Piše Igor Gvozdanović

U Hrvatskoj nema manipulacija tržištem kad nitko nije osuđen?

AUTOR:

OBJAVLJENO:

12.8.2019. u 15:46

AUTOR:

OBJAVLJENO:

12.8.2019. u 15:46

Traders work on the floor of the NYSE at the opening bell at the New York Stock Exchange on Wall Street in New York City on April 27, 2018. Photo by /UPI, Image: 369906826, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, UPI
Profimedia, UPI

Wall Street burza

Teško je, gotovo nemoguće, dosjetiti se barem jednog gospodarskog sektora, industrije za koju ne postoji određen stupanj regulacije koji uključuje prateću strukturu u vidu zakona, akata, propisa te regulatornih tijela koja nadziru rad gospodarskih subjekata. Jasno je da određeni stupanj regulative mora postojati i da je iluzorno očekivati u sve kompleksnijem svijetu poslovanja u bilo kojoj sferi gospodarstva drastično smanjenje regulative. Tržišna utakmica prepuštena sama sebi nije panaceja, odnosno ista ne nudi adekvatna rješenja baš za sve situacije.

S druge strane, velik stupanj regulative podiže ulazne barijere pojedinih industrija, nerijetko obeshrabrujući poduzetnike, pa i usporavajući gospodarski rast. Empirijska istraživanja ukazuju na postojanje korelacije između razine regulatornog troška financijske industrije i trenda na dioničkom tržištu, koja se naglo povećava nakon razdoblja krize na tržištu kapitala.

Od financijske krize 2008. pa do danas regulatorni zahtjevi, a tako i troškovi usklađivanja za financijsku industriju drastično se povećavaju, s time da pravi regulatorni izazovi tek dolaze s Fintech uslugama. Uz povećani regulatorni pritisak, globalno gospodarstvo nalazi se u paradoksalnoj situaciji protekcionistički nastrojenog i već ozbiljnog trgovinskog rata koji se odvija u vrijeme snažnih procesa harmonizacije regulative. Globalno gospodarstvo trenutno kao da je rastrgano između parcijalnih interesa najvećih gospodarstava, s jedne strane, i ogromnih regulatornih troškova, posebice za kompanije EU, s druge. Nije teško shvatiti zašto proizvodnja u Njemačkoj usporava, i to najviše u kategoriji proizvodnje metala, automobila i strojeva.

Neplanirani troškovi regulacije (financijske industrije) čest su slučaj čak i kad je regulator proveo kvalitetnu analizu troškova i koristi u suradnji sa zainteresiranim dionicima. U isto vrijeme, regulatorni zahtjevi i postavljena ograničenja ponekad navode subjekte nadzora na pronalaženje inovativnih rješenja i novih poslovnih modela.

Tako su, primjerice, početkom 70-ih godina nastali novčani fondovi kada je tzv. Regulacija Q u SAD-u nametnula gornji limit na kamatne stope koje su banke na deponirana sredstva smjele nuditi i isplaćivati klijentima. Kada su tržišne kamatne stope prelazile limit, povećavala se potražnja za trezorskim zapisima. Logičan odgovor banaka na maksimalno ograničenje isplate kamate postavljeno Regulativom Q bio je kreirati novčane fondove kako bi se (i malim) klijentima ponudila mogućnost ulaganja u sigurnu klasu imovine, a po većem prinosu.

Nedavno nas je ESMA (European Securities and Market Authority) posredstvom Hanfe morala “istrgnuti iz pogonskog sljepila” i podsjetiti da, ako klijentima nudimo novčane fondove, ne smijemo u portfeljima držati i klase imovine koje ne pripadaju novčanom tržištu. Može se očekivati da su proizvod ili usluga koji se već pedesetak godina koriste u svijetu kvalitetno i pravilno predstavljeni klijentima, a kako nije bilo u potpunosti tako, ESMA je postavila dodatne zahtjeve (pojačana likvidnost i daljnja diverzifikacija samo su neki od zahtjeva). Nije stoga iznenađujuće što su sva društva (osim jednog) svoje dojučerašnje novčane fondove preimenovala u “nenovčane”.

Stroža regulativa i harmonizacija propisa kod investicijskih fondova posljednjih godina donijela je veću transparentnost i odgovornost agenta (fonda) u postupanju u ime i za račun principala (imatelja udjela), a kroz zahtjeve za transparentnu primjenu politika najboljeg izvršenja naloga, politika poticaja i kroz onemogućavanje nedozvoljene “soft dollar” prakse. To, međutim, mali klijent često i ne primjećuje i potrebno je činiti više kako bi se ojačalo povjerenje u tržište kapitala i općenito financijsku industriju.

Pod time mislim na ozbiljnije djelovanje i aktivnosti usmjerene na prevenciju i kažnjavanje (pokušaja) trgovanja povlaštenim informacijama, prevenciju i kažnjavanje (pokušaja) manipuliranja tržištem i općenito podizanje razine korporativnog upravljanja. To su područja koja i malim klijentima ukazuju na ozbiljnost u ostvarivanju ciljeva i načela regulatora.

Što se tiče korporativnog upravljanja - područja kojima se nadogradila prethodna verzija Kodeksa korporativnog upravljanja neće nadoknaditi povjerenje poljuljano Agrokorom, ali će to biti ostvareno budućim potpuno neovisnim i stručnim nadzorom kvalitete rada revizora i njihovih mišljenja.

Vezano za zlouporabu tržišta - koliko je sudskih procesa zbog (pokušaja) manipuliranja tržištem i/ili trgovanja temeljem povlaštenih informacija Hanfa pokrenula posljednjih godina? Koliko ih je završilo osuđujućom presudom? Znači li to da u RH nema kršenja Uredbe o zlouporabi tržišta? U ovim područjima trošak je u odnosu na koristi najmanji i na dosljednom primjenom ovakvih uredbi stavlja se šlag na tortu povjerenja u tržište kapitala.

Na službenim stranicama Hanfe navedeni su načini na koje se može prijaviti potencijalno, odnosno stvarno kršenje Uredbe o zlouporabi tržišta i s obzirom na to da je u pravilu teško dokazati trgovanje temeljem povlaštenih informacija, bitno je da svi sudionici tržišta kapitala (uključujući i zaposlenike kompanija uvrštenih na burzu, bez obzira na to trguju li dionicama ili ne) znaju da postoji zaštita njihova identiteta kod prijavljivanja sumnjivih radnji. Komisija za vrijednosne papire u SAD-u propisuje nagradu za zviždače u iznosu od 10 posto od iznosa u procesu koji je završio osuđujućom presudom.