Rasprave&rješenja

Problem porezne presije prebačen na poslodavce

AUTOR:

OBJAVLJENO:

3.9.2019. u 14:46

AUTOR:

OBJAVLJENO:

3.9.2019. u 14:46

Split, 130814.
Turisticka patrola SD po splitskim plazama.
Tranpulini na Benama.
Foto: Josko Ponos/ CROPIX
Joško Ponos / CROPIX

Ilustracija

U srijedu 28. kolovoza 2019. u Narodnim novinama objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o porezu na dohodak koji je prvi dio provođenja četvrtog kruga porezne reforme. Po starom dobrom običaju, pravilnik se počinje primjenjivati od 1. rujna 2019., odnosno treći dan od objave, što sasvim sigurno nije dovoljno niti jednom pravnom subjektu da na propisan način uskladi svoje interne dokumente s novim pravilnikom.

U ovom slučaju ne trebamo se previše buniti jer sve promjene idu u smjeru povećanja neoporezivih primitaka, odnosno povećanja iznosa za isplatu plaće. Brzina primjene, koja nije bila nužna, ipak dovodi do nepravednih situacija. Tako, na primjer, radnici koji su potrošili cijeli ili veći dio svog godišnjeg odmora neće moći koristiti 2500 kuna za turističke usluge, a oni koji su organizirali čuvanje djece predškolske dobi kod baka, djedova, susjeda sada neće moći iskoristiti praktičko prepolavljanje troška vrtića. Takvi su se paradoksi mogli izbjeći da je pravilnik donesen prije tri mjeseca, što bi inače trebala biti praksa u primjeni novih zakonskih propisa.

Ovakvim zakonskim rješenjima Vlada je suptilno prebacila problem previsokog poreznog opterećenja poslodavcima. Kao da im se nije svidjela igra koja se igrala pa su jednostavno promijenili pravila. Bunite se da su porezi preveliki? Evo, pa platite radnicima godišnji, ručak, najam stana i vrtić bez poreza. Poslodavci će sada biti pod još većim pritiskom da povećaju trošak rada. U ovom slučaju neće biti riječi o povećanju bruto plaće nego o povećanju neoporezivih isplata. Neki će poslodavci to i učiniti, prije svega oni koji uspješno posluju i oni koji su ionako mislili povećati plaće. Donijet će odluku o isplati naknade od 2500 kuna za godišnji odmor i 12.000 kuna za ručak svim radnicima. Nadam se da poslodavci koji ne stoje dobro i koji ne osjećaju pritisak za povećanje plaća ili koji imaju ugovorene neto plaće neće smanjiti bruto plaću radnicima računajući da će im dio plaće isplatiti kroz neoporezive primitke.

Osim nepravednih situacija kao posljedice brzine donošenja i primjene, na ovaj se način kreiraju dugoročne nepravde. Tako će radnici koji žive u iznajmljenim stanovima moći dio najma dobiti plaćen bez poreza, a radnici koji žive u vlastitim stanovima neće moći dobiti dio rate kredita plaćen bez poreza. Radnici koji imaju djecu predškolske dobi moći će trošak skrbi djece dobiti bez poreza, a radnici koji imaju djecu školske dobi neće. Nove će se nepravde stvoriti kad se provede Vladin plan da mladi radnici budu povlašteni u odnosu na sve ostale radnike. Nije mi jasna logika po kojoj je radnik od 25 godina važniji od onoga od 26, a onaj od 30 godina važniji od onog od 31 godinu.

Zanimljivo je pitanje zašto se Vlada uopće fokusira na porez na dohodak kad ga gotovo polovica radnika uopće ne plaća! Prema dostupnim podacima iz 2017. godine, gotovo 700.000 radnika ima neto plaću manju od 3800 kuna, što znači da zbog osobnog odbitka uopće ne plaćaju porez na dohodak. Svaka intervencija na porez na dohodak za njih praktički nema nikakvog utjecaja. Ti radnici, dakle, ne sudjeluju u financiranju opće države, vojske, policije, stranaka, Vlade, ali zato u punoj mjeri sudjeluju u financiranju zdravstva i, što je najveći paradoks, u financiranju mirovina.

Na pitanje zašto se išlo u toliko kompliciranje poreza na dohodak, nismo dobili suvisli odgovor. Zbog toga ostaju samo dva odgovora koja su istina u svim slučajevima kad se donose zakoni bez pravog objašnjenja. Prvi je “zato da dobijemo izbore”, a drugi je “zato što su nas izlobirali”. Pa se tako može pretpostaviti da je pozitivna diskriminacija mladih i plaćanje vrtića rezultat želje da se dobiju izbori, a sve ostale mjere kombinacija želje da se dobiju izbori i snage ugostiteljskog odnosno turističkog lobija i to na teret poslodavaca. Snagu tog lobija već smo vidjeli u smanjenju stope PDV-a. Usput, ako to nekome još nije jasno, uvođenje smanjene stope PDV-a jednako je što i subvencija, davanje našeg novca njima. Ni na koji način ne utječe na smanjenje cijene za krajnjeg potrošača. Sjetite se da je od početka ove godine PDV na dječje pelene, sjedalice, meso, ribu, voće, povrće i jaja smanjen na 13% pa se zapitajte jesu li ti proizvodi sada jeftiniji.