Relaksacija djeluje?

Panika na burzi rada ili ipak ne? Čini se da se najcrnje prognoze ipak neće ostvariti

AUTOR:

OBJAVLJENO:

25.5.2020. u 8:49

AUTOR:

OBJAVLJENO:

25.5.2020. u 8:49

Sibenik, 260116.
Nezaposleni u potrazi za radnim mjestom, poslom gledaju oglase za posao u podrucnom uredu HZZ u Sibeniku.
Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX
Nikša Stipaničev / CROPIX

Hrvatski zavod za zapošljavanje

I dalje vjerujemo da je u Hrvatskoj moguć brzi oporavak, kaže Victoria Zinchuk, voditeljica ureda Europske banke (EBRD) u Zagrebu. Njena je institucija objavila vjerojatno najoptimističniji scenarij za postkriznu Hrvatsku, s predviđenim ovogodišnjim padom od sedam posto, ali i s brzim, šestpostotnim rastom u sljedećoj godini. Takva prognoza međutim stiže s nekoliko jasno naznačenih ograda.

”Trajanje oporavka, ovisi o dugotrajnosti negativnih posljedica krize koja je stigla s pandemijom, posebno kada govorimo o tržištu rada. Brzina oporavka u velikoj će mjeru ovisiti o sposobnosti Vlade da apsorbira ekonomske šokove”, objašnjava Zinchuk.

Rani podaci ukazuju na relativno strm rast nezaposlenosti koja je od pretkrizne veljače do travnja porasla s 8,3 na 9,6 posto. S obzirom na očekivane učinke krize, sljedeći mjeseci nose dodatne rizike.

Zemlje koje više ovise o sektorima poput putovanja i turizma već osjećaju snažne posljedice i možemo očekivati da će se pad ekonomije tu osjećati jače. Struktura hrvatskog izvoza u velikoj se mjeri sastoji od poslova vezanih uz turizam (oko 20 posto BDP-a), pretpostavimo li da će turista u ljetu 2020. biti značajno manje, Hrvatska će, poput drugih zemalja čije su ekonomije turistički intenzivne (Zinchuk kao primjere navodi Crnu Goru, Grčku, Albaniju, ali i Gruziju, postsovjetsku republiku izvan EU), biti krizom pogođena teže od prosjeka EU.

Zinchuk je oprezna kada govori o utjecaju očekivanog oporavka u 2021. na statistiku nezaposlenosti. “Oporavak tržišta rada obično je sporiji od ritma oporavka ekonomije. Četvrtina zaposlenih u Hrvatskoj radi s privremenim ugovorima, većina na poslovima vezanim uz turizam. Oni su vjerojatno najranjiviji na ovogodišnji ekonomski šok, ali je razumno očekivati da bi mnogi od njih mogli biti ponovo angažirani sljedeće godine, uz pretpostavku da se turizam oporavi.”

Za razliku od domaćih skeptika, ali i većine anketiranih korporativnih lidera u EU koji su skloni scenariju relativno sporog oporavka s dugom i ”nazubljenom” desnom stranom krivulje uspona, EBRD je za Hrvatsku zadržao mogućnost brzog oporavka po ”V” modelu, ”ako u drugoj polovini godine dođe do relaksacije protuepidemijskih mjera u svim dijelovima Europe, a pogotovo u zemljama koje su Hrvatskoj važni ekonomski partneri”.

Zinchuk smatra da će taj ritam oporavka biti teško održati u slučaju novih udara kovida, ali i ako broj tvrtki u bankrotu i s time povezane nezaposlenosti postane previsok. To bi se pak moglo dogoditi u slučaju da kriza ostavi dublje posljedice na potražnju određenih roba i usluga, primjerice na turizam i ugostiteljstvo.

Ranije prognoze Europske komisije, Svjetske banke i MMF-a hrvatsku su ekonomsku budućnost, barem kratkoročno, prikazale dosta mračnijom. Europska komisija predvidjela je oštar skok nezaposlenosti s pretpandemijskih 6,6 posto na 10,2 posto (MMF 11,5 posto, Svjetska banka devet posto, sve mjereno anketnom metodom Međunarodne organizacije rada ILO). Pesimisti koji to smatraju realnom prognozom već su zavapili – može li biti gore? Naravno da može, štoviše s takvim, ali i daleko višim stopama nezaposlenosti živjeli smo donedavno i preživjeli smo ih, iako smo već bili uvjereni da nam nikada neće biti bolje. Povratak na staro, lošije, uvijek je međutim teži, jer donosi duh beznađa.

