Rekordi, rekordi, rekordi...

Ovih 11 stvari treba hitno riješiti za spas turizma

AUTOR:

OBJAVLJENO:

14.9.2020. u 14:10

AUTOR:

OBJAVLJENO:

14.9.2020. u 14:10

Hvar, 300714.
Zbog loseg vremena koje vlada u citavoj Hrvatskoj velik broj turista napustio je otok Hvar. Plaze su prazne a pred katamaranom i trajektima prema kopnu stvorila se guzva.
Na fotografiji: Hvarska riva, turisti cekaju katamaran za Split.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / CROPIX

Rekordi, rekordi, rekordi.

Bilo je tako posljednjih 20 godina, pa što ne bi i ove kad smo, pandemiji usprkos, uspjeli pronaći način kako rezultate od 46 posto lanjskog udjela noćenja prikazati kao hrvatsku pobjedu nad Mediteranom.

Razvalili Španjolce.

Zgazili Turke.

Portugalci nam ni do koljena.

A Cipar... E ti mogu tek trljati oči kako bi očistili prašinu koja im se nakupila za našim petama.

I to je sve točno ako prihvatimo da nam je za ocjenu uspješnosti domaćeg turizma dovoljno cijelu stvar prepustiti statističarima.

No, bilo bi to prilično neozbiljno, posebno u trenucima kad većina javnosti, pa i struke, zaziva da se odmaknemo od modela masovki i jeftinih koktela te okrenemo “prema održivijem turizmu”.

Posljednjih dana održivi turizam zazivaju i u Ministarstvu turizma, važnosti turizma za budžet posebno su svjesni u Ministarstvu financija, no na van, osim turističkih brojki, gotovo da nije moguće čuti najave planova prema kojima bismo se napokon pozabavili nekima od brojnih boljki što industriju muče desetljećima.

“Izreka ‘svaka kriza je prilika’ u ovom slučaju nije floskula, već suštinska i jako bitna za naš turizam, kako dugoročno tako i kratkoročno. Dobili smo šansu da iskoristimo ovo razdoblje smanjenog prometa kako bismo okupili sve dionike i iznjedrili jasnu viziju, strategiju i mjere. Vjerujem da će 2021. biti godina novog uhodavanja i tek postupnog povratka na tržište, a tek se iduće, 2022. godine može očekivati tržišna stabilizacija. Zato upravo ove i sljedeće godine moramo definirati provedive mjere i odmah početi s njihovom implementacijom”, upozorava Sanja Čižmar, stručnjakinja iz kompanije 505 savjetovanje.

Slično rezonira i ostatak turističke struke koja za Jutarnji navodi 11 ključnih problema koje domaći turizam pod hitno mora riješiti, ne samo vezano uz sezonu 2021., nego prije svega zbog dugoročnog pozicioniranja sektora.

Prvo - hitno donijeti novu Strategiju razvoja turizma.

“Treba napraviti hitni odmak od masovnog, prekomjernog turizma te se usmjeriti na održivost i kvalitetu, proizvode dodane vrijednosti te ravnomjerni razvoj na teritoriju cijele zemlje. Iz prethodne smo strategije, koja je primijenjena u vrlo malom dijelu, naučili da je ona dobra onoliko koliko se primjenjuje. Zato nova strategija mora biti provediva s jasnim smjernicama, definirati nositelje pojedinih mjera i vremenske okvire provedbe”, napominje Čižmar.

Drugo - na ovo se automatski nadovezuje drugi važan korak - pronalazak tima koji je strategiju sposoban implementirati s obzirom na to da je analiza Instituta za razvoj i međunarodne odnose pokazala kako Ministarstvo turizma baš i nema educirani kadar koji bi provodio strateški plan.

“Dosadašnje strategije padale su na implementaciji, a to se dogodilo u velikoj mjeri jer je izostao profesionalni pristup implementaciji. Implementaciju mora voditi profesionalni tim koji će aktivno raditi na rješavanju svih ključnih problema, a za to mora imati najvišu razinu političke podrške kako bi efikasno i efektivno upravljao promjenama kroz šumu ključnih dionika koji su nužni da bi se dogodila prava promjena u turizmu”, upozorava Emanuel Tutek, partner u BlueRock Consultingu.

Treće - HTZ pod hitno mora početi raditi ciljana istraživanja tržišta.

