Juta spiza, Kaštel Stari

Kako spojiti kajensku, cabanero i baranjsku papriku i to prodati gladnim Hrvatima

AUTOR:

  • Jozo Vrdoljak/Privredni vjesnik

OBJAVLJENO:

18.8.2018. u 10:43

AUTOR:

  • Jozo Vrdoljak/Privredni vjesnik

OBJAVLJENO:

18.8.2018. u 10:43

Da je netko prije dvije godine upitao Branka Bočinu, proizvođača ljutih umaka, mo­že li se živjeti od posla koji radi sa suprugom, odgovorio bi: teško odnosno rekao bi: ne znam. Prošle godine rekao bi: možda, a ove godine potvrdio je da se može. Bočina je počeo eksperimentirati s ljutim paprikama 2010. godine, kada je napravio prvi ljuti umak. Kaže da je 2016. bila prva prava poslovna godina u kojoj se trebao uvjeriti koliki je komercijalni potencijal njegovih proizvoda, a sad tvrdi da može održivo poslovati. Proizvodi ovog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na tržištu nastupaju pod brendom Juta spiza.

Inspiracija

Inspiraciju je dobio nakon što je shvatio kao ljubitelj Tabasco umaka da je to za njega skup umak. Potom je eksperimentirao s proizvodnjom vlastitih umaka. Usporedo je povećavao količinu zasađenih ljutih paprika, a prekretnica je bila 2014., kad je zasadio 500 stabljika ljutih paprika. Te je godine napravljen originalni, kako ga je Bočina nazvao, ljuti umak V4. Umak je razgrabljen za samo nekoliko mjeseci, što je rezultiralo i osnivanjem obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, što znači da je započeo komercijalni plasman svojih proizvoda. Iste godine Bočina je povećao asortiman na četiri umaka. Prvi umak V4 nazvao je Prase, drugi je nazvao Fumada, koji se uklapa kao dodatak ribljim jelima te uz bijelo meso. Potom je napravljena Partenca pa superljuti umak Furija. Umaci su pakirani u bočice različitog volumena. Juta spiza nudi i ekstremno ljuti umak 3PM za svoje najotpornije kupce, a radi se o kombinaciji Cayenne Red i Carolina Reapera uz dodatak tri posto Capscium Oleoresin, ekstrakta paprike koja izaziva jake vrućine u tijelu, pa se koristi za liječenje boli u mišićima i zglobovima, kao i u sprejevima za samoobranu.

Restorani, odnosno ugostiteljski objekti, razlog su zašto je Bočina krenuo ozbiljnije u ovaj posao. Registrirao je OPG, pribavio svu dokumentaciju da bi mogao poslovati. Prvi kupci su bili prijatelji, pa poznanici zatim neki ugostitelji.

Međutim, kad je jedan ugostitelj trebao R1 račun, nije bilo izbora nego registrirati se i krenuti ozbiljnije. Bočina kaže da se u Splitu i Zagrebu dobro pozicionirao sa svojim proizvodima.

Širenje poslovanja

-Ugodno nas je iznenadilo kada je naša konkurencija Volim ljuto, koja je otvorila trgovinu u Zagrebu, tražila da pošaljemo svoje proizvode. Iako prodajemo slične proizvode, ovo samo po sebi govori kakvi su nam međusobni odnosi. Mi smo drugi proizvođač po količini, a oni su najveći i ne smeta im da nas čak i na tržištu podupiru. Naši su proizvodi u vinkovačkim i osječkim restoranima te po boljim restoranima u Zagorju i Međimurju. Recimo, naši su proizvodi u čakovečkom Starom hrastu, čiji su vlasnici proizvođači craft piva Lepi dečki. Kada smo se pojavili, zahvaljujući internetu naši kupci su bili mlađe dobi, a sada su četrdesetogodišnjaci, pedesetogodišnjaci i stariji. Jedan umirovljeni kapetan duge plovidbe iz Kaštela kojeg je Indijac naučio tajnama svoje kuhinje, jedan je od naših najvjernijih kupaca. Redovito dolazi k nama i traži nove stvari i opskrbljuje se - kaže Branko Bočina.

Tržište za Jutu spizu su Hrvatska i Slovenija, a da su malo bolje povezani, Bočina smatra da su se lako mogli probiti u BiH i Srbiju. Za sada kaže da im je ipak dobro u Hrvatskoj i Sloveniji.

