Jack Welch, menadžer koji je ušao u legendu jer je vrijednost General Electrica sa 12 podigao na više od 500 milijardi dolara, umro je prošle nedjelje, dva dana prije američkog predizbornog superutorka. Koincidencija, naravno, ali i razlog da se prisjetimo kako je welchovski model kapitalizma doveo Ameriku prvo do kraha, posljedično do Trumpa i potencijalno do kandidature prvog deklariranog socijalista na američkim izborima.
Za početak, međutim, možemo zagrepsti i u tanak sloj povijesti kapitalizma u samostalnoj Hrvatskoj.
Nekoliko je, naime, stvari koje smo od Jacka Welcha mogli naučiti 17. svibnja 2007. u Zagrebu. Šteta što nismo i šteta što je cijeli njegov nastup tada doživljen u pogrešnom kontekstu.
Što je Welch tada poručio zagrebačkoj publici?
Općeniti citat, koji je bilo najlakše zapamtiti (čitam vlastite bilješke iz Lisinskog): “Previše pričate o problemima, premalo o ciljevima koje želite postