Iza kulisa

Trezorski zapisi, obveznice. I toalet-papir

AUTOR:

OBJAVLJENO:

22.3.2020. u 16:39

AUTOR:

OBJAVLJENO:

22.3.2020. u 16:39

Lidl

Ilustracija, trgovina

Vjerojatno ste ovih dana primijetili kako su u dućanima opustošene police s toalet-papirom. Čak i kad bismo prihvatili potpuno iracionalnu tezu da se po svaku cijenu treba što bolje opskrbiti jer će pandemija Covida-19 strelovito urušiti ekonomski sustav svijeta te izazvati strašnu nestašicu toalet-papira, opet je nejasno zašto je on za mnoge upravo ono bez čega nema života. Ako bi došlo do toga da počne nestajati hrane i lijekova, nestašica WC-papira bila bi puno manji problem. Pa ipak je zbog nečeg jako važan puno važniji nego što smo mislili.

Neobična ponašanja kupaca ne događaju se samo u dućanima. Gillian Tett, ugledna kolumnistica Financial Timesa, usporedila je potrebu za kupovinom toalet-papira, kako bi si osigurali mirnu egzistenciju u slučaju pogoršanja pandemije, s ponašanjem investitora na financijskim tržištima prema pojedinim vrijednosnicama. Nije sigurno da je odabrala najbolji primjer, ali evo: u nesigurnim vremenima obično cijene (prinosi) na trezorske zapise i obveznice koje izdaju države padaju jer za njima raste potražnja. Investitori u nesigurnim vremenima vjeruju da je najsigurnije posuđivati novac državama. No, u ovoj izvanrednoj situaciji ne ponašaju se tako. Prinosi na trezorske zapise i obveznice počeli su snažno rasti. Duboko se nadajmo da je Gillian Tett u pravu kad uspoređuje potražnju na financijskim tržištima za trezorcima i bondovima s iracionalnom psihologijom koja je opustošila dućane od toalet-papira. No, što ako u tom ponašanju investitora ipak ima zdrave logike?

Za razliku od toalet-papira, kod kojeg je nemoguće povezati zdravu pamet i gomilanje zaliha, mišljenje investitora po kojem trezorski zapisi i državne obveznice trebaju ponuditi više prinose može se povezati s racionalnim strahom da će države imati problema s otplatom dugova te bi čak mogle bankrotirati. U zamahu priče o ogromnim fiskalnim poticajima bojazan investitora da se neće naplatiti od nekih vrlo uglednih država vrlo je realna, no Tett je ipak u pravu: na financijskim tržištima doista se ljudi već desetak godina u mnogim slučajevima ponašaju kao uspaničeni kupci toalet-papira. No, ne čini se da je tako u slučaju trezorskih zapisa i obveznica.