Pokeraška politika

Premijer je trepnuo, a sindikati povisili ulog

AUTOR:

OBJAVLJENO:

19.10.2019. u 9:44

AUTOR:

OBJAVLJENO:

19.10.2019. u 9:44

Zagreb, 071216.
Sindikat, Florijana Andraseca 18.
Pregovori o placama u javnim sluzbama tema je zajednicke tiskovne konferencije sindikata javnih sluzbi.
Na fotografiji: Vilim Ribic, Branimir Mihalinec.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongracic / CROPIX

Vilim Ribić, Branimir Mihalinec, Andrej Plenković

“Kad protivnik trepne, povisi ulog”, ovo je jedno od osnovnih pravila pokera, a kako taj model u praksi primjenjuje iskusni igrač vidjeli smo tijekom jučerašnjeg istupa Vilima Ribića, šefa Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, koji je najavio da će zaposleni u javnim službama uskoro pred Vladu izaći sa zahtjevom za povišicu od 18,3 posto, božićnicu u visini 13. plaće i famoznih “dodataka za vjernost”. U trenutku kad već traje štrajk prosvjetara, a rješenje nije na vidiku, evidentno je kako taj Ribićev proglas ima i funkciju povećanja pritiska na Banske dvore.

Ipak, bilo bi pogrešno vjerovati da se tu radi isključivo o kratkoročnoj pregovaračkoj taktici, pogotovo nakon što su sindikati s gnušanjem odbili unilateralnu Plenkovićevu inicijativu da im u 2020. odobri povišicu od 6,13 posto. Pokeraškim rječnikom, premijer je trepnuo, a sindikati povisili ulog vjerojatno se vodeći logikom da 6 posto već imaju u džepu, pa daljnjim zaoštravanjem mogu dobiti i znatno više. Za Plenkovića je situacija vrlo teška, a vrijeme mu nije saveznik. Sindikalni zahtjevi tako su tempirani da bi mogli eskalirati početkom sljedeće godine, kada Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom.

Za hrvatsku Vladu, a i Plenkovića osobno to je politički prioritet, pa se stabilnost nastoji osigurati svim sredstvima. Mogućnost da europske političke lidere u Zagrebu dočekuju masovni štrajkovi i prosvjedni skupovi utoliko je premijerov scenarij iz pakla kojeg će se svim silama nastojati prevenirati. Problem je u tome što će cijenu političke stabilnosti u 2020. Vlada morati platiti fiskalnom destabilizacijom.

Procijenjeni trošak sindikalnih zahtjeva od 3,6 milijardi kuna proračun bi bacio u minus, ali - što je važnije - trajno derogirao vjerodostojnost Vladine politike uravnoteženih javnih financija. Oklijevanjem, kalkulacijama i lošim procjenama Plenković se našao u situaciji da mora birati između dvije, možda i jedine, pozitivne ostavštine svoga dosadašnjeg mandata: fiskalne odgovornosti i vanjskopolitičkog rejtinga. Tko zna što će odabrati...