Prof.dr.sc. Darko Tipurić, pročelnik Katedre za organizaciju i menadžment zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i doc.dr.sc. Ernest Vlačić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci pokrenuli su zajedno s kolegama široku inicijativu za uspostavljanje institucijskog okvira koji bi pomagao u radikalnoj promjeni strukture hrvatskog gospodarstva u pravcu razvoja pametnih industrija.
Naglašavaju kako je globalna kriza izazvanom pandemijom COVID-19 još razotkrila stvarne probleme u zemljama koje nemaju strategiju i kapacitete odgovoriti na izazove četvrte industrijske revolucije. Njihovo je stajalište kako Hrvatska mora odmah početi otklanjati katastrofalne efekte deindustrijalizacije i sustavno pokrenuti razvoj gospodarstva putem poticanja stvaranja djelatnosti u kojima se stvaraju visoke i više dodane vrijednosti.
Koji bi trebali i morali biti nacionalni prioriteti u razvoju ekonomije RH, kakvim se industrijama gospodarstvo treba okrenuti kako bi navedenu ranjivost dugoročno ublažili i podigli nacionalnu konkurentnost na globalnoj razini?
Darko Tipurić: Hrvatska je malo tržište u globalnim razmjerima stoga su novo znanje, tehnologija i internacionalizacija poslovanja imperativi i osnova ekonomskog uspjeha. Male zemlje nemaju izbora ako žele gospodarski uspjeh: invencije i inovacije trebaju se snažno poticati u svim sektorima, potrebno je ubrzati proces digitalizacije industrije i države na svim razinama, pokrenuti brzu i učinkovitu reformu javne uprave, smanjiti birokratizaciju i oblikovati dugoročnu ekonomsku strategiju koja će biti prije svega zasnovana na djelatnostima zasnovanim na naprednim tehnologijama koje izranjaju iz 4. industrijske revolucije, između ostaloga robotici, biotehnologiji, umjetnoj inteligenciji i primijenjenoj kognitivnoj znanosti.
Darko Tipurić
Industrijska politika treba se nasloniti na nužnost izgradnje nacionalne konkurentnosti na stvaranju proizvoda i usluga visoke vrijednosti, vodeći računa o tomu da su turizam, trgovina i druge uslužne djelatnosti važne, ali ne i presudne u oblikovanju gospodarskog uspjeha Hrvatske. Komparativne prednosti koje imamo kao država, pokazalo su ovoj krizi, vrlo su osjetljive na krizne situacije, a održive nacionalne konkurentske prednosti trebamo tek stvoriti. Bez uspješne industrije, nema gospodarskog uspjeha. Potrebno je u proces korjenitog preoblikovanja industrijske strukture krenuti čim prije, vodeći računa da će financijska potpora EU kohezijskim procesima prestati 2030. Nemamo previše vremena ako se želimo priključiti najboljima u konkurentskom pozicioniranju na globalnoj sceni.
Ernest Vlačić: Razvijene zemlje pokazuju kako je to moguće. Primjerice, Nizozemska je od 2014. god. primjenom vlastito osmišljene jedinstvene transinstitucionalne agende digitalizacije ekonomije SMART INDUSTRY (SI) NETHERLANDS podigla svoju industriju na vodeće mjesto digitalne umreženosti u EU, uz istovremeno pokretanje 40tak digitalnih HUB-ova. Takvom uspješnom primjenom SI agende Nizozemska HI-tech industrija postaje poželjnim partnerom u njemačkom gospodarstvu u više područja tehnološkog inoviranja, prvenstveno u segmentu digitalizacije industrije s naglaskom na energetski sektor.
Ernest Vlačić
Čini se da je jednostavno tako nešto predlagati, no kojim konkretnim strategijama i gospodarskim politkima to RH može to i ostvariti?
Darko Tipurić: Prvo se trebamo usuglasiti da je nacionalni prioritet transformacija gospodarstva i snažan zaokret prema sustavno vođenoj industrijskoj tranziciji odnosno radikalni strukturalni pomak. Industrije sutrašnjice neće sličiti na one na koje smo se navikli, a okružje u kojem se one razvijaju tek se mora stvoriti. Ono ne nastaje samo od sebe kao što to pokazuju primjeri Izraela i Singapura. Uloga i odgovornost svih elita: političke, znanstvene, poduzetničke i društvene, u ostvarenju tog cilja je nezaobilazna. Prije svega, nužno je ciljanim državnim politikama i izravnim fiskalnim i drugim instrumentima potaknuti usvajanje suvremenih tehnologija (Industrije 4.0, UI, 5G i dr.) svugdje gdje je to moguće: u postojećim, nažalost danas nedostatnim industrijskim kapacitetima; kao potporu poduzetničkim inicijativama; u raznovrsnim istraživačko-razvojnim projektima koje povezuju realni sektor i akademsku zajednicu.
Darko Tipurić
Država ne može pobjeći od uloge koju mora imati, a to je stvaranje konteksta i koncentracija institucionalnih napora u iskorištavanju potencijala novih tehnologija i izgradnji specifičnog znanja u strateškim djelatnostima, uz istovremeno oblikovanje i implementaciju modela privlačenja sredstava kojim bi se privukli domaći i međunarodni investitori.
Ernest Vlačić: Naše je razmišljanje kako je bitno što prije uspostavu sveobuhvatnog upravljačkog modela, ali i politike koji mora osigurati provedbene kapacitete kako Hrvatska postala inovacijski i znanjem pokretano gospodarstvo. Ne treba otkrivati toplu vodu: imamo uspješne primjere kod zemalja koje nisu prevelike, a vrlo su uspješne države Europske Unije, a to su Nizozemska i Švedska.
Radni naziv upravljačkog modela kojeg predlažemo sa skupinom istomišljenika iz svijeta gospodarstva i znanosti jest „Hrvatska pametna industrija“ odnosno „Smart Industry Croatia“ Slično kao i u Nizozemskoj i Švedskoj, takav upravljački model nije zasebno institucionaliziran entitet, nego upravljački model i koordinacija međudjelovanja ključnih dionika bitnih u tom procesu: hrvatskih poduzeća, visokih učilišta i instituta, gospodarskih i poduzetničkih asocijacija, poslovnih zona i industrijskih parkova, bitnih ministarstava i agencija, ali i asocijacija radnika i sindikata koji bi trebali biti aktivan partner u restrukturiranja hrvatskih industrija.