Piše Boris Babić

Natječaj za novac EU opet po modelu najbržeg prsta

AUTOR:

  • Boris Babić

OBJAVLJENO:

2.7.2019. u 10:28

AUTOR:

  • Boris Babić

OBJAVLJENO:

2.7.2019. u 10:28

Boris Kovačev/Srdđan Vrančić / Hanza Media

Darko Horvat i Gabrijela Žalac

Napokon je objavljen nacrt poziva Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja na eSavjetovanju, kojim je moguće ishoditi i do 25 mil. kn bespovratnih sredstava i sufinancirati troškove razvoja novih proizvoda.

Zašto napokon?

Za sredstvima iz ovog poziva na tržištu trenutačno vlada pomama, a brojni poduzetnici čekaju isti kako bi prijavili svoje razvojne projekte. Prethodnim pozivom (2016.) ukupne vrijednosti 748 mil. kn, bespovratnim sredstvima je podržano 87 projekata, čije ćemo efekte, vjerujem, primijetiti u godinama koje slijede, kad se projekti provedu i sumiraju rezultati uobičajeno neizvjesnih istraživanja.

Bez obzira na neizvjesnost R&D projekata i dug povrat na uloženo, iz perspektive gospodarskog razvoja i konkurentnosti, ulaganja u R&D nemaju alternativu te sam stava da moramo iskoristiti svaki mehanizam kako bi se taj iznos povećao. RH je po tom kriteriju na poraznom mjestu spram ostalih članica EU (0,87% BDP-a), iza nas su samo Rumunjska, Letonija, Malta, Cipar i Bugarska. Napominjem da nam je cilj ovaj iznos podići na 1,4% BDP-a do 2020.!

Dalje, ovo je jedini poziv na kojem i velika poduzeća mogu sudjelovati. Zašto je to važno? Jer vjerujem da u upravo u velikim tvrtkama leži zaključan golem istraživački potencijal te neeksploatiran know-how, kapitalna oprema i pristup state-of-the-art tehnologijama. Mala i agilna poduzeća često će sve učiniti da “izguraju” neku svoju inovaciju (najčešće i ovise o tome), ali velika poduzeća imaju značajne resurse koje treba usmjeriti u R&D.

Poziv gotovo uvjetno potiče suradnju privatnog i znanstvenog sektora, čime se kreira okvir za transfer znanja te jačanje veza znanosti i gospodarstva, koje pak oblikuju inovacijsku kulturu gospodarstva.

E sad, nakon izvrsno napisanog natječaja, pogođene i za RH ključne teme, gdje vidim problem? U tome što je natječaj ponovno zamišljen u modalitetu kolokvijalno zvanog najbržeg prsta! Uvažavajući razloge Ministarstva za raspisivanjem ovakvih poziva (projekti se brže obrađuju i umanjuje se rizik preopterećenja sustava) - smatram da je u slučaju R&D-a gotovo pogubno Poziv raspisati na taj način. Više je razloga tome, ali argumente svodim na sljedeće:

i) Najbrži prst nije fer i ne osigurava konkurentnost! Svima koji radimo na tržištu fondova EU u mislima je natječaj na kojem su sredstva “potrošena” u 34 sekunde nakon otvaranja sustava za slanje prijava, a više od 500 projekata nije ušlo u obradu. Natječaj je poništen i objavljen u modalitetu rang-liste. Na poziv za iskaz interesa za predstojeći R&D natječaj prijavljeno je više od 300 projekata vrijednosti 5,5 mlrd. kn, što je indikator još jednog potencijalno lošeg scenarija najbržeg prsta.

ii) Ne potiče izvrsnost! Svaki se projekt “natječe” s administrativno postavljenom granicom od 70 bodova, a najbrži koji je prijeđe dobiva sredstva. Problem je u tome što većini poduzeća nije suviše teško pripremiti projekt koji će zadovoljiti ovu granicu (preduvjet je iole zdrava tvrtka prijavitelja), ali onemogućuje dodjelu sredstava sljedećem i potencijalno kvalitetnijem projektu. Osobno, ne smatram da kao gospodarstvo previše gubimo ako na natječajima za nabavu proizvodne opreme i IKT rješenja sredstva ne dobije tvrtka koja bi zaposlila nekoliko ljudi više ili ostvarila više prihode, ali smatram da radikalno gubimo ako propustimo projekt nekog novog Rimca, Infobipa ili ostalih primjera tvrtki koje su radikalno promijenile industriju i naše gospodarsko okruženje. R&D projekti imaju taj disruptivni potencijal koji ne smijemo prepustiti najbržem prstu!

Za predstojeći natječaj, kako bi se izbjegao potencijal pada sustava kod najbržeg prsta (te poništavanje i ovog natječaja) - smatram da je jedino racionalno poziv objaviti po principu rang-liste. To znači da se evaluiraju svi projekti predani u zadanom roku te da bespovratna sredstva dobivaju najizvrsniji. U tom slučaju Ministarstvo mora osigurati uvjete za pravovremenu obradu projekata - alocirati interne evaluatore i aktivirati tehničku pomoć koju ima na raspolaganju. S druge strane, prijavitelji koji budu negativno ocijenjeni (i njihovi konzultanti) moraju se suzdržati od slanja neutemeljenih prigovora na rezultate poziva (gotovo svaki odbijeni prijavitelj izjavi prigovor), što posljedično vodi do dodatne paralize sustava i stopira dodjelu sredstava.

Za programsko razdoblje 2021. - 2027. smatram da je cijeli sustav potrebno pojednostaviti i učiniti predvidljivijim. Pozive je potrebno objavljivati po principu rang-liste i omogućiti prijavu na pojedini natječaj u unaprijed poznatim rokovima (recimo dva puta godišnje). Tako će prijavitelji moći pravovremeno planirati svoje projekte, dok će tijela moći posložiti procese kako bi iste i apsorbirala.