Indeks percepcije korupcija

Svi smo mi protiv korupcije. Načelno. Kod drugih

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.4.2019. u 10:38

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.4.2019. u 10:38

Osijek, 160708.
Hrpa eura - ilustracija za mito i korupciju.
Foto: Vlado Kos / CROPIX
Vlado Kos / CROPIX

Posljednjih smo dana bombardirani informacijama kako Kinezi žele investirati u brojne projekte u Hrvatskoj. Ruske tvrtke i banke već dulje ulažu u Hrvatsku, a sada drže gotovo polovicu Fortanova grupe. U isto vrijeme gotovo polovica njemačkih tvrtki koje su investirale u Hrvatsku izjavljuje da to više ne namjerava, pri tome navodeći da je korupcija i dalje glavni problem. Ima li neke veze to što je Hrvatska na globalnoj listi percepcije korupcije na 60. mjestu, Kina na 87., Rusija na 138., a Njemačka na 11.?

U Hrvatskoj stajališta uglavnom idu ovako. Svi smo mi protiv korupcije. Načelno. Kod drugih. Pogotovo kod političara. Kad primaju mito i bogate se. A nama nisu dali ništa. Ako jesu, onda je OK, onda su naši, onda ide ona ”ako zna za sebe, zna i za nas”. A zadovoljni smo malim. Da ne moramo kupovati knjige za školu, da nam dijete dobije koju majicu ili kutu, da nam se obeća obnoviti fasada, da nam se zaposli rođak preko namještenog natječaja. A ako se baš nema, onda je dovoljno i malo janjetine ili graha nekoliko puta godišnje.

Ovaj prethodni pasus izgleda kao satira, ali stvarnost je još gora. Pogledajte stranice Ministarstva pravosuđa posvećene antikorupciji https://pravosudje.gov.hr/istaknute-teme/antikorupcija/6154. Naći ćete puno definicija i informacija o zakonskim propisima, ali nigdje nećete naći zašto je korupcija loša, zašto se uopće boriti protiv nje. Jedini razlog koji se tamo spominje su međunarodne obveze. Doslovan citat debelim slovima na vrhu stranice je “Sprječavanje korupcije na svim razinama ključ je uspješne antikorupcijske politike, ali i obveza Republike Hrvatske koja proizlazi iz Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije te relevantnih dokumenata Vijeća Europe i Europske unije”. Korupcija je valjda toliko ukorijenjena u tim ljudima da im nije bilo jasno u čemu je problem, ali ako već EU i UN to traže od nas, ajmo onda to i napraviti, na najblaži mogući način. Za razliku od toga, predgovor Konvenciji Ujedinjenih naroda na koju se pozivaju počinje s “Korupcija je podmukla kuga koja iznutra nagriza društvo. Podriva demokraciju i vladavinu prava, vodi kršenju ljudskih prava, deformira tržište, razjeda kvalitetu života, potiče organizirani kriminal, terorizam i ostale prijetnje sigurnosti ljudi”. Takav citat nećete naći na stranicama Ministarstva pravosuđa, ali ćete naći prilično opsežno obrazlaganje zašto gore navedeni indeks percepcije korupcije baš i nije pouzdan, samoopravdanje da nismo mi baš tako loši kao što neki misle. Ne treba onda ni čuditi što je Hrvatska u posljednje četiri godine pala za deset mjesta, sa 50. u 2015. na 60. u 2018. pa su iza nas ostali samo još veći pacijenti EU, poput Rumunjske, Mađarske, Grčke i Bugarske, s tim da nas i ovdje Rumunjska vrlo brzo dostiže. Podmićivanje je kriminal, ali i zlo.

Kad platite državnog službenika da nešto napravi na neispravan način ili brže nego što bi trebalo, onda ste stvarno napravili društvo lošijim, manje moralnim, smanjili ste kvalitetu života i vladavinu prava, deformirali tržište i sudjelovali u organiziranom kriminalu.

Bilo kakvim opravdanjem utječete na stvaranje društva u kojem ne samo da je podmićivanje normalno, nego postaje nužno. Vrlo brzo nećete podmićivati samo vi, nego i svi ostali jer inače neće moći ostvariti svoje ciljeve koji su možda sasvim u skladu sa zakonom. Stvorit ćete društvo u kojem će zakoni namjerno biti komplicirani, odlučivanje netransparentno i nejasno i rad službenika neučinkovit. Čini li vam se poznatim takvo društvo?

Isti rezultat je i kad se državni službenik ne plati. Kada on to napravi iz usluge zato što vam je rođak, zato što vam je prijatelj, zato što ste vi njemu pomogli prošli put. Šteta je za društvo sasvim jednaka. Čak i ako nije riječ o državnom službeniku, nego o zaposleniku ili menadžeru privatne tvrtke pa nikakav javni novac nije potrošen, opet je šteta za društvo velika jer se stvara kultura opravdanosti korupcije i kriminala.

Ipak, nije sve izgubljeno. Istraživanja pokazuju da povećanjem gospodarske uspješnosti korupcija slabi. Sada je Hrvatska u pogodnom razdoblju rasta, a i svijest građana o odgovornosti političara sve više raste. I dalje treba inzistirati na jednostavnosti, transparentnosti i učinkovitosti te što manjoj ulozi države u gospodarstvu. Nije lako jer sve to smanjuje moć upravo onih koji bi trebali provoditi takve promjene. Zato je nužno imati i batinu, kvalitetno i neovisno pravosuđe, a ako baš i to ne ide, onda nam ostaje nadzor Europske unije i crvenjenje svaki put kad se pojavi novo izvješće i budemo suočeni s uvijek istim preporukama.