Iza Ive Tomić dugogodišnja je znanstvena karijera na zagrebačkom Ekonomskom institutu, tijekom koje se posebno se bavila tržištem rada. Odnedavna je Iva Tomić glavna ekonomistica Hrvatske udruge poslodavaca. Na toj poziciji dočekao ju je vruć krumpir u vidu ekonomske krize koju je izazvala pandemija koronavirusa. U prvom intervjuu otkako je prešla na novu poziciju ocjenjuje stanje u kojem je Hrvatsku zatekla nova kriza, daje procjene kretanja na tržištu rada i općenito u hrvatskom gospodarstvu te predlaže mjere koje bi Hrvatskoj olakšale izlazak iz gospodarskog gliba u koji je upala.
Koronakriza je Hrvatsku - sada je to očito - gurnula u novu recesiju. Koliko ćemo, prema vašem mišljenju, duboko zaroniti u ovoj godini?
- Što smo dulje pod mjerama koje ograničavaju društvene i ekonomske aktivnosti, prognoze o padu BDP-a u ovoj godini postaju pesimističnije. Analitičari HNB-a su izračunali da se u jednom mjesecu gubi 3 posto BDP-a ako se primjenjuju ovako restriktivne mjere. Naravno, i uz popuštanje mjera neće biti moguće vratiti se na prijašnji način života i rada. Dakle, prognoze uvelike ovise o tome koliko će postojeće stanje trajati, kako će se i u kojem stupnju te mjere popuštati, na koji će se način gospodarstvo prilagoditi novonastaloj situaciji, koliko će država svojim mjerama i programima uspjeti ublažiti negative učinke na gospodarstvo i, naravno, koliko je vjerojatno da se epidemiološka situacija pogorša nakon što mjere ograničenja popuste.
U svjetlu svega toga, recesija u ovoj godini je neizbježna. Pitanje je samo hoće li iznos pada BDP-a biti jednoznamenkast ili dvoznamenkast. Ja sam zasad ipak umjereno optimistična te se nadam da će restriktivne mjere uskoro popustiti i da će taj pad biti do 10 posto u ovoj godini.
Koji će sektori najviše, a koji najmanje biti pogođeni ovom krizom? Tko su, uvjetno rečeno, najveći dobitnici, a tko najveći gubitnici?
- Najpogođeniji su mali i mikro poduzetnici u svim sektorima, odnosno svi koji su uslijed krize izazvane pandemijom koronavirusa morali značajno smanjiti ili obustaviti poslovnu aktivnost. Dobitnika nema, ali, dugoročno gledano, svi dijelovi gospodarstva koji su spremniji na inoviranje i prilagodbu poslovanja novonastaloj situaciji bit će u boljoj poziciji za 'preživljavanje'. Međutim, u tome država mora pomoći promjenama zakona, pojednostavljenjem procedura i digitalizacijom. Virus nam je pokazao da je moguće.
S koliko bismo nezaposlenih mogli dočekati kraj godine? Prve procjene govorile su da bi Hrvatska, ako kriza ne potraje dulje od dva mjeseca, mogla zabilježiti povećanje broja nezaposlenih za 40.000 do 50.000, no ako kriza potraje, rast broja nezaposlenih mogao bi dosegnuti i 150.000!?!
- Na kraju ožujka u odnosu na veljaču broj nezaposlenih povećao se za 4 posto, ali je i manji za gotovo 2 posto u odnosu na ožujak 2019., a prema dnevnim objavama HZZ-a na 22. travnja 2020. broj nezaposlenih u evidenciji bio je 156.677, što je povećanje od 15 posto, oko 20.000 osoba, u odnosu na isti dan prethodnog mjeseca. Očekivano, na Zavod dolazi najviše osoba iz djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane.
