Winston Churchill jednom je prilikom izjavio kako uvijek možete računati da će Amerikanci učiniti pravu stvar nakon što pokušaju sve ostalo. Za sada možemo reći kako je Trump pokušao sve ostalo ili se barem približio tome u dvije i pol godine koliko je proveo na mjestu predsjednika SAD-a. Možda bi novi predsjednički mandat tako aktualnom američkom predsjedniku pružio i mogućnost da učini pravu stvar jer je pozitivan učinak dosad provedenih mjera na američku ekonomiju, u najmanju ruku, dvojben, a mislim da slobodno možemo ustvrditi kako su implikacije na svjetskoj razini negativne.
Predsjednik Trump u nizu je navrata kritizirao američku centralnu banku radi povećanja kamatnih stopa te razine na kojoj su iste, a u posljednjem je istupu i optužio Fed za pružanje prednosti Kini u trgovinskim pregovorima budući da više kamatne stope impliciraju i snažniju valutu i nižu konkurentnost na inozemnom tržištu. U javnosti je već dobro poznato da je Trump oštar kritičar Feda te opetovano poziva na smanjenje kamatnih stopa. Trump je otvoreno izjavio kako je centralna banka najveća prijetnja njegovoj politici te kako nije nimalo zadovoljan aktualnim čelnikom Powellom. Ne samo što se praksa uplitanja izvršne vlasti u monetarnu politiku smatra neprihvatljivom u svim razvijenim zemljama, Trumpova retorika me neobično podsjeća na onu turskog predsjednika Erdoğana. Erdoğan također konstantno proziva vlastitu centralnu banku radi provođenja politike visokih kamatnih stopa te time dodatno oslabljuje vjeru investitora da se zemlja može izvući iz aktualne krize. Razlike u dvije ekonomije su ogromne te svrstavanje u istu rečenicu možda i nije primjereno, razlike u pristupu dvaju vođa se i čini da nisu tako velike.
I tako Trump s jedne strane sugerira smanjenje kamatnih stopa u vlastitoj ekonomiji, a u proteklom je tjednu čelnika Europske centralne banke, Marija Draghija, optužio za manipuliranje eurom nakon što je izjavio kako će centralna banka biti potencijalno prisiljena reagirati mjerama ekspanzivnije monetarne politike (uključujući smanjenje kamatnih stopa) ako se aktualna ekonomska deterioracija nastavi. Usporedbe radi, projicirana stopa rasta u eurozoni ove godine je na 1,1% dok se istovremeno očekuje rast američke ekonomije od 2,1%. Temeljna inflacija u SAD-u je i dalje oko 2% dok se u eurozoni nalazi tek nešto iznad 1%. Čelnik ECB-a ovom je prilikom primio i podršku od bivšeg zamjenika čelnika američke centralne banke, Stana Fischera, koji se u svojoj izjavi obrušio na Trumpa te istaknuo kako bi u slučaju reizbora predsjednik Trump mogao izabrati sebi pogodnu osobu za poziciju predsjednika američke centralne banke što bi rezultiralo znatno drugačijom monetarnom politikom te rastućom vjerojatnosti da SAD postane zemlja Trećeg svijeta.
Pažnju medija i šire javnosti najviše su privukle izmjene koje Trump provodi ili namjerava provoditi na trgovinskom planu. Prošle godine Trump je nakon nekoliko mjeseci turbulencija, uspio dogovoriti nova trgovinska pravila s Kanadom i Meksikom kojima je reformirana postojeća NAFTA. Ipak, novi dogovor nije spriječio Trumpa da u proteklim tjednima zaprijeti Meksiku uvođenjem novih carina kako bi izvršio pritisak na zemlju s ciljem rješavanja pitanja imigranata. Do navedenoga ipak nije došlo, ali takva retorika pokazala je jasno kako SAD pod vodstvom Trumpa nisu trgovinski partner kojemu se može vjerovati. Potonje bi potencijalno moglo rezultirati nižom željom ostalih zemalja za uspješno sklapanje novih trgovinskih dogovora sa SAD-om jer koja je vrijednost istih ako predsjednik svaku potencijalnu novu problematiku rješava prijetnjama uvođenjem novih carina.
Trgovinski pregovori s Kinom trenutno su najvažnije ekonomsko pitanje kojim se bavi predsjednik Trump. Do sada su uvedene carine na gotovo polovicu kineskog uvoza u zemlju, a Trump je zaprijetio i uvođenjem carina na preostali uvoz kineskih dobara ako dvije strane ne uspiju uskoro postići trgovinski dogovor. Rezultati dosadašnjih mjera u najboljem su slučaju upitni budući da podaci za prva četiri mjeseca ove godine pokazuju da se trgovinski deficit koji SAD ostvaruje s Kinom tek neznatno smanjio sa 143 milijardi dolara, koliko je iznosio u 2018. prije uvođenja carina na 139 milijardi dolara. Istovremeno, posljedice su bile dalekosežne u vidu narušavanja sentimenta i jačanja pesimizma na svjetskom tržištu, a i negativnih učinaka na pojedine ekonomske skupine pa je tako SAD davao subvencije poljoprivrednicima kako bi kompenzirao gubitke nakon što je Kina uzvratila uvođenjem carina na uvoz istih. Niz vodećih američkih kompanija potpisao je pismo u kojem od Trumpa traži da spriječi daljnju eskalaciju trgovinskog sukoba s Kinom zbog snažnih negativnih reperkusija na poslovanje.
Donald Trump je u tjednu iza nas službeno pokrenuo svoju izbornu kampanju za 2020. na Floridi, gdje je izjavio da će zadržati provođenje svoje aktualne politike. Ako ona naiđe na dovoljnu potporu za dobivanje još jednog mandata, stav američkog naroda bit će jasan te nedvojbeno pokazati kako nakon godina ujedinjavanja koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata možemo očekivati ponovno polarizaciju vodećih svjetskih sila.