- Rezultati našeg Zavoda za javno zdravstvo ne priznaju se u BiH i Srbiji, nego morate i tamo napraviti sve analize, što, naravno, i košta i komplicira situaciju. A druga mogućnost je otvoriti tvrtku koja će otkupljivati naše proizvode, a to je skupo. A, pored toga, te zemlje imaju svoje proizvođače, tako da se teže startne pozicije morate boriti s njima za tržišni udio - objašnjava Bočina.

Ispočetka je Bočina mislio da će mi tri-četiri umaka biti dovoljno i da će s njima pokriti sve, ali kako se educirao, počeo je sve više eksperimentirati i došao je do tridesetak različitih proizvoda.

- Izbacivao sam mini serije i nudio svojim istomišljenicima i kupcima da ih probaju. Na osnovi njihovih reakcija stavljao sam proizvod na tržište. Većinu sastojaka sami proiz­vodimo. Minimalno ili zanemarivo kupujemo ono što nemamo - kaže Bočina.

Ovo nije posao koji se tako jako razvio da bi imao masovnu potražnju. Što se tiče ugostitelja, za Jutu spizu je tržišna niša nova kuhinja.

- Burgeri, specijalne pizze i craft piva idu uz naše umake. Nismo se ni trudili ući u vodeće restorane čak ni kad su tražili naše proizvode jer naši umaci nisu autohtoni dalmatinski proizvodi. Ovo je američki model i novi je za naše tržište. Zato smo procijenili da nije dobro raditi s tradicionalnim dalmatinskim restoranima jer oni mogu imati problem ako gost uz ribu uzme pogrešan umak. Ima previše ljutih umaka i oni ne idu uz morske specijalitete ili ribu. Gdje je tradicionalna mediteranska kuhinja, tu Juta spiza nema mjesta. Kako imamo klub obožavatelja naših proizvoda na našim stranicama, tako dolazimo do novih kupaca. Znatan dio prodaje imamo i putem web shopa. Naša web stranica nam je vodeći izvor prihoda - kaže Branko Bočina, koji se profesionalno bavi i web marketingom.

Na imanju Bočine su zasadile razne vrste paprika: Jalapeño, Cayenne, Golden Cayenne, Habanere, Pimento de Nayede i Bhut Jolokia. Ima i vrste koje nisu preporučljive za degustiranje Trinidad Scorpion i Carolina Reaper.

Obiteljska tvrtka

Većinu posla odrade on i supruga, a zahvaljujući rodbini uspije odraditi ostatak. Naravno da nakon berbe za rodbinu organizira i druženje. Tako da mu njihova pomoć dođe kao razlog za okupljanje šire obitelji. U degustaciji i ocjenjivanju umaka su mu pomagali prijatelji i obožavatelji njegovih proizvoda koji su aktivni na web stranici. Od maštovitijih imena iz asortimana Jute spize treba izdvojiti i Furiju, kombinaciju sušene domaće rajčice s ljutim feferonima i ružmarinom, te umak Prase.

U trenutku kada smo razgovarali Bočina je već odradio tri berbe paprike na svom posjedu u kaštelanskom polju. Imat će, kaže, petnaestak berbi ove godine.

- Odmah nakon berbe sameljemo papriku i pripremamo umake. Tako smo efikasniji. Nekada smo sadili oko 20 tisuća stabala paprika, a sada ih sadimo oko pet tisuća. Bili smo krivo procijenili da će tržište zahtijevati veliku količinu naših proizvoda, ali smo se uvjerili da je bolje nadzirati cjelokupan proces nego nagla narasti i izgubiti kontrolu. S tržištem i reakcijom partnera smo zadovoljni, tako da smo stali na ovoj količini. Nama je u proizvodnom procesu sadnica najjeftinija jer proizvodimo vlastito sjeme. Papriku i kada smo imali višak nismo nikada prodavali nekome drugome. Uzgajamo je za potrebe vlastite proizvodnje. Radi se o tropskoj paprici koja ne bi kod nas svježa niti postigla zadovoljavajuću cijenu - kaže Bočina.