Zagreb, 190320
Zavod za zaposljavanje, Zvonimirova 15, reda za prijavu otpustenih radnika nema, zbog epidemije korone, prijave se salju putem elektronicke poste.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Ilustracija

 

A loše je bilo čak i onda kad smo povjerovali da nam je krenulo.

Kada je Ivica Račan preuzeo Vladu od Zlatka Mateše u siječnju 2000., registriranih nezaposlenih bilo je 357.872 što je stopa od 21,1 posto po tadašnjem uobičajenom načinu mjerenja (i dalje visokih 16,1 posto po anketnoj metodi). Zemlja se otvarala svijetu, postajala demokratičnijom, pa je i optimizam građana rastao, iako se dvije godine kasnije broj prijavljenih na burzi popeo na 389.741, što je stopu registrirane nezaposlenosti poguralo na 22,3 posto. Činjenica da je anketna nezaposlenost bila značajno niža (14,8 posto) ukazuje na to da je siva ekonomija cvjetala, a da je na burzi bio prijavljen i solidan broj onih koji su radili na crno, povremeno ili stalno, ali bez zakonske zaštite i, naravno, neoporezivo, bez sudjelovanja u punjenju državnog proračuna.

Račanova vlada ostavila je pečat u demokratizaciji društva, ali pala je upravo na izgubljenom ratu s nezaposlenošću koja je na kraju mandata bila ipak nešto manja, na burzi je bilo 329.799 registriranih ”tragača posla” (19,2 posto), a i anketna stopa spustila se na 13,8 posto.

Prvi mandat vlade Ive Sanadera obilježen je vjerojatno najvećim valom optimizma, velikim otvaranjem ekonomije i, naravno, velikim zapošljavanjem. Na vrhuncu buma, 2008. na burzi je bio ”samo” 236.741 registrirani nezaposleni (14,8 posto), a anketna stopa već se godinu dana ranije spustila na jednu znamenku (2007. bila je 9,5 posto, godinu dana kasnije 8,4 posto). BDP je u razdoblju od 2002. do 2008. prosječno rastao solidnom stopom od 4,2 posto. Pokazalo se, zadnji put dosad.

Kada je 6. srpnja 2009. Jadranka Kosor naslijedila pobjeglog premijera, na burzi su već bila 263.174 nezaposlena (14,9 posto registriranih, 9,1 posto anketnih) da bi se do kraja njezina mandata nezaposlenost približila Račanovoj neslavnoj statistici sa 345.112 prijavljenih na burzi (20,2 posto registriranih, ali i vrtoglavih 17,5 posto anketnih).

Zajedničko izvješće Svjetske banke i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) pokazalo je da je velika financijska kriza imala porazan učinak na sve segmente hrvatskog gospodarstva i društva, zaposlenost je pala na najniže stope, a siromaštvo je poraslo 3,5 posto.

Vlada Zorana Milanovića, koja je Hrvatsku uvela u Europsku uniju, uspjela je do kraja mandata nezaposlenost smanjiti s početnih 305.330 na 285.906 prijavljenih na burzi, ali ne prije neslavnog skoka iz 2013. na 345.112 (20,2 posto registriranih, 17,6 ILO).

Vlada Orešković/Karamarko trajala je prekratko da bi ostavila trag, iako joj možemo zahvaliti dovođenje Zdravka Marića na vrh Ministarstva financija, što se kasnije pokazalo ključnim. Godina s dvije vlade, 2016., završila je s 241.869 nezaposlenih (15 posto registriranih, 9 posto ILO). Plenković & Co. državu su preuzeli u rujnu, devastiranu nakon gotovo sedam godina recesije, s visokom stopom nezaposlenosti i, pokazalo se uskoro, s ogromnim, prezaduženim sustavom Agrokora koji je usporavao financijski krvotok unutar zemlje, a nekoliko mjeseci kasnije i zaprijetio najvećim valom nezaposlenosti nakon 1991. Propast Agrokora ipak je zaustavljena, a trio Plenković, Martina Dalić (prekratko) i Zdravko Marić serijom malih, ne previše hrabrih, ali ipak primjetnih rezova u radno i porezno zakonodavstvo oživili su poslovnu scenu koja je nakon krize vapila za financijskim i administrativnim rasterećenjem.

HANZA MEDIA

Gužva ispred HZZ-a

 

Dvije godine po Plenkovićevu preuzimanju države, 2018. godina je završena s 153.542 nezaposlena (8,4 posto ILO), ali uz opasku sumnjičavih da je pozitivnom skoku u velikoj mjeri pridonio značajan odljev stanovnika. Godinu dana kasnije, međutim, emigracija je usporena, a broj nezaposlenih nastavio se smanjivati, 2019. je završena sa 128.650 nezaposlenih, i s gotovo izjednačenim rezultatom dviju različitih metoda mjerenja – 7,8 posto registrirane i 7 posto anketne (ILO) nezaposlenosti. Poreznici, očito, nikada nisu bili učinkovitiji.

Trend bi se vjerojatno nastavio, prognoze su Hrvatskoj za 2020. predviđale rast od 2,9 posto i anketnu nezaposlenost 5,9 posto, što je brojka kojom bi gotovo svatko mogao biti zadovoljan.

Koronavirus doveo nas je do tvrdog povratka u krizu, za koju većina analitičara najavljuje da će u Europi biti najveća i najdublja od 1945.

Svježi podaci Zavoda za zapošljavanje pokazuju da je trenutačno u Hrvatskoj 158.618 nezaposlenih (8,6 posto registriranih, 7,2 posto ILO), što je 616 nezaposlenih manje od zadnjeg dana u travnju, kada su na burzi bila prijavljena 159.234 (po metodologiji ILO razlika je i veća, jer skok je sa 9,6 na 7,2 posto). Relaksacija, znači, pomaže. Prve statistike nakon povratka u ”novu normalnost” pokazuju da bismo, barem dio jeseni, mogli živjeti bez straha od virusa.

Problem svih procjena, od onih iz međunarodnih institucija do domaćih, ostaje virus čije je ponašanje i dalje nepoznanica i koji se na jesen može, ali ne mora vratiti. Najcrnje prognoze domaćih analitičara sugeriraju nastavak rasta nezaposlenosti do kraja godine (Vuk Vuković iz Glasa poduzetnika), a onda, umjesto oporavka, i dalji gubitak radnih mjesta u 2021. godini, što bi na burzu izvelo 430.000 nezaposlenih (240.000 već do kraja ove godine).

Victoria Zinchuk, koja je odlično upoznata sa situacijom na terenu, a ne može joj se, kao ni EBRD-u, instituciji za koju radi, prišiti sklonost Plenkovićevoj vladi, zasad veću opasnost od rasta nezaposlenosti vidi u naglom skoku zaduženosti države, koja je i prije Vladinih protukriznih mjera bila opterećena javnim dugom od 71 posto BDP-a.

”Izvjesno je da postoji kompromis između ekonomske cijene zaustavljanja ekonomije i koristi koja dolazi samim očuvanjem zdravlja stanovnika”, kaže Zinchuk. “Riječ je o krizi bez presedana, za koju još ne postoji iskušani model. Hrvatska se zasad, u usporedbi s mnogim drugim zemljama, postavila vrlo dobro u suprotstavljanju virusu. Još ne znamo kakvo će (s obzirom na turizam) biti ljeto, kao ni hoće li vlada iskoristiti krizu da nužne reforme stavi na brzi kolosijek.”

S obzirom na izbore u srpnju, izvjesno je da reformi nema barem do rujna. Rast nezaposlenosti je trenutno zaustavljen, ali tek nakon ljetne sezone znat ćemo u kojem smjeru smo krenuli. Optimističnom EBRD-ovom, ili crnom Vukovićevom. Važno je i hoće li, nakon velikog zastoja, hrvatskim tvornicama krenuti narudžbe inozemnih partnera. Ostanu li bez posla AD-Plastik, Varteks, Prostoria, Brodosplit, Končar, Ina… Zavod za zapošljavanje mogao bi biti najzaposlenija institucija u državi.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa

Globus

Naslovnica Globusa