Piše Gojko Drljača

Važne pouke o zdravstvu indijskog doktora Shettyja

AUTOR:

OBJAVLJENO:

6.4.2019. u 10:32

AUTOR:

OBJAVLJENO:

6.4.2019. u 10:32

Split, 030114.
Danas se nastavlja strajk lijecnika. U splitskoj bolnici za sada se strajk ne osjeca.
Na fotografiji: Cekaonica u ambulanti.
Foto: Jakov Prkic / CROPIX
Jakov Prkic / CROPIX

Ilustracija

Moram priznati kako mi se čini da sam pogriješio kad sam prije nekoliko tjedana napisao kolumnu u kojoj sam upozorio da je u Finskoj premijer dao ostavku jer nije uspio progurati reformu zdravstvenog sustava kroz parlament, dok u Hrvatskoj nikome niti ne pada na pamet pokrenuti ozbiljniju reformu, a kamoli davati ostavku zbog njezina neizglasavanja. Finska je za nas jedna napredna, sređena i dobro organizirana zemlja koja možda trenutačno zapinje s lansiranjem reforme zdravstva, ali i meni i vama, većini čitatelja, jasno je da će Finska prije Hrvatske napraviti nešto konstruktivno sa zdravstvom, što mi, naravno, nećemo. U toj priči ne postoji efekt iznenađenja. Finska je naprednija, mi smo nazadniji. To je tako i gotovo. To je nešto s čime se mi, iskompleksirani Balkanci, jako lako mirimo.

Kako onda ljudima objasniti da je situacija u zdravstvu urgentna? Primjeri nisu dovoljni. Većina ljudi kad su u pitanju milijarde loše stoji s percepcijom problema. Ljudima je svejedno radi li se o 200.000 kuna ili više od dvije milijarde kuna novog duga koji su ekspresno nakon sanacije bolnice akumulirale prema veledrogerijama. Zašto bi bilo ljudima uopće bilo važno ako im kažete da u Hrvatskoj postoje bolnice koje godinama nisu platile ništa (!) za lijekove i misle da je to normalno. Tek nešto malo bolje što se tiče interesa javnosti proći će priče s pojedinačnim primjerima raspada u zdravstvenom sustavu jer su najčešće povezane s vrlo bolnim, traumatičnim iskustvima, a donekle će nas intrigirati sistemski problemi poput nestanka medicinskih sestara iz hrvatskih bolnica. Sasvim ljudski ćemo se zapitati tko će brinuti o našim bližnjima ili nama ako kojim slučajem, ne daj bože, zaglavimo u nekoj institucija. No, sve to skupa nije ozbiljan sistemski interes za problematiku zdravstvenog sustava kakav bi u pretežitom broju trebali imati građani Republike Hrvatske. Nažalost, mi imamo situaciju da čak niti svi ministri u Vladi RH ne vide zdravstvo kao zajednički, Vladin problem koji bi svi skupa trebali rješavati, nego mrtvi-hladni gledaju nečinjenje aktualnog ministra zdravstva te o njemu imaju više ili manje kritični stav koji razmjenjuju kao bizarne zanimljivosti uz kavu.

Za početak bi barem svi ministri u Vladi morali shvatiti da je pitanje dugoročne održivosti zdravstvenog sustava ključno nacionalno pitanje. I doista sam krivo upozoravao da bi se po pitanju odgovornosti za zdravstvo trebali ugledati na Fince. Ma kakve Fince. Na Indijce! Mi ćemo kao jedna od najstarijih europskih nacija sa slabašnom ekonomijom 2030. sigurno biti u situaciji u kojoj je Indija danas. A oni upravo rješavaju mali problemčić – kako osigurati da i obični vozač rikše ima kvalitetno zdravstveno osiguranje za koje će dobiti adekvatnu zdravstvenu uslugu u indijskim bolnicama. Takvih ‘vozača rikši’ u Indiji ima petstotinjak milijuna i otužno je da je suvremena Indija danas više odmakla u rješavanju svog ogromnog problema nego Hrvatska u osiguranju zdravstvene budućnosti.

Vrlo je važno primijetiti da će ogromni dio problema kroz povećanje učinkovitosti u zdravstvenom sustavu u Indiji riješiti privatni poduzetnici. Nemojmo se mi ugledati na Ameriku ili Švedsku. Njihova rješenja bit će nam i već jesu previše skupa. Predstavnici ministarstva zdravstva trebali bi spakirati kovčege i otići na put u Indiju kako bi naučili što više o poslovanju najjeftinijih (čitaj najučinkovitijih) bolnica na svijetu.

Indijski kirurg-poduzetnik Shetty, predsjednik lanca od 23 bolnice Narayana Health, izvodi trombendarterektomija za 10 tisuća dolara, dok isti zahvat u Sjedinjenim Državama stoji 200.000 dolara. I pri tome vodi vrlo profitabilan biznis. Uspijeva operirati karcinome glave i vrata počevši od 700 dolara, endoskopija je kod njega 14 dolara, transplantacija pluća samo 7000 dolara, a srca 11.000 dolara. Zvuči kao rasprodaja. Da. No, iako nama Europljanima mnoge mjere ciljane povećanju učinkovitosti dr. Shettyja zvuče dosta “prljavo”, na kraju ostaje činjenica da je smrtnost u Narayana bolnicama 30 dana nakon premosnice na srcu oko 1,4 posto, a u Sjedinjenim Državama je 1,9 posto. Pri tome je premosnica napravljena za 2000 dolara, što je 98 posto manji trošak nego u Sjedinjenim Državama.

Da, zapamtite, mi u Hrvatskoj morat ćemo zbog budućnosti zdravstvenog sustava početi baš kao Shetty smanjiti cijene dobave kirurške opreme (koristeći alternativne dobavljače) na bar trećinu uobičajenu kod velikih internacionalnih igrača. Da, morat ćemo prestati bacati dijelove oprema nakon operacije srca ili pluća kao što je to uobičajeno na bogatom zapadu te ćemo ih početi sterilizirati kao u Narayani. A uz to što ćemo ih početi sterilizirati, vrijeme pripreme kirurške dvorane morat ćemo prepoloviti. Cijeli proces zamjene svih instrumenata, pribora, opreme, materijala… u Narayani je smanjen na maksimalno 15 minuta. Zašto? Jer je svaka minuta kirurške dvorane preskupa. Istodobno, baš kao što to danas čine u Indiji, bolničko osoblje educirat će nas, članove obitelji, kako svojim bližnjima koji prolaze postoperativni tretman pružiti adekvatnu medicinsku skrb kako bi oslobodili vrijeme profesionalnom bolničkom osoblju.

Mogućih primjera “prljavih” istočnjačkih ušteda ima jako puno. Mi samo moramo biti svjesni da je to vrijeme koje nas čeka. Zapravo dolazi kao brzi vlak.

I mi ćemo, stoga, morati prihvatiti u temeljnoj shemi zdravstvenog osiguranja značajniju ulogu privatnog poduzetništva jer će samo ono dizanjem učinkovitosti naći rješenje za dramatični rast potreba za zdravstvenim uslugama uz istu razinu očekivanih prihoda po osiguraniku. To javno zdravstvo neće i ne može. Neće ni pokušati. Aktualni ministar živi je dokaz.

Citirat ću doktora Shettyja, čovjeka kojeg bi danas u Hrvatskoj vjerojatno smatrali nepoželjnim u zdravstvenom sustavu:

“Indija će dokazati da bogatstvo nacije nema ništa s kvalitetom zdravstva koje mogu uživati njezini građani”.

Ima li doista itko išta protiv te teze u Hrvatskoj?

Shetty si je dao deset godina da to postignu. Mi više ne smijemo čekati niti mjesec dana da krenemo njegovim putem jer, u protivnom, za deset godina nećemo imati zdravstveni sustav.

Demografija je kad pretegne na starenje prokleta stvar za svako društvo.