Čini se da potpore za očuvanje radnih mjesta, uz određeno novo zapošljavanje u pojedinim sektorima, za sada drže broj nezaposlenih u okvirima predviđenog. Međutim, nakon isteka potpora u trajanju od tri mjeseca te potencijalnog dodatnog pritiska na Zavod u vidu povratnika iz inozemstva koji su izgubili posao, broj nezaposlenih mogao bi ubrzano rasti. Kako je naše tržište rada sezonskog karaktera te je u ljetnim mjesecima izražen pad nezaposlenosti, a najesen se broj nezaposlenih počinje povećavati, ova bi godina mogla biti specifična u tom kontekstu. Stoga su nužne dodatne mjere Vlade i prilagodba okvira rada i poslovanja novonastaloj situaciji, kako bi se osiguralo da brojka nezaposlenih do kraja godine ne prijeđe 300.000.
Kako ocjenjujete prijedloge da se u ovoj krizi promijeni radno zakonodavstvo? U kojem bi smjeru te izmjene trebale ići i zašto?
- Ova je kriza ukazala na mnoge nelogičnosti na koje poslovni sektor upozorava već godinama. Primjerice, danas većina radi od kuće; štoviše, država to potiče i podržava, a prije samo dva mjeseca bilo je gotovo protuzakonito. Tako da je u ovom trenutku nužno urediti rad na daljinu u skladu sa suvremenim zahtjevima i okolnostima.
Osim toga, ova kriza je ukazala i na nužnost da se poslodavcu omogući jednostrano uvođenje nužnih mjera dok traju izvanredne okolnosti. Međutim, i nakon što kriza prođe, ostat će potreba za rješavanjem dodatnih pitanja koja se tiču radnog zakonodavstva. Kriza je samo izbacila na površinu činjenicu da radno zakonodavstvo nije prilagođeno modernim načinima rada i da se treba mijenjati.
Kako objašnjavate to da je ogroman broj privatnih tvrtki zatražio tzv. Vladin minimalac za svoje zaposlenike, odnosno Vladinu potporu za očuvanje radnih mjesta? Dio ekonomista, ali i političara, već je upozorio da će se pravo stanje na tržištu rada vidjeti tek nakon što istekne tromjesečno razdoblje tih Vladinih potpora, odnosno krajem ljeta, kada bi burzu rada mogao zapljusnuti novi val otpuštenih...
- To što je velik broj poslodavaca iz privatnog sektora podnio zahtjev za potpore za očuvanje radnih mjesta, a prema podacima HZZ-a, do 9. travnja 2020. za ovu mjeru je ukupno zaprimljeno 95.845 zahtjeva kojima je obuhvaćeno 563.939 radnika, ukazuje na dubinu krize jer su svi ti poslodavci morali dokazati da im je rad onemogućen ili da su im prihodi pali više od 20 posto. Mislim da je ova mjera koju je Vlada donijela bila itekako potrebna, pogotovo uz pretpostavku da će restrikcije za poslovanje kratko trajati. U konačnici, dobar dio zemalja EU donio je neku sličnu mjeru kojom se sufinanciraju plaće onih koji su pogođeni koronavirusom. Međutim, ova mjera je privremenog karaktera i zapravo na neki način drži cijelo gospodarstvo na svojevrsnom stand-byu te će se stvarni efekti na tržištu rada osjetiti tek kad ona istekne. Naime, broj zahtjeva za ožujak pokriva više od trećine svih zaposlenih, a svi se poslodavci neće moći prilagoditi novonastaloj situaciji, posebno zato što je izvjesno da turističke sezone neće biti. Stoga moramo biti spremni na porast broja nezaposlenih. Zato je izrazito važno da se što prije donesu sve raspoložive mjere za poticanje gospodarskih aktivnosti kako bi se zaustavio pad BDP-a i dramatično povećanje nezaposlenosti.
Kako ocjenjujete dosadašnje poteze Vlade u sanaciji stanja izazvanog krizom? Što bi Vlada još trebala napraviti i je li kriza, kako to poručuju makroekonomisti, prilika da se napokon provedu neke dugo odgađane reforme u Hrvatskoj i te resetiraju gospodarstvo i država?
- Smatram da je Vlada reagirala bolje od očekivanog. Ipak, unatoč tome što je do sada doneseno više od 70 mjera procijenjene ukupne vrijednosti iznad 60 milijardi kuna, moramo raditi dalje. Prije svega, potrebno je unutar već donesenih mjera uspostaviti jasnije i jednostavnije kriterije kako bi poslodavci pojedinu mjeru koja im je namijenjena mogli stvarno početi i koristiti. Prošlo je više od mjesec dana od donošenja prvog paketa, a kod mnogih toga još postoje brojne nejasnoće te postoji značajan broj poslodavaca koji nije dobio mogućnost odobravanja novih kredita za likvidnost ili odgode plaćanja postojećih obaveza. Tu je, naravno, potrebno i proširiti set davanja - prema državi, a posebice prema jedinicama lokalne samouprave - koja treba otpisati dok traje kriza, ukinuti nepotrebna parafiskalna davanja, uvesti obvezu plaćanja PDV-a po naplaćenoj realizaciji, ali i omogućiti daljnje održavanje likvidnosti poduzeća, kao i međunarodni protok roba.
Također, u ovom je trenutku jako važno da se ne zaustavljaju procesi javne nabave i javnih investicija jer to itekako utječe na poslovanje privatnog sektora, a time i na gospodarstvo u cjelini. Pohvalno je i što se osim samih mjera ubrzano radilo i na digitalizaciji javne uprave, ali i tu ima još puno mjesta za napredak.
Nadalje, ova kriza je ukazala i na nelogičnost teritorijalnog ustroja države. Iako već desetljećima stručna i poslovna javnost upozorava na prevelik broj jedinica lokalne samouprave i silnu neefikasnost koja iz toga proizlazi, nakon uvođenja e-propusnica za kretanje radnika i stanovništva postojeći teritorijalni ustroj države se pokazao potpuno besmislenim i neučinkovitim. Nije ni čudo da su se na razini mnogih županija pojedine općine počele udruživati kako bi omogućile barem nesmetan svakodnevni protok radne snage s posla i na posao.
Što će hrvatskim tvrtkama donijeti kakva-takva normalizacija rada i života u uvjetima koronavirusa? Ipak će im to biti samo 'hvatanje zraka', a ne povratak u ono što smo donedavno nazivali normalnim.
- Postupno popuštanje mjera ograničenja mora proći sa što manje nejasnih uputa za sve poduzetnike i sa što jasnijim protokolima postupanja za djelatnosti koje pretpostavljaju fizički kontakt poput ugostiteljstva i frizerskih usluga... U ovim okolnostima rad će još neko dogledno vrijeme biti moguć uz stroge mjere zaštite, uključujući fizičku distancu, nošenje maski i dezinfekciju, ali i daljnji rad od kuće za one za koje je to moguće. Ipak, u toj situaciji bolje će proći one tvrtke koje su fleksibilnije, spremnije na bržu prilagodbu poslovanja, inoviranje, diverzificiranu ponudu proizvoda ili usluga, ali i diverzificirano tržište na kojem posluju.
Nova realnost
Kakvu Hrvatsku vidite nakon što završi ova kriza? Hoće li se ona više okrenuti industriji i hoće li biti spremnija na slične, recesijske udare? I kako će se promijeniti svijet nakon nje? Je li ovo kraj globalizacije kakvu smo dosad poznavali?
- Nakon što kriza potaknuta pandemijom koronavirusa završi, vidim jednu bolju Hrvatsku, s učinkovitom i digitaliziranom javnom upravom, s boljom suradnjom između privatnog i javnog sektora, s većim oslanjanjem na domaću proizvodnju onoga što nam je nužno, poput hrane i lijekova, ali i diverzificiranost u lancima opskrbe unutar međunarodne trgovine te s jasnom idejom nove, učinkovitije i smislenije teritorijalne podjele. Kad je riječ o reakciji na ovu krizu, mislim da smo pokazali da smo puno spremniji nego što smo bili tijekom posljednje ekonomske i financijske krize. Međutim, još je puno posla pred nama.