Može li se biti poduzetnik bez avanturističkog duha? Sigurno da ne može, pitanje je samo u koje će vas poduzetničke vode taj duh odvesti. A Roka Mandića, 34-godišnjeg Zadranina, avanturistički duh odveo je u avanturističke poduzetničke vode. Doslovno.
U jeku korona-krize i globalnog straha od bolesti, hrabro je pokrenuo privatni biznis u turizmu temeljen na avanturističkom duhu. Prvog srpnja otvorio je tvrtku "Vala Tours", koja nudi organizirane ture obilaska Dugog otoka na takozvanim SUP-ovima (Stand up paddle). Sezona ide dosta dobro, kaže, nije mislio da će uspjeti već prve godine, a da biste shvatili kako je do toga došao, Roka je najprije potrebno predstaviti.
Zadranima Roko nije nepoznat, već je bio u medijima zbog "egzotičnih" zanimanja kojima se bavio i pustolovnog nerva koji ga je svugdje odveo. U Splitu je 2009. godine završio studij kineziologije, a dvije godine kasnije i studij fizioterapije. Godinu dana staža odradio je u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu na Moru, zatim je pola godine proveo u patronaži privatne tvrtke "Vitalis" u Zadru. Godinu dana bio je trener u Univerzalnoj sportskoj školi u Zadru za djecu, a iduće dvije proveo je na zatvorenim bazenima sportskog centra na Višnjiku kao rehabilitator hidroterapeut.
Roko Mandić
Iduće tri godine bio je, pazite dobro, trener mačevanja i zaposlenik Hrvatskog mačevalačkog saveza. Za taj posao proveo je četiri mjeseca na edukaciji u Budimpešti i dva mjeseca u Colorado Springsu u Denveru. Posljednje dvije sezone radio je kao animator u pustolovnom turizmu, za tvrtku prijatelja vodio je ture kajaka i bicikla iz Zadra po Dugom otoku.
Tako mu se i rodila ideja da se otisne u vlastite poslovne vode, s nečim što će biti komplementarno, ali i konkurentno ponudi na Dugom otoku. Uza sve to, bio je začetnik i organizator prvih kvizova u zadarskim barovima, sportskog koji se zvao "Tri sekunde", i glazbenog "Britko uho".
SUP je prvi put vidio u Americi, gdje je proveo pola godine. Radio je kao konobar u New Yorku, a živio je u New Jerseyju. Prije toga godinu dana živio je u Torontu u Kanadi. U međuvremenu, tijekom i nakon studija, proputovao je cijelu Europu, bio je u Tanzaniji, Šri Lanci, Panami, Kubi, Kostarici, Vijetnamu, Tajlandu, Kambodži, Turskoj...
– Svidio mi se pustolovni turizam. Dugi otok ima bezbroj atrakcija i jako je zahvalan za takve ture. Njegove prirodne ljepote izdvajaju ga od drugih otoka, ne samo na Jadranu – kaže Slobodnoj Dalmaciji Roko.
Kad je donio odluku, položio je ispit za voditelja agencije, otvorio svoju tvrtku i od nešto ušteđenog, a nešto posuđenog "temeljnog kapitala", kupio osam SUP-ova, kombi i dodatnu opremu. On je trenutačno jedini zaposlenik tvrtke, a cilj mu je, kada malo uhoda posao, zaposliti jednog ili možda dvojicu radnika. On bi se više bavio nekim "strateškim" poslovima, ali nikad toliko da mu posao stvara nervozu od koje se ne može spavati...
– Odlučio sam se za SUP jer takva ponuda na Dugom otoku ne postoji, a nije nešto posebno ni raširena na našoj obali. SUP je vrlo atraktivna disciplina, sve je popularniji u Europi. Mislio sam i o biciklima, ali Dugi otok još nema dovoljno uređenih staza. Mislim da nisam pogriješio jer u posljednja dva mjeseca gotovo da nisam imao dan bez neke ture, manje ili veće – govori Roko.
Mala tura se organizira za goste na otoku, a velika za goste koji dolaze iz Zadra. Mala tura kreće iz Brbinja, odnosno uvale Brbišćica, i uključuje obilazak atraktivne spilje Golubinke udaljene jednu nautičku milju. Tura traje oko dva i pol sata i košta 250 kuna.
Veća tura je cjelodnevna i obuhvaća prihvat gostiju iz Zadra i obilazak cijelog toka.
– Goste dočekujem na trajektu ili brodu iz Zadra. U jednoj velikoj turi može ih biti maksimalno sedam, jer toliko imam mjesta u kombiju. Od pristaništa krećemo u obilazak, prevozim ih s točke na točku otoka, obilazimo uvale i rtove na SUP-ovima. Najviše im se sviđa obilazak lanterne na Velom ratu, plaže na Sakarunu i Titovih bunkera za brodove. Završetak dana je na balotama u Brbinju.
Cijena velikog izleta bila je 590 kuna, ali je spustio na 470. U cijenu je uračunata karta za trajekt, odnosno broda za povratak do Zadra iz Sali. Hrana je o trošku gostiju, a Roko osigurava piće, najčešće domaće vino. U cijenu je uračunat i ulazak na lanternu.
– Ovo je sezonski posao, toga sam svjestan, ali ne mislim zbog toga odustati. Od 1. lipnja do 1. listopada može se lijepo raditi i nešto zaraditi. Ostatak godine ću također raditi, u planu su neki drugi poslovi, ali o njima za sada ne bih govorio. Dugoročno mi je stvarno cilj razviti avanturističku ponudu na Dugom otoku i od toga profesionalno živjeti – kaže Roko.
Tome je prilagodio i način oglašavanja. Trip Advisor mu je glavni kanal za popunjavanje cjelodnevnih tura, ima svoju web-stranicu, profile na Facebooku i Instagramu krcate atraktivnih videa i fotografija. Izradio je i e-letak, a u svemu tome pomogli su mu prijatelji svojim kreativnim vještinama. Zato ih je želio posebno istaknuti.
– Fotografije su radile Lara Žilić i Nina Sušac, web-stranicu Jakša Bašić, e-letke Katarina Rančić, menadžer na društvenim mrežama je moja djevojka Karla Lisica, web-stranicu uređuje i održava Hrvoje Rančić, videosnimke za spot napravili su Jakov Grdović i moj brat Donat Mandić, a kao modeli su nastupili Bruno Grancarić i Klara Sušac. Snimanja dronom obavio je Miro Kaleb.
Dobro društvo za dobru avanturu. Na Dugom otoku. Od nekoliko sati ili cijelog jednog dana. Za Roka možda i za puno više.
Prioriteti za bolju Hrvatsku
Svojih pet minuta vlasti, kao poruke vladajućima, Roko je podijelio na dva dijela. Na "lokalne" i na "globalne" poruke, odnosno na one koje bi mogle izravno utjecati na posao koji obavlja i one koje bi trebale dovesti do općenito bolje klime i stanja u društvu za sve građane.
– Prvo, mislim da turistička infrastruktura Dugog otoka ima prostora za napredak. Neke se promjene vide, ali to je još uvijek nedovoljno da se iskoristi potencijal tog uistinu fantastičnog otoka. Na otok iz godine u godinu dolazi sve više ljudi, a on, unatoč svojim dimenzijama, postaje zagušen zbog loših prometnica. Problem su i biciklističke staze kojih nema dovoljno, a ceste su uske pa često, nažalost, dolazi do prometnih nesreća u kojima stradavaju biciklisti.
Drugo, mislim da bi trebalo maksimalno pojednostavniti procedure kod ulaska u ovakvu vrstu poslova, pogotovo kod otvaranja agencija. Polagao sam ispit za voditelja agencije, iako nemam aspiracije za veliki biznis, nego za samo jedan manji segment. Bilo bi dobro da se takav ispit zapravo podijeli po nekim kategorijama prema sferama interesa, a i broj parafiskalnih nameta za tvrtke trebalo bi smanjiti. Nisam protiv plaćanja poreza, naprotiv, paušalni porez je O.K., ali u poslovanju ima toliko neshvatljivih troškova da sigurno ima mjesta za njihovom racionalizacijom.
Što se tiče općih promjena, bilo bi dobro da u zemlji bude manje klijentelizma, stranačkih uhljebljivanja i nepotizma. Definitivno nismo društvo jednakih šansi za sve. Vodeće uloge u državi, institucijama i tvrtkama trebali bi imati ljudi s idejom, vizijom, ciljem i željom da nešto ostvare.
Na vodeće funkcije u društvu trebaju biti ljudi izvan utjecaja politike kako bi neovisno mogli donositi najbolje odluke i rješenja za cijelu zajednicu. Na vodećim pozicijama nedostaje ljudi koji vide "širu sliku". Političari jedan drugome čuvaju leđa i tako se zaustavlja mogućnost promjene i napretka nabolje. Cilj je ostvariti potencijale cijelog društva, a ne samo štititi nečije interese, u pravilu političke.
Osim toga, mislim da se kao društvo trebamo dodatno okrenuti digitalizaciji u svim segmentima, na što nam je ukazala i situacija s koronom. Digitalizacija ubrzava procese, čini sustav transparentnijim i smanjuje mogućnost korupcije.