Rasterećenje

Prirez nula posto za odvažne: Bjelovar se 3 godine spremao, a Sveta Nedelja nije požalila

AUTOR:

OBJAVLJENO:

30.4.2020. u 16:44

AUTOR:

OBJAVLJENO:

30.4.2020. u 16:44

Hanza Media

Dario Hrebak, Mato Čičak, Dario Zurovec, Hrvoje Košćec

“Nakon 19 godina prirez odlazi u prošlost, a činjenica da ga ukidamo baš sad u jeku krize najbolje govori koliko smo pripremili gradsku upravu, gradske financije, racionalizirali troškove, podigli kvalitetu”, ističe bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak. Bjelovar je tako postao najveći grad u državi bez prireza (40 tisuća stanovnika), a ako će se sada “barem nekoliko poduzetnika odlučiti investirati te će se više ljudi zaposliti, onda se trud i odricanje zasigurno isplatilo”. Smatra, dakle, da snižavanjem prireza daje priliku gospodarstvu.

Pozabavili smo se tim primjerom i pitanjem trebaju li ga slijediti i drugi gradovi. Stručnjaci za lokalnu samoupravu, poput Tereze Rogić Lugari s Pravnog fakulteta, upozoravaju da tome treba prethoditi pomna proračunska analiza.

Hrebak kaže da su se tri godine pripremali, štedjeli i stvarali temelje za takav potez (smanjena je i masa plaća u gradskoj upravi te materijalni troškovi, pokrenuta digitalizacija) pa 10 milijuna kuna manje u gradskoj blagajni, ili oko 10 posto izvornog proračuna, mogu podnijeti. “Rupu” će namiriti daljnjim rastom prihoda od poreza na dohodak, računa i na novac iz “europskih, ali i nacionalnih fondova, a tu su i kompenzacijske mjere Ministarstva financija”.

Zdrava logika

Bjelovar i kroz tzv. fiskalno poravnanje u ovoj godini treba dobiti oko 12 milijuna kuna, a nisko je zadužen pa za potrebe likvidnosti može podići i zajam. Trenutačno, tvrdi, nema razloga za brigu jer je prošli mjesec bio rekordan po prihodima, a u travnju su prihodi pali (samo) 21 posto. Kako je on ujedno predsjednik HSLS-a, ukidanje prireza gleda i ovako: “U državi s visokim poreznim opterećenjem, visokim PDV-om i nebrojenim parafiskalnim nametima nije fer još ljudima uzimati novac i prirezom”.

No na ukidanje prireza odlučuju se, ili ga razmatraju, i neki manji gradovi i općine s drukčijim političkim predznakom. Među gradovima srednje veličine, gdje je proračunski prihod od prireza relativno velik, to nije čest potez, a najveći hrvatski gradovi - Zagreb, Rijeka ili Split ga ne puštaju, s time da je u glavnom gradu on 18 posto. Trenutačno je u Hrvatskoj bez prireza samo 30-ak gradova te oko polovica općina, a među većima su Samobor i Sveta Nedelja te Koprivnica (nikad ga nije niti uvela).

Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje koja ima oko 20 tisuća stanovnika, od početka 2019. vodi grad bez prireza (bio je šest posto) i drugih lokalnih poreznih nameta, što im je dotad donosilo sedam milijuna kuna godišnje. Je li požalio zbog te odluke? Kaže da nije, rasli su prihodi od poreza na dohodak. Gubitak prihoda od prireza nadomještaju i projektima iz fondova EU, a k tome se povećao broj onih koji žele investirati. “Vodila nas je zdrava logika”, naglašava, “financijski smo imali dobre pokazatelje i kao uprava bili racionalni”. Gradski proračun ove godine je planiran u iznosu od 169 milijuna kuna, a uskoro će vjerojatno morati u rebalans zbog krize uzrokovane koronavirusom, ali nije zabrinut.

Izravna korist

“Likvidni smo i proračun je dobro planiran. Koliki će biti pad prihoda, još ne znam”, odgovara. Dodaje da su s 30. ožujkom smanjili osnovicu plaća u gradskim službama za 10 posto. Iako kaže da je ukidanje prireza rezultiralo većim plaćama građana i manjim davanjima za poslodavce, to načelno nije posve nekontroverzna odluka. Od nje imaju izravne koristi oni građani koji imaju veća primanja, a u manjim sredinama mogu biti ugroženi neki gradski projekti. Tako, primjerice, ogulinski gradonačelnik Dalibor Domitrović (SDP) poručuje da su lani smanjili prirez s 10 na pet posto, a ukidati ga neće jer ne želi odustajati od projekata. “Gubitak tog prihoda od 1,3 milijuna kuna dodatno bi ugrozio proračun koji će i ovako biti manji za 10 do 15 posto”, napominje Domitrović.

Što se tiče plaća, stvar je sljedeća: budući da osnovni porezni osobni odbitak iznosi 4000 kuna, svi oni koji imaju neto primanja do tog iznosa niti ne ulaze u “škare” za porez na dohodak i prirez. Taj je argument povukao gradonačelnik u Valpovu gdje se upravo vodi politička bitka oko ukidanja prireza od osam posto. Nezavisni gradonačelnik Mate Šutalo je protiv, a Gradsko vijeće je na inicijativu HDZ-a ipak donijelo drukčiju odluku. Radi se o 1,2 milijuna kuna godišnje. Šutalo je tu odluku stavio izvan snage (dok Ministarstvo uprave ne da sud je li potez zakonit), a na web stranici objavio da bi od ukidanja prireza ušteda za osobe koje imaju, primjerice, primanja od 5000 kuna, bila 25,92 kune mjesečno.

Pomoć

Građani koji imaju pravo na poreznu olakšicu, ako primjerice uzdržavaju dvoje djece, ne plaćaju prirez i ako imaju plaću do 8250 kuna. Šutalo kaže kako ne bi bio protiv ukidanja prireza kad bi projekte, poput onih iz fondova EU, mogao sufinancirati kreditom, ali vijećnici HDZ-a su protiv zaduženja. Slična politička bitka se zimus vodila i u Gospiću, a gradonačelnik Karlo Starčević uspio je na kraju zadržati prirez.

Od 1. travnja prirez je ukinula općina Rugvica, a njezin načelnik, HDZ-ovac Mato Čičak taj potez vidi kao vid pomoći stanovnicima i način da privuče doseljenike iz Zagreba.

“Od poreza na dohodak godišnje prikupimo 15 milijuna kuna, a od prireza milijun kuna. Nije to mali iznos kojeg smo se odrekli, ali imamo dobru likvidnost proračuna. Kod nas je investiralo dosta poduzeća te imamo značajne prihode od komunalne naknade i doprinosa”, kaže Čičak koji je “ugostio” i Ikeu. Hvali se da je prosječna plaća u toj općini visoka, pa smatra da će Rugvičani osjetiti uštedu.

Gradonačelnik Svetog Ivana Zeline, Hrvoje Košćec (HNS) kaže  da su oni u skupini gradova koji imaju porezni prihod ispod 2500 kuna po stanovniku, koliko iznosi hrvatski prosjek. “Poreznom reformom iz 2018. grad dobiva dodatna sredstva po osnovi fiskalnog izravnanja, a ta sredstva u suštini osiguravaju jedinice lokalne samouprave koje su iznad hrvatskog prosjeka. Razmatramo mogućnost smanjenja i ukidanja prireza, no bilo bi nekorektno to učiniti prije nego što dostignemo državni prosjek.”

Klijentelistička mreža

Ivan Koprić, redovni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, smatra da je odustajanje od prireza neka vrsta olakšavanja pozicije svima koji žive od svojeg rada. Ipak, kad se govori o lokalnim javnim financijama, on upozorava da u mnogim jedinicama stanovnicima nije dostupna niti rudimentarna lista javnih usluga komunalnog karaktera. Upozorava i na problem transparentnosti, kao i problem s klijentelističkim mrežama.

“Prirez gledam u tom kontekstu. Kad bi građani dobivali visokokvalitetne usluge koje su im nužne, u uvjetima transparentnosti i nepristranosti, onda se nitko vjerojatno niti ne bi bunio protiv prireza”, zaključuje on.

Ne bi bilo dobro da se to radi samo kako bi se osigurao novi mandat na čelu grada ili općine

Odluka o uvođenju i stopi prireza porezu na dohodak je izraz autonomije lokalnih jedinica i to su sredstva kojima jedinice lokalne samouprave imaju neki manevarski prostor za pokretanje razvoja na svojem području. Zajedno sa sredstvima dostupnima iz fondova EU, takva sredstva moguće je planirati za dugoročne investicije u razvoj svojeg područja, izgradnju lokalne infrastrukture i generalno za poboljšanje života građana.

Međutim, tu se javlja nekoliko problema. Prvo je nedostatak vizije razvoja lokalne sredine koja bi okupila sve ključne političke i društvene aktere u nekoj lokalnoj jedinici na razmišljanje o dugoročnim pravcima razvoja svake lokalne sredine. Mnoge jedinice žive od danas do sutra i ne planiraju vlastiti razvoj. Naprosto preživljavaju, i to uz pomoć dotacija iz državnog proračuna. Drugo, struktura gospodarstva je slaba i svako opterećenje ionako slabog poduzetništva prirezom još više umanjuje potencijal nekog područja za pokretanje novih poduzetničkih aktivnosti. Zato mnoge jedinice nemaju prirez do maksimalne zakonom dopuštene maksimalne stope - kaže Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu koji se, među ostalim, bavi pitanjima lokalne i regionalne samouprave.

Napominje kako se u lokalnom gospodarstvu uglavnom radi o malom i srednjem poduzetništvu i poljoprivrednim gospodarstvima, što podrazumijeva tek jednog ili nekoliko zaposlenih. “Kad se na to doda usitnjena teritorijalna struktura, onda su vlastiti prihodi velikog broja lokalnih jedinica prilično mali zato što su vezani za broj poslovnih subjekata koji su registrirani na njihovu području”, naglašava.

Kako komentira ukidanje prireza, za koji se sada odlučuju neki gradovi i općine? Odgovara da će građani to sigurno pozdraviti, jer će to značiti više sredstava u kućnim budžetima. Oko efekta za gradove ili općine, Đulabićev odgovor je oprezan:

- Racionalizacijom organizacije lokalnog upravnog aparata neki gradovi su očito procijenili da je moguće smanjiti prirez. Međutim, možda se ta sredstva moglo usmjeriti u povećanje standarda usluga koje se pružaju građanima i tako svoje sredine učiniti još atraktivnijim za život i investicije. To je posebno značajno kad je riječ o gradovima koji bi trebali biti svojevrsni pokretači razvoja ne samo na vlastitom području, nego i u jedinicama koje im prirodno gravitiraju i naslonjeni su na njih. Ne bi bilo dobro da se takvi potezi smanjenja prireza rade samo kao populistički potezi u svrhu osiguranja dodatnog mandata na čelu nekoga grada ili općine.