Zbog korona krize u Hrvatskoj je došlo do eksplozije uvoza. Svjedoče o tome podaci za uvoz krumpira u prva tri mjeseca 2020. godine.
Hrvatska je tako od početka godine do kraja ožujka, prema analizi tvrtke Smarter, uvezla 16.064 tona krumpira vrijednoga čak 8,03 milijuna eura. To je čak polovica cjelokupnog prošlogodišnjeg uvoza koji smo ostvarili u nekoliko mjeseci (u cijeloj 2019. uvezli smo 30.462 tona krumpira, u vrijednosti od 16,68 milijuna eura).
Najviše krumpira u prvim mjesecima ove godine uvezli smo iz Nizozemske (gotovo 5500 tona) i iz Egipta (2300 tona). Dovoljno govori podatak da smo u istom vremenu izvezli 5.033 tona krumpira vrijednog tek 1,37 milijuna eura.
Stručnjak iz konzultanske tvrtke Smarter, specijalizirane za poljoprivredu, smatra da su europski viškovi, a europske su države veliki proizvođači krumpira, završili i na našem tržištu. Dijelom i zbog narudžbi naših trgovca koji su strahovali da bi uslijed epidemije moglo doći do prekida opskrbnih lanaca.
Tržišne cijene krumpira u trgovinama od početka godine su bile stabilne i kretale su se na prošlogodišnjoj razini od oko pet kuna za stari krumpir, te oko 10 kuna za mladi krumpir.
Hrvatska, uzgred rečeno, u okviru EU čini samo 0,4 posto proizvodnje krumpira i nalazimo se na 22. mjestu po proizvodnji od svih država EU.
Podaci o visokom uvozu iznenađuju i zato što smo lani proizveli svih vrsta krumpira (rani, kasni i sjemenski) u iznosu od 173.149 tona, a to je dovoljno da zadovolji između 80 i 85 posto hrvatskog tržišta. Opravdano je stoga pitanje zašto Hrvatska kod krumpira ostvaruje trgovinski deficit koji je u prva tri mjeseca iznosio 7,54 milijuna eura, dok je za cijelu 2019. godinu bio čak 13,5 milijuna eura.
Dobra je ilustracija pogledati i brojke iz prošlosti. Hrvatska je 70-ih godina proizvodila preko 976.000 tona krumpira. Ta je brojka postupno padala do 227.818 tona koliko je bio prosjek u razdoblju od 2004 do 2013. godine, da bi zadnjih godina došla do razine od oko 170.000 tona. Uz to, Hrvatska je prije 50 godina imala 100.000 hektara zemlje za krumpire, danas jedva 9.000.
Do toga je došlo, prema podacima stručnjaka s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, zato što 40,1 posto hrvatskih proizvođača krumpir uzgaja na površini manjoj od dva hektara. U Njemačkoj, primjerice, krumpir proizvodi gotovo isti broj poljoprivrednika kao u Hrvatskoj, ali gotovo polovica ga proizvodi na površini većoj od 50 ha. Usitnjena proizvodnja, prema tome, ne omogućava primjenu suvremene mehanizacije, a radne snage nema i ona iz godine u godinu postaje preskupa.
Stručnjaci iz Smartera drže da bi trebalo doći do okrupnjavanja proizvodnih površina, dok bi krumpir trebao dobiti status zasebne kulture ili povrća kako bi se stvorila mogućnost otvaranja natječaja za EU fondove (ili povećanje potpora) za nabavu nove mehanizacije, izgradnju suvremenih skladišta itd. Uz odabir adekvatnih sorti koje traži moderna trgovina, odnosno potrošači, prave konkurentnosti neće biti bez povećanja prinosa po hektaru. Preduvjet financijske uspješnosti je prinos krumpira od 35 t/ha koji se može postići uz suvremenu tehnologiju proizvodnje.