OPG Branko Bočina uzgaja tridesetak različitih vrsta paprike, a toliko otprilike ima i proizvoda. U proizvodima su najčešće mješavine raznih vrsta paprika. Već ima vlastite recepture.

Urod je ove godine odličan, bez obzira na to što se sve radi na otvorenom. Nemamo čak ni mrežu za zaštitu od tuče. Nemamo apsolutno ništa, osim navodnjavanja po sistemu kap po kap. Nešto gnojimo organskim gnojivom kako bismo obogatili zemlju, i to je to. U ekološkoj smo proizvodnji od samog početka. Ove godine izbaciti ćemo još jedan proizvod koji će se naći iduće sezone na tržištu. To bi trebala biti još jedna prekretnica u našem radu. Radimo s cayenne paprikom koja je ljuta i od nje radimo bazu za sedam-osam proizvoda. U taj mošt dodajemo habanere da bismo podignuli ljutinu te poluslatku baranjsku papriku koja nije toliko ljuta, ali ima okus i aromu.

Što se tiče rasta i širenja, Bočina kaže da nema pretjeranih ambicija. Kaže da jedino mora modernizirati i učiniti funkcionalnijom kuhinju odnosno proizvodni pogon.

- Nužno nam je učiniti taj prostor funkcionalnijim i efikasnijim. Što se tiče zemlje, tu imamo planova za širenje i zasadit ćemo ipak veće površine nagodinu. Kuhinja je trenutačno u fokusu, i to moramo realizirati. Pogon mora biti odvojen od stambenog dijela. U ovom trenutku nemam želju otići u industrijsku masovnu proizvodnju. Bojim se da bih tada izgubio ljubav koju imam prema ovom poslu. Mogli smo se mi proširiti da smo davali proizvode s odgodom plaćanja, ali to ne želimo raditi. Svi naši kupci nama odmah plaćaju robu. Nemamo potraživanja. To je jednako pravilo prema svima. Ono nas donekle ograničava, ali smo se tako opredijelili. Recimo, jedan splitski veganski restoran u koji dolaze Indijci nam je značajan kupac. Indijci vole ove proizvode. Ono što je nama ljuto njima je blago. Oni nam i testiraju najljuće proizvode i mogu reći da su oduševljeni jer su tajlandski, meksički proizvodi postali industrijski, a do ručno rađenih proizvoda kakvi su naši nemoguće je više doći. Indijci su oduševljeni jer naši proizvodi imaju posebnu aromu. To oni ne mogu dobiti na tržištu.

Što se tiče proizvoda, Bočina kaže da je AS kupa najprodavaniji proizvod jer je malo dimljen i doda jelu najviše okusa. Nakon njega je Mirodija, odnosno proizvod s 20 dalmatinskih začina, a potom idu superljuti umaci poput 3PM.

- Napravili smo i jedan proizvod nešto između ajvara i ljutog umaka i uvijek ga uspijemo rasprodati u rekordnom roku. To može biti i proizvod za široku proizvodnju. Bočina kaže da je probao treću po ljutini papriku na svijetu te da je osjetio takvu neopisivu bol da ne zna kako je to izdržao. Ovo što on proizvodi drastično je blaže, iako mu je jedan proizvod vrlo visoko na toj ljestvici. To je umak 3PM.

- Između ostalog, naučio sam da rog paprika u listopadu u Dalmaciji ne vrijedi za preradu jer ima previše vode. Ne možete dobiti kvalitetan ajvar. Zato taj ajvar nismo nastavili proizvoditi. Recimo, ajvar Bakina tajna je odličan, a mi nismo mogli proizvesti bolji. Zato smo odustali od tih ajvara - kaže Bočina.

Često organiziraju natjecanja i kaže da mu nije jasno kako neki ljudi mogu pojesti četiri-pet tako ljutih paprika. Neki su čak i plesali na pozornici kada bi pojeli tako ljute paprike. S druge strane, bilo je i burnih reakcija, a pogotovo kod onih koji nisu nikada probali takvo nešto.

Bočina je sa suradnicima organizirao prvo natjecanje u degustiranju ljutih paprika i umaka. Natjecanje se održalo u Splitu, a već iduće godine proširilo se na sedam dalmatinskih gradova te na razne gradove u regiji. Uglavnom, natjecanja započinju sredinom rujna, a potom se održavaju svaki vikend u drugom gradu.