Polemika

Što sve ne zna bivši ministar zaštite okoliša i energetike?

AUTOR:

  • Prof.dr.sc. Tarzan Legović

OBJAVLJENO:

23.2.2019. u 13:29

AUTOR:

  • Prof.dr.sc. Tarzan Legović

OBJAVLJENO:

23.2.2019. u 13:29

Zagreb, 170219. City Plaza Zagreb, dvorana Kornati.
Nacionalni skup Mosta nezavisnih lista na kojem je predstavljen program usmjeren na snazniju suverenost Hrvatske, razvoj poduzetnistva, poboljsanje pravosudja i unaprjedjenje socijalnih prava.
Na fotografiji: Slaven Dobrovic.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Bivši ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović (u sredini)

Prof. dr. sc. Slaven Dobrović nema znanja o utjecaju plinske elektrane Peruća na okoliš. Iako je nedavno bio ministar Ministarstva zaštite okoliša i energetike, on ne zna ni tko smije raditi studije utjecaja na okoliš, a ne zna ni da postoji Strategija energetskog razvoja RH, kao ni što je to “zeleni konzervacionizam”. Prema tome, njegov sud da sporna elektrana nije u javnom interesu je neosnovan. Upravo suprotno, plinska elektrana Peruća je nasušna potreba Hrvatske sukladno Strategiji energetskog razvoja.

U Studiji utjecaja na okoliš plinske termoelektrane Peruća, koja je nakon javne rasprave dorađena u smislu pojašnjenja utjecaja na okoliš, Povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša i energetike nije našlo ni jedno sporno predviđanje. Dapače, nakon prve sjednice povjerenstvo je pohvalilo Studiju kao sveobuhvatnu, temeljito napravljenu te čiji su izrađivači pokazali da ona služi zaštiti okoliša. Kao što je uobičajeno, tražili su pojašnjenja i dopune. Na drugoj sjednici povjerenstvo je donijelo negativno mišljenje na temelju nepoznavanja Uprave vodnog gospodarstva što akumulacija Peruća uopće znači.

Odgovor na “veliko pitanje”

No, u Jutarnjem listu od subote 2. 2. 2019. profesor Slaven Dobrović, u vezi s mogućim zagrijavanjem akumulacije Peruća od plinske elektrane, navodi:

“Za vrijeme visokih vodostaja i velikih protoka u slivu Cetine to možda ne predstavlja problem, no što će se desiti ljeti u uvjetima biološkog minimuma, kada se protok kroz jezero svede na 3500 litara u sekundi, veliko je pitanje oko kojeg je nastao spor na razini stručnih argumenata”.

Odgovor na “veliko pitanje” oko kojega je navodno “nastao spor na razini stručnih argumenata” jasno je napisan u Studiji utjecaja na okoliš, a glasi: prije nego što nastanu uvjeti biološkog minimuma, plinska elektrana neće raditi! Ako ne radi, onda ne zagrijava akumulaciju Peruća, i to bi svakom trijeznom čitatelju trebalo biti jasno.

A sada razmotrimo pitanje oko kojega prof. Dobrović također nije baš siguran jer navodi: “Za vrijeme visokih vodostaja i velikih protoka u slivu Cetine to možda ne predstavlja problem…”.

Doista? Pogledajmo koliko je to “možda”.

Prvo, za hlađenje plinske elektrane namjerava se koristiti akumulacija Peruća, a ne rijeka Cetina. Očito, elektrana ne može zagrijavati sliv Cetine uzvodno od akumulacije Peruća, to je valjda jasno svakom djetetu.

