Skraćeni tjedan

Hoće li Vlada financirati cijeli iznos za peti dan ili kao što to čine u Njemačkoj?

AUTOR:

OBJAVLJENO:

2.6.2020. u 10:22

AUTOR:

OBJAVLJENO:

2.6.2020. u 10:22

Goran Mehkek / Zeljko Puhovski / CROPIX

Ilustracija, Josip Aladrović

Mjera za subvencioniranje skraćenog radnog tjedna bit će glavna tema sastanka na kojem će danas u 15 sati svoje stavove na tu temu iznijeti predstavnici sindikata, poslodavaca i ministarstva.

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović je u ponedjeljak ustvrdio kako je "koncept takav da teret dijela rada koji nije efikasan snosi država“.

 „U prijevodu i karikirano, ako poslodavac radi pet dana u tjednu, a ima potrebu za četiri, država bi sufinancirala jedan radni dan, a poslodavac plaće za četiri radna. Smatramo da je u idućem razdoblju, kada ne možemo ići horizontalno kao što smo išli s mjerama za očuvanje radnih mjesta, to jedan od načina kako možemo očuvati radna mjesta, poslovnu i gospodarsku aktivnost“, naglasio je Aladrović.

U Ministarstvu rada i Vladi nisu željeli dodatno komentirati detalje tog koncepta, pa ostaje otvoreno pitanje hoće li Vlada financirati čitavu plaću za „peti dan“ ili samo 50 ili 80 posto plaće, kao u Njemačkoj. Jednako tako još nema odluke ni o tome hoće li se ta vrsta potpore odnositi samo na prerađivačku industriju i još neke sektore, jer se iz ministrove izjave može zaključiti kako subvenciju neće moći koristiti svi poslodavci po jednakim kriterijima, nego samo određeni sektori.

Kako se moglo neslužbeno doznati, za sada u Vladi prevladava stav da se ta potpora ne definira zakonom, nego da bude jedna od mjera u okviru Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Slična mjera je bila aktivna do ožujka ove godine, kada je suspendirana, a sada bi mogla „samo“ doživjeti svoju redefiniciju. Ta se mjera odobravala pod nazivom „Potpora za očuvanje radnih mjesta“ za skraćivanje punog radnog vremena radnika ili kao potpora za obrazovanje ili osposobljavanje radnika u slučajevima kada je kod poslodavaca došlo do privremenog pada poslovnih aktivnosti i/ili ostvarenog gubitka u poslovanju.

U okviru nje su bile definirane posebne potpore za sektor proizvodnje tekstila, odjeće, obuće, kože i drva i mogle su trajati do 24 mjeseca, ili do ispunjenja maksimalno dopuštenog iznosa od 200.000 eura tijekom tri godine po pojedinom poduzetniku. Svi ostali poslodavci potpore su mogli koristiti maksimalno šest mjeseci i to kao razmjerni dio iznosa plaće za broj radnih sati za koje je radniku skraćeno radno vrijeme. Maksimalno se moglo isplatiti do 40 posto skraćenja radnog vremena i maksimalno do 40 posto iznosa bruto I plaće, odnosno najviše do iznosa minimalne plaće. Ako se mjera koristila za stjecanje potrebnih znanja i vještina radnika, tada se odnosila na ukupan trošak obrazovanja radnika.

Inače, prvi zakon o skraćenom radnom tjednu je donesen 2009. u mandatu Jadranke Kosor, a drugi 2014. kada je premijer bio Zoran Milanović. Vlada premijera Andreja Plenkovića je 2017. ukinula taj zakon obrazlažući kako je „s obzirom na postepeni oporavak gospodarske situacije u zemlji, učinkovitost ovoga Zakona pala, pa ga je potrebno isti staviti van snage“. Poslodavci i sindikati s kojima smo pričali podržavaju aktiviranje te potpore, svejedno putem posebne mjere ili zakona.

„To će biti jako dobro pogođena mjera, ali se nadamo da će važiti za sva poduzeća koja imaju problema sa smanjenom poslovnom aktivnosti, a ne samo za određene sektore“ kazao nam je tim povodom Kristijan Krpan, predsjednik HUP udruge metalne industrije i predsjednik HUP regije PGZ i Istre. Mladen Novosel, predsjednik SSSH, također pozdravlja ovu mjeru i također smatra da bi trebala važiti za sve tvrtke, s kriterijima koji bi biti isti za sve, a posebno napominje kako bi se ta mjera treba definirati i u okviru kolektivnih ugovora i dnevnog, a ne tjednog radnog vremena.