"Nažalost, Europa zasad okoliša, a svima je jasno kako je ovo detaljna, dugo smišljana i planirana invazija. U Ukrajini je pod okupacijom područje na kojemu živi dva milijuna stanovnika i ako svijet i Europa brzo ne reagiraju, pitanje je tko će biti sljedeći na redu... Poljska, Moldavija... Možda ne sad, ali moguće za deset godina", uznemireno mi priča 42-godišnja Dariya Pavlešen.
Ova viša lektorica na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu u Hrvatskoj živi više od 20 godina i to kao druga članica obitelji s obzirom na to da je u Hrvatsku prije puno godina prva stigla njezina tetka.
Za Pavlešen je presudno bilo jedno ljetovanje na Jadranu nakon čega je ostala u zemlji te na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala ukrajinski i ruski jezik te književnost.
Njezini roditelji život su si pak izgradili u Ivano-Frankivsku, ukrajinskom gradu koji je u četvrtak ujutro među prvima bio meta ruskih napada i gdje su neprijateljske snage napale zračnu luku.
Kao što to nije učinio niti njezin pradjed koji je za života preživio poljski, njemački i sovjetski zatvor - Ukrajinu ne planiraju napustiti niti njezini roditelji, a brojni prijatelji s kojima se čula također su spremni braniti domovinu te su ustrajni u tome da ne napuštaju gradove u kojima žive.
"Oni su već stari, moj otac ima više od 80 godina, ne žele bježati i imaju moju podršku. Čula sam se i s kumom koji mi je potvrdio kako je spakirao dokumente i potrepštine u slučaju da će trebati sklanjati obitelj, ali niti on ne planira bježati, već čeka mobilizaciju. Imam i prijatelja u Kijevu koji se pokušava organizirati, pribaviti oružje kako bi zajedno s drugim sugrađanima branio svoj grad i svoju zemlju. Ne pada mu na pamet otići", kaže mi Pavlešen koja je posljednji put u Ukrajini bila prije pet mjeseci, a baš negdje u ovo doba planirala je novi posjet familiji koji je morala otkazati.
Pozorno prati ukrajinske i svjetske vijesti, s nelagodom čita o napredovanju ruskih trupa prema Kijevu, kontaktira sve poznanike i prijatelje te negoduje nad prilično suzdržanom europskom i svjetskom reakcijom.
"Istina je, nažalost, kako rat između Ukrajine i Rusije traje punih osam godina, no kako mediji nisu bili pretjerano zainteresirani pisati o 14 tisuća vojnika koliko ih je do danas stradalo u ovome sukobu. Ništa od toga svijetu nije bilo dovoljno da shvati što se u Ukrajini događa, a sve je kuliminiralo prilično ciničnim ruskim činom gdje su čekali dovršetak Olimpijskih igara, kako bi pokupili medalje, a potom krenuli s invazijom na Ukrajinu", kaže mi moja sugovornica.
Pavlešen napominje kako Ukrajina od Europe i svijeta iščekuje puno više od osuđivanja napada i ruske politike.
"Akcija je iznimno dobro taktički planirana i Europa nema što čekati - potrebno je što prije krenuti s najoštrijim sankcijama prema Rusiji. Moje je mišljenje da treba prekinuti sve novčane transakcije prema Ruskoj Federaciji jer će jedino oštre sankcije i reakcije imati utjecaja na ono što će se događati. Želim biti glasna i tražiti potporu, trebaju li Rusi doista doći pred prag EU da se prestane kalkulirati?", pita se Pavlešen.
Pitamo je kakva je ovih dana situacija na njezinu odsjeku na Filozofskom fakultetu koji dijeli s kolegama rusistima.
"Nastojim ne politizirati prostor studija, iako svakome tko me pita iskreno kažem svoje mišljenje. Moji kolege rusisti su vrhunski znanstvenici, osjećam njihovu podršku, to su ljudi koji razumiju situaciju, ali uz sve to mogu ostati profesionalni. Treba razumjeti da Ukrajinci ne mrze Ruse i ne žele rat, samo žele zadržati mir i obraniti svoju domovinu", završava naša sugovornica.