Analiza

Kreditni rejting Hrvatske izići će iz smeća. I to možda već sutra

AUTOR:

OBJAVLJENO:

21.3.2019. u 9:58

AUTOR:

OBJAVLJENO:

21.3.2019. u 9:58

Moody's headquarters in Lower Manhattan in New York is seen on Wednesday, September 12, 2012. The credit rating agency recently warned that a downgrade in the US AAA rating is possible if Congress does not develop policies to lower the nation's debt. (© Richard B. Levine), Image: 143674990, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Richard Levine / Profimedia, Alamy

Ilustracija

Uz notornu Grčku, Hrvatska je danas jedina zemlja EU koja nema investicijski rejting ni po jednoj od tri najveće i najpoznatije agencije za dodjelu kreditnog rejtinga (Standard & Poor’s (S&P), Moody’s i Fitch Ratings). U petak 22. ožujka na rasporedu je objava revizije rejtinga od strane agencije S&P, a kako se hrvatski kreditni rejting kretao kroz povijest i zašto je pitanje trenutka kada će RH povratiti investicijski rejting, pogledajmo u nastavku.

Podsjetimo se, kreditni rejting predstavlja mišljenje agencije o kreditnom riziku zemlje odnosno procjeni da će dužnik u cijelosti i pravodobno podmiriti sve dospjele obveze. U tom smislu, nizak kreditni rejting signal je investitorima da se radi o povećanim ekonomskim i političkim rizicima vezanim uz ulaganje u tu zemlju.

Kreditni rejtinzi podijeljeni su u dva osnovna razreda: investicijski (10 razina) i špekulativni (12 odnosno 14 razina), a označavaju se simbolima, tj. slovima, brojevima ili njihovom kombinacijom.

Svoje prve ocjene kreditnog rejtinga Hrvatska je dobila u siječnju 1997., a sve tri agencije dodijelile su Hrvatskoj (minimalni) investicijski rejting. Uz iznimku agencije Fitch, koja je u travnju 1999. Hrvatskoj spustila rejting za jednu razinu te ga u lipnju 2001. ponovno vratila na početni BBB-, ostale su dvije agencije narednih petnaestak godina, uz povremene promjene izgleda (eng. „outlook“), Hrvatskoj kontinuirano dodjeljivale investicijski rejting.

Izvor: World Government Bonds

Krajem 2012. S&P po prvi put spušta hrvatski kreditni rejting na spekulativnu razinu (BB+), baš kao i Moody’s u veljači 2013. (Ba1), a naposljetku i Fitch u rujnu 2013. Od tada Hrvatska nema investicijski rejting, a zbog neprovođenja strukturnih reformi i prateće fiskalne nediscipline (veliki deficiti i rast javnog duga), u međuvremenu je došlo i do spuštanja rejtinga za još razinu.

No, iako je novi ciklus gospodarskog rasta – i to na zdravim osnovama, o čemu smo već više puta pisali – krenuo početkom 2015., a javne financije dovedene u red (već dvije godine imamo suficit proračuna opće države i pad javnoga duga), kreditne agencije iznimno sporo revidiraju hrvatski kreditni rejting naviše.

Tek početkom 2018. Fitch i S&P podižu za jedan stupanj hrvatski kreditni rejting tako da se danas nalazi na jedan stupanj do investicijskog (uz dodijeljene pozitivne izglede koji sugeriraju da bi uskoro moglo doći do vraćanja investicijskog rejtinga). Agencija Moody's i dalje hrvatski kreditni rejting drži dva stupnja ispod investicijske razine.

Kreditni bi rejting zemlje, među ostalim, trebao u značajnoj mjeri utjecati na uvjete (cijenu) zaduživanja neke zemlje na međunarodnom tržištu kapitala. U tom smislu, zanimljivo je da se Hrvatska već nekoliko godina nalazi u situaciji u kojoj financijska tržišta hrvatske državne obveznice vrednuju kao da imaju nekoliko stupnjeva viši kreditni rejting!