“Nažalost, ove smo sezone, umjesto barem pokušaja istraživanja tržišta, kojim bismo pokušali dobiti detaljniji uvid u potražnju pa sukladno tome targetirano komunicirati određene turističke proizvode određenim ciljanim tržištima, imali reaktivan pristup i ‘recikliranje’ starih materijala i ideja. Tako da s obzirom na reaktivan pristup mislim da teško možemo govoriti o komunikacijskoj strategiji. Što se tiče samih poruka i kampanja, vjerojatno nikome nije sporno da je sigurnost bila i prije, a pogotove ove sezone karta na koju se moglo igrati, ali što se tiče izvrsnosti i inovativnosti samih kampanja, sigurno smo mogli biti bolji”, kaže Tutek.

Četvrto - unaprijediti komunikacijsku strategiju HTZ-a koja se, s obzirom na veličinu i vrijednost sustava, treba malo odmaknuti od pukog oslanjanja na promociju na tržištima s kojih se dolazi automobilom.

“Ta je orijentacija s obzirom na pandemiju bila logična, no time govorimo isključivo o geografskom području dok mi se bitnim, usprkos reduciranim budžetima, čini jače usmjeravati na razne ciljane segmente gostiju – nautičare, bicikliste i niz drugih outdoor-gostiju, one motivirane zdravljem, eno-gastronomijom, kulturom i slično. Iako će 2021. biti obilježena pandemijom, odnosno porukama o sigurnosti, blizini i familijarnosti, sasvim je sigurno da naša komunikacijska strategija mora biti bolje usmjerena na ciljne segmente s porukama i informacijama o turističkim proizvodima koje su njima zanimljivi i vrijedni, i to putem komunikacijskih kanala kojima se oni služe”, napominje stručna savjetnica iz Instituta za turizam Neda Telišman Košuta.

Peto - Telišman Košuta upozorava kako je napokon potrebno usuglasiti se je li koncept turizma temeljen na rastu noćenja potrošen te, ako jest, odrediti koliko nam je turizma uopće potrebno.

“Domaći turizam suočen je s istim problemima već desetljećima, a prije svega je riječ o neadekvatnom upravljanju turističkim razvojem, i to iz različitih perspektiva, od upravljanja prostorom, preko porezne politike, uključivanja lokalnog stanovništva u proces odlučivanja, upravljanja ljudskim resursima do prilagođavanja tržišnim trendovima i promjenama ponašanja potrošača. Kao rezultat, suočavamo se s izrazitom sezonalnosti turističke aktivnosti, gotovo nekontroliranom izgradnjom apartmana i kuća za odmor uz bitno nagrđivanje obalne linije, prekapacitiranosti plaža, relativno siromašno profiliranom ponudom i ispodprosječnom potrošnjom.

Potrebno će biti uključiti proces procjene nosivog kapaciteta turističkih destinacija uz neizostavan alat upravljanja destinacijom. Jednako važno će biti prilagođavanje fiskalne politike, upravljanje radnom snagom i uspostavljanje adekvatne investicijske politike, što sve podrazumijeva rješavanje pitanja modela upravljanja turizmom”, smatra ova stručnjakinja.

Šesto - Naši sugovornici poručuju i kako je temelj bilo kakva daljnjeg razvoja osiguravanje investicijskog potencijala zbog čega kao šesti ključan moment navode rješavanje problema turističkog zemljišta.

Kako je objasnio direktor Hrvatske udruge turizma Veljko Ostojić, u travnju ove godine Sabor je usvojio Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, no Vlada je do danas propustila posebnom Uredbom riješiti dosta važna pitanja kao što je visina zakupnine, zbog čega priča i dalje stoji.

Riječ je o problemu koji datira još u devedesete godine, kada prilikom pretvorbe hotela u tom procesu nije obuhvaćeno zemljište na kojem su se nalazili smještajni kapaciteti, pa su objekti dobili privatne vlasnike, ali se vlasnicima zemljišta proglasila država.

Otad do danas čeka se zakonsko rješenje koje će riješiti pitanje odnosa između vlasnika zemljišta i objekata te odrediti zakupnine, čime bi vlasnici objekata napokon imali raščišćen put za nove investicije.

“Zakon je donesen u travnju, a Uredba je trebala biti donesena u roku od 60 dana od donošenja zakona. Smatramo da je treba donijeti što prije te u nju još unijeti odredbu o oslobađanju plaćanja zakupnine, kao i zaostataka do konca 2021. godine”, poručio je Ostojić.

Sedmo – riješiti pitanje raspolaganja domaćim plažama kroz izmjene i dopune Zakona o pomorskom dobru koji je, kaže Ostojić, donesen 2016. godine, ali se propustilo u njega unijeti važna rješenja.

“Recimo, trebalo bi redefinirati sustav izdavanja koncesija na zahtjev te omogućiti pravo prvenstva pri dobivanju koncesije na pomorskom dobru objektima ispred kojih se to pomorsko dobro nalazi, ali i omogućiti fleksibilnije uvjete za zatvorene koncesije”, kaže Ostojić.

I Čižmar ističe kako je važno osigurati zakonsku zaštitu izvršenih ulaganja, naročito kroz uspostavu trajnog prava korištenja pomorskog dobra dok se obavlja gospodarska djelatnost na pomorskom dobru subjekata koji su investitori u to pomorsko dobro.

Osmo – turističke preobrazbe nema bez reforme sustava turističkih zajednica, što se pokušalo rješiti novim Zakonom o turističkim zajednicama, ali su naši sugovornici skeptični da će on na kraju doista i polučiti reformu.

“Tu, prije svega, mislim na upitnu podlogu Zakona s aspekta raspoloživih financijskih, ljudskih i organizacijskih resursa. Naime, odlučili smo uvesti destinacijski menadžment tako da smo donijeli Zakon koji tu funkciju stavlja u odgovornost organizacijama koje su dominantno orijentirane na promociju i organiziranje manifestacija, a da nismo stvarno odgovorili na pitanja njihove kadrovske ekipiranosti, ingerencija u odnosu na brojne dionike u destinaciji koji moraju surađivati pri stvaranju turističkog proizvoda, kao i na pitanja financijske podrške za realizaciju programa”, kaže Telišman Košuta pa podsjeća kako za provedbu novog Zakona nedostaju pravilnici i uredbe, koji još nisu doneseni.

Deveto – diferencijacija apartmanskog smještaja, odnosno uspostava sustava razlikovanja konkretnog turističkog proizvoda smještaja kod domaćina od biznisa rentanja.

“Jedan dio smještaja može ostati kao socijalna kategorija, ali dio treba regulirati kao komercijalni apartmanski smještaj u kojem oporezivanje treba uskladiti s razinom poreznog opterećenja u turističkom gospodarstvu”, predlaže Čižmar.

Deseto – izraditi model preživljavanja za sustav turističkih agencija koje su, prema procjenama Udruge hrvatskih putničkih agencija, od početka pandemije dosad izgubile 1,9 milijardi kuna te zabilježile pad prihoda od 81 posto.

Kako je za Jutarnji list pojasnio predsjednik Udruge Tomislav Fain, agencijama su od pomoći mjere za potpore radnih mjesta, no za osiguravanje nastavka rada bit će potrebno da HTZ što prije u planove svojih kampanja uključi i privatni sektor kako bi se mogli prilagoditi planu oglašavanja, a veliki je pritisak i da se smanje cijene ulaznica u nacionalne parkove, kao i ostale objekte u vlasništvu države i JLS-ova, a koje se nalaze na rutama turističkih agencija.

Ipak, vrući krumpir za Ministarstvo bit će pronaći rješenje za sustav izdavanja vaučera koji je donijelo Ministarstvo u mandatu ministra Garija Cappellija, a zbog čega je Hrvatska već dobila po prstima od Europske komisije.

Naime, kako bi pomogla agencijama, država je omogućila da, umjesto povrata novca za neizvršena putovanja, agencije putnicima dijele vaučere, ne definiravši pritom jasni datum kad je moguće očekivati povrat novca, što je osnova potrošačkih prava.

Fain kaže kako su te zakonske izmjene spasile velik broj agencija, ali kako je teško dati odgovor na pitanje kakvim zakonskim rješenjem prebroditi ovu situaciju.

“Od Ministarstva smo tražili da u plasiranju novih kreditnih linija ili bespovratnih sredstava prihvatljiva namjena bude povrat sredstava našim klijentima. Agencije su spremne i zadužiti se kako bi svojim klijentima vratile uplaćena sredstva i prije nego što dobiju uplaćene depozite od svojih dobavljača”, kaže Fain.

Jedanaesto – s bankama dogovoriti linije takozvanih koronakredita uz pomoć kojih će sektor sebi osigurati novac za likvidnost.

Kako napominje Ostojić, dosadašnji tijek pregovora s bankama pokazao je da u velikom broju slučajeva nedostaje kapacitet za obradu zahtjeva, prije svega od strane HBOR-a i HAMAG-a, ili pak uvjeti poslovnih banaka uopće nisu prilagođeni novonastaloj situaciji.

“Dio velikih hotelskih kompanija riješio je pitanje premoštenja, odnosno moratorija ili reprograma, no dio to još nije učinio budući da su pravila odobrenja nepromijenjena u odnosu na stanje prije korone, posebice vezano za osiguranje povrata”, napominje Ostojić.

I više nego dovoljno otvorenih pitanja od kojih na neke odgovore čekamo desetljećima.

Možda bi ih bilo lakše dobiti da na neko vrijeme ugasimo eVisitor.