U Imperativima uspjeha, seriji video intervjua koje radimo na temu prioriteta nove Vlade, člana Uprave HT-a, Borisa Drilu, pitali smo je li COVID-19 kriza bila dobra lekcija digitalizacije?
„Apsolutno da. Mali kvantni skok u protekla 2-3 mjeseca pokazatelj je da se može puno više. Val digitalizacije za vrijeme korone zapljusnuo je i one mlade i one starije; svatko je napravio svoj digitalni iskorak, manji ili veći. Djeca su koristila on line školovanje, google alate, teams alate za pozive… Neki su u tom formatu imali i ispite. Starije generacije počele su više koristiti multimedijalne alate, Skype, WhatsApp za poruke i videopozive kako bi si osigurali životnije socijalne kontakte. Socijalna distanca premošćivana je tehnološkim mostom. Dosta kompanija pomaklo se prema hibridnom načinu rada gdje se paradigma vlastitog stola i računala polako napušta. Kulturološki smo prije korone bili vezani uz paradigmu radnog mjesta i iz te paradigme sada idemo prema paradigmi posla. U engleskom jeziku radno mjesto zapravo na neki način ne postoji jer oni govore da se generiraju poslovi. Oni govore o stvaranju novih poslova, a ne radnih mjesta“, procjenjuje Drilo te upozorava: Važan je rezultat. U RH imamo kulturu napora (efforta), a ne kulturu rezultata. Nije bitno koliko se provodi na radnom mjestu nego rezultat. Hibridni način rada omogućava veću fleksibilnost radnog vremena te se rezultati počinju puno transparentniji pratiti“, naglašava Drilo.
Koliko je su 22 milijarde europskog novca prilika za brzu digitalizaciju Hrvatske i strukturalnu prilagodbu?
„Novac je dobrodošao, a bilo bi dobro da taj novac bude svrsishodno iskorišten odnosno da ode za neke namjenske transformacijske investicije koje će učiniti hrvatsko gospodarstvo konkurentnijim kao i otpornijim. Što se tiče ovih 22 milijarde eura poznato je da će se njihova potrošnja najvećim dijelom usklađivati s novom strategijom EK koja je prezentirana krajem prošle godine. EK je izašla s vizijom europskog zelenog plana do 2050. godine gdje se Europa želi osloboditi emisije ugljičnog dioksida. Unutar svega toga govori se o digitalizaciji kao o nečemu što će pomoći Europi da se realiziraju ciljevi kružnog gospodarstva. Sve to do sada što je objavljeno još uvijek je visoko konceptualno, nedostaju detalji i smjernice što se želi postići za dvije, tri ili pet godina. Bilo što se želi postići ne može se postići bez nove tehnologije, a svaka nova tehnologija mora biti bazirana na nekom softveru, hardveru i umreženosti za koju su potrebne gigabitne mreže odnosno dobra telekomunikacijska infrastruktura, kakvu trenutačno u Hrvatskoj nemamo u cijelosti pa bi ju trebali poboljšati. I druge europske države s time imaju problema pa će intenzivno raditi na rješavanju problema“, upozorava Drilo koji smatra da se sada otvaraju dva ključna pitanja – koliko i u što investirati.
„U RH je više od 80 posto EU novca bilo namijenjeno javnom sektoru. Od prvog vala investicija privatni sektor imao je malo koristi. Novac je otišao u infrastrukturni tip projekata. To treba nastaviti ali i napraviti balans između infrastrukturnih projekata i transformacije javne uprave, kao i transformacija gospodarstva. Značajniji dio sredstva trebao bi otići u privatni sektor. Ako izgradite most to je dobro za turizam, ali ne znači preše malim i srednjim poduzetnicima. U tri do četiri godine vidjeli smo pomake u boljem razumijevanju i podršci ITC-u. No, još nema jasno definiranih ciljeva. Trebali bi reći koliko ćemo npr uložiti u digitalizaciju malih i srednjih poduzeća. Trebali bi definirati i atribute digitalizacije, što to točno znači: uvođenje povezanih strojeva, automatizirana proizvodnja, senzori, umjetna inteligencija koja donosi odluke, i sve to treba biti umreženo. Digitalizacija treba promijeniti operativni model pristupa kupcima i dobavljačima. Morali bi znati da li u ovom smjeru ide milijarda ili tri milijarde eura. Tko su veliki koji trebaju niti nositelji. S njim se oni trebaju suočiti. Npr HEP može biti lokomotiva cijelog ekosustava oko sebe kako bi se razvile digitalne tehnologije“, zaključuje Drilo.