Izvor: World Government Bonds

Izvor: World Government Bonds

Primjerice, u priloženoj tablici možemo vidjeti kreditne rejtinge nekih od nama usporedivih zemalja članica EU koje još nisu u eurozoni (zemlje koje imaju euro u pravilu se zadužuju jeftinije od onih koje su zadržale vlastite nacionalne valute). Rumunjska tako ima jedan stupanj (čak dva prema agenciji Moody's) viši kreditni rejting od hrvatskog, Mađarska dva stupnja viši, Poljska četiri stupnja (šest prema agenciji Moody's), a Češka čak sedam stupnjeva viši kreditni rejting od hrvatskog.

Iz navedenog bi se moglo zaključiti kako se Hrvatska zadužuje daleko nepovoljnije od spomenutih zemalja. No, prevarili bi se: na slici 2 možemo vidjeti kako se Rumunjska, Mađarska i Poljska zadužuju daleko nepovoljnije nego Hrvatska, a financijska tržišta tretiraju hrvatske dugoročne obveznice u rangu – čeških, koje imaju sedam stupnjeva viši kreditni rejting! 

Analitičari rejting agencija očigledno su preoštri u ocjeni Hrvatske i financijska se tržišta ne slažu s njihovom procjenom.

Ako bi tražili moguće razloge zašto agencije tako „kaskaju“ za tržištima odnosno zašto hrvatski kreditni rejting odavno nije u investicijskom razredu, jedan od njih bi svakako mogla biti eskalacija krize i neizvjesnost oko koncerna Agrokora. Problemi u Agrokoru, koji su zbog njegove veličine i važnosti prijetili da se preliju na ostatak hrvatske ekonomije i tako ugroze gospodarski rast, svakako su jedan od mogućih razloga zašto u posljednje dvije godine nije bilo značajnije revizije hrvatskog rejtinga naviše.

Ipak, kao jedan od glavnih razloga ili opravdanja za postojeći rejting, agencije navode visinu hrvatskog javnog duga koji prelazi razinu onih u usporedivim zemalja. Međutim, kako je to sjajno obrazložio Goran Pavlović u analizi na portalu Ekonomski lab, agencije očigledno gledaju samo eksplicitne dugove države, a ne uzimaju u obzir razlike u – mirovinskim sustavima.

Naime, dok su druge zemlje poput Latvije, Litve i Estonije odmah po izbijanju krize zamrznule ili smanjile stope uplata u drugi mirovinski stup, a Mađarska i Poljska de facto nacionalizirale svu imovinu prikupljenu u drugom stupu te tako smanjile eksplicitni javni dug (a neke zemlje nisu ni krenule u reformu, poput Slovenije), Hrvatska je u cijelom razdoblju ostavila nedirnutu stopu doprinosa od 5 posto na bruto plaće.

Da je Hrvatska, poput nekih spomenutih zemalja, poništila tu jedinu dugoročnu reformu koju je uspjela provesti, ne samo da bi javni dug danas bio ispod 50% BDP-a (jer vrijednost imovine u obveznim mirovinskim fondovima prelazi 100 mlrd. kuna), već bi i deficiti državnog proračuna svih ovih godina bili značajno manji (uplate u drugi mirovinski stup godišnje iznose oko 6 mlrd. kuna), što bi u povratnoj vezi imalo utjecaja na povoljnije zaduživanje, manje izdatke za kamate itd.

Ustrajanje na reformi imalo je za posljedicu imalo veće trenutne deficite i javni dug, ali će zato udar na javne financije u budućnosti biti znatno manji. No, agencije to očito nisu dovoljno honorirale.

Kako god, za očekivati je da će uskoro doći do vraćanja kreditnog rejtinga RH u investicijski razred. Sudeći po financijskih tržištima, to je se odavno trebalo dogoditi.