Imperativi uspjeha

'Nismo na vrijeme donijeli nacionalnu strategiju. Sada ne znamo kamo s 12 mlrd. EU novca'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

30.7.2020. u 10:02

AUTOR:

OBJAVLJENO:

30.7.2020. u 10:02

Hanza Media

Maruška Vizek i Gojko Drljača

U seriji video-intervjua Imperativi uspjeha, u kojima bistrimo prioritete nove Vlade razgovarali smo Maruškom Vizek, ravnateljicom Ekonomskog instituta, koja je, između ostalog, upozorila kako još nemamo jasnu sliku gdje će otići onih 22 milijarde eura koje ćemo dobiti po osnovi višegodišnjeg financijskog okvira EU i programu oporavka od Covid krize koji je nazvan Next Generation.

„Višegodišnji financijski okvir trebao vi se temeljiti na razvojnoj strategiji zemlje. Svaka zemlja kroz tu razvojnu strategiju zadaje prioritete. Naša razvojna strategija trebala je biti raspravljena u Saboru u ožujku, međutim, to se vjerojatno zbog Covida nikada nije dogodilo. Pitanje je što će pisati u strategiji. Koji su sektori definirani kao prioritetni te da li ćemo osnovu nje imati neku novu strategiju kako bi znali barem za privatni sektor gdje bi novac trebao ići. Mi to sada ne znamo. Očekujem da Vlada napravi razvojnu strategiju do kraja godine. Ona vrijedi za sljedećih deset godina“, poručila je Vizek te pojasnila kako iz sedmogodišnjeg financijskog okvira povlačimo 12,2 milijardi te podsjetila smo i u ovom tekućem okviru dogovorili 95 posto ukupnih sredstava, od kojih smo povukli otprilike jednu trećinu te ćemo povući još.

„No, čini se pitanje apsorpcijskog kapaciteta više nije toliko važno nego jesmo li u stanju nakon ugovaranja i povući novac. Oko 80 posto novca otišlo je na javne investicije. Stoga se sada otvara pitanje je li ta alokacija sredstava bila takva da je zemlji donijela povećanje konkurentnosti, kvalitetniji ljudski kapital te je li doista donijela poboljšanje potencijala rasta, što je svrha javnih investicija“, kaže Vizek te upozorava kako puno toga nije jasno ni po pitanju planova korištenja sredstava za oporavak od Covid-19 krize:

 

„Što se tiče EU Next Generation do studenog ove godine moramo definirati investicijske prioritete koje ćemo staviti u nacionalni plan oporavka koji šaljemo Europskoj komisiji. Sve što stavimo unutra, po tome ćemo povlačiti sredstva. Zna se da moramo inzistirati na zelenim politikama i digitalizaciji što je dio strategije Europske komisije, međutim, dalje od toga nije poznato što će biti. Možda ima projekata koje smo pripremali za višegodišnji financijski okvir“, procjenjuje Vizek.

Ona smatra kako nam se upravo otvara povijesna prilika da provedemo reforme te prilagodimo strukturu ekonomije s primitivnijih vrsta usluga prema onome što bi nam moglo donijeti puno veću proizvodnost i rast. Šansa je da reforme ne bole toliko koliko bi inače boljele, objašnjava Vizek, jer ćemo dobiti značajni dio bespovratne pomoći, a EK će pratiti reforme dok će ih kvalificiranom većinom odobravat će ih Vijeće RU. „Još je nepoznato kakvi su kriteriji uspjeha. No, sad je prilika da smislimo kako želimo sebe vidjeti za 6-7 godina“, zaključuje Vizek.

„Čak i ako sredstva potrošimo na najneučinkovitiji mogući način, sama činjenica da smo nešto potrošili povećat će nam BDP, ali to će stvoriti iluziju uspjeha. To je najveća opasnost…

Nama su ključne reforme koje će dovesti do dizanja proizvodnosti rada kroz održivi trend. Kroz istraživanja u zadnjih desetak godina vidimo da naša proizvodnost rada kroz niske tržišne sile stvara situaciju u kojoj naša ekonomija ostaje močvara, nema promjena. Nema zdravih prilika za rast. Upliv političkih procesa u gospodarstvo je prevelik. Visoko je parafiskalno opterećenje, kompanije su porezno preopterećene, pravosuđe je često  krivosuđe, javna uprava je neučinkovita, a javna poduzeća stvaraju vrlo štetnu mikroklimu kroz sustav javnih nabava i korupciju. Teško se u ovoj zemlji možete poslovati bez politike, pogotovo ako postanete visokoprofilni. Mnogi poduzetnici stoga se trude ostati skriveni jer ako postanu poznati kreću problemi. Nije li zanimljivo da smo najveće stope rasta imali u vrijeme kad nam je Vlada bila nestabilna – za vrijeme Oreškovića i koalicije HDZ-a i Mosta,  dok se niti oko čega nisu mogli dogovoriti. Dok i o ravnateljima vrtića odlučuju na političkoj razini, tržišne sile u hrvatskoj ekonomiji ne mogu biti dobre“, analizira Vizek.