Za vrijeme rada, plinska elektrana bi zagrijavala akumulaciju Peruća koja ima dubinu od 30 do 60 m i površinu od oko 13 km2. Akumulacija zimi ima hladnu vodu po cijelom vertikalnom stupcu temperature do najviše 12 °C. Ljeti akumulacija ima dva sloja: topliji sloj pri površini i hladni sloj pri dnu. Topliji, lakši sloj pri površini može ljeti dostići temperaturu do 26 °C. Pri dnu, teži sloj vode ima stalnu temperaturu do 12 °C. Voda za hlađenje elektrane bi se uzimala uzvodno s dna te ispuštala nizvodno na dno donjeg hladnog sloja vode. No, kako je voda koja bi se ispuštala iz elektrane toplija za 8 °C i lakša, ona će se miješati s vodom donjeg sloja i dizati prema gornjem sloju. Svakom djetetu je jasno da kada se voda uzima iz donjeg sloja, ispuštena voda može imati do 12 + 8 = 20 °C. Također je jasno da se s vodom od 20 °C ne može zagrijati vodu jezera ni do prirodnih 26 °C na površini. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije otpadnih voda jasno kaže da povećanje temperature u području utjecaja ne smije biti više od 3 °C, a u salmonidnim vodama ne više od 1,5 °C preko najviše prirodne temperature, odnosno više od 26 °C. I tu je kraj značenja riječi “možda”. Naime, nema “možda”, jer oni koji namjeravaju graditi elektranu od 400 milijuna eura su dužni, zamislite, ugraditi - termometar!

A sada pogledajmo kako je profesor Dobrović došao na razinu “stručnih argumenata”. On piše: “Teško da se ovo osporavanje navoda iz Studije smije nazivati fabriciranjem neznanstvenih tvrdnji, a kamoli vulgarnom derogacijom akademske zajednice. Jer ne radi se o suprotstavljanju ulice i akademije nego o neslaganju računa dvaju znanstvenika koji, iako nisu istog znanstvenog zvanja, jesu jednako meritorni za sporno područje pa tako i za suprotstavljanje pitanja”.

Dakle, prema Dobroviću, znanstvenik koji je radio izračune za Studiju i onaj koji nije “jesu jednako meritorni za sporno pitanje”. Pa ako je tako, zašto onda Ministarstvo okoliša i energetike već više od 30 godina pažljivo gradi listu stručnjaka koji imaju dovoljno referenci da smiju raditi na spornom pitanju? Onaj tko je radio proračune za Studiju nalazi se na toj listi Ministarstva, a onaj drugi se ne nalazi. Osim toga, taj drugi ima točno nula referenci po tom pitanju, pa prema tome tvrditi da su oni jednako meritorni znači ništa drugo nego “vulgarno derogirati” dugogodišnje nastojanje Ministarstva zaštite okoliša i energetike.

Zagrijavanje od 1,28 stupnjeva

A sada, pretpostavimo da je u Studiji napravljen pogrešan izračun, a da je stručnjak koji se ne bavi tim područjem napravio točan račun. Po njemu bi se akumulacija zagrijala za 30 °C. Dakle, temperatura bi se podigla do najviše 26 °C + 30 °C = 56 °C ili najmanje, ako je u gornjem sloju 12 °C, na 12 °C + 30 °C = 42 °C. To predviđanje je potpuno neosnovano i besmisleno, a za dokazivanje toga besmisla ne treba nam nikakav izračun jer se s vodom od 20 °C temperatura vode u akumulaciji ne može podignuti na višu temperaturu.

Zar to predstavlja “spor na razini stručnih argumenata”?

Dalje profesor Dobrović pita: “Zar su nebitna pitanja - što bi značilo prekomjerno zagrijati Cetinu iz koje se vodom opskrbljuje 500 tisuća ljudi, i to bez prethodne obrade osim dezinfekcije”.

Da, to je pitanje važno, ali nije povezano s plinskom elektranom Peruća. Naime, ta bi se elektrana gradila pokraj akumulacije Peruća, a ne na rijeci Cetini. No, u Studiji je izračunato da bi se Cetina, nizvodno od brane na Perući, zagrijala za manje od 1 °C. Kao najgori mogući scenarij, pokušajmo, protivno projektu elektrane, zagrijati Cetinu najviše moguće tako da ispust elektrane stavimo na usis hidroelektrane Peruća. Uz dno brane hidroelektrana ispušta 50 m3/s vode koja ima prirodno do 12 °C. Plinska elektrana ispušta 8 m3/s s temperaturom od 20 °C. Odatle je lako izračunati da temperatura Cetine na ispustu hidroelektrane iznosi 13,28 °C. Tvrditi da je čak i 1,28 °C prekomjerno zagrijavanje Cetine, nespojivo je s bilo kojim imalo razumnim čovjekom.

Zatim profesor Dobrović pita: “Treba li uopće daljnja rasprava o nespojivosti termoenergetskog bloka koji nad jezerom u kojem se čuva 560 milijuna kubnih metara pitke vode ispušta više od 6 stotina kilograma ispušnih plinova u sekundi…”

Naravno da treba, jer je rečenica besmislena. Što će se ispuštati nad jezerom? Ništa, jer se elektrana ne bi gradila nad jezerom. No, kako bi se gradila pokraj jezera, važno je razmotriti što se ispušta. U Studiji piše: ispušta se 99,988% dušika, kisika, argona, CO2 i vodene pare - a ništa od toga ne pada u jezero. A što je to uopće? Ako pogledate omjere tih tvari, otkrit ćete da je to, zamislite - topli zrak!

Nadalje, u akumulaciji Peruća se uopće ne čuva pitka voda, nego akumulacija služi za dobivanje električne energije iz hidroelektrane Peruća. No, i da se čuva, ona postojanjem termoelektrane neće biti značajno zagađena. I na koncu, voda u akumulaciji Peruća uopće nije pitka. Da bi bila pitka, ona se prvo mora obraditi. Pa ni voda u Savi nije pitka, ali ipak glavnina stanovnika Zagreba pije vodu iz savskog bazena, naravno nakon adekvatne obrade.

Ni zaštita okoliša, ni javni interes

Povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša u svom je rješenju navelo: “Akumulacijsko jezero Peruća je prema Planu upravljanja vodnim područjima... u ukupno lošem stanju … Međutim, ta ocjena stanja još nije potpuna jer nije provedena ocjena stanja prema biološkim elementima kakvoće”.

Kao što svi znamo, biološki elementi vode (točnije: mikrobiološki indikatori) su ključni za utvrđivanje kakvoće obrade vode u pitku vodu, ali unatoč tome profesor Dobrović tvrdi da je u akumulaciji Peruća pitka voda. Inače, zahvat vode za piće iz Cetine je nizvodno od treće akumulacije Prančevići ispod sela Blato.

Na kraju on tvrdi: “… Projekt nije potekao iz kakve energetske strategije, što bi bilo normalno u civiliziranoj zemlji kojom se upravlja sukladno javnom interesu”.

Dakle, profesor Dobrović kao nedavni ministar Ministarstva zaštite okoliša i energetike ne zna da postoji Strategija energetskog razvoja RH koju je Hrvatski sabor usvojio 16. listopada 2009. i koja je još na snazi, a sukladno kojoj je projekt plinske elektrane Peruća napravljen. Iz toga slijedi da je Hrvatska u tom aspektu civilizirana zemlja kojom se nastoji upravljati sukladno javnom interesu, samo to profesor Dobrović ne zna.

On dalje zaključuje: “U slučaju projekta na jezeru Peruća, zeleni konzervacionizam jest poslužio upravo onome čemu javni karakter cijele procedure i služi - zaštiti okoliša, time i javnog interesa”. Ali gore smo vidjeli da je navodni “zeleni konzervacionizam” u slučaju plinske elektrane Peruća ništa drugo nego vulgarna nakupina ignorancije i neosnovanog zastrašivanja naroda. To je moglo biti u interesu Mosta, ali to sigurno nije ni zaštita okoliša, a ni javni interes.

Studija utjecaja na okoliš jedan je od instrumenata zaštite okoliša i prilikom njezine izrade najmoderniji projekt plinske elektrane u Hrvatskoj još je više unaprijeđen kako bi ona što je manje moguće utjecala na okoliš. Doista, ta bi termoelektrana donijela lokalnoj zajednici prosperitet, a Hrvatskoj prijeko potrebnu stabilizaciju u proizvodnji električne energije - a jedno i drugo je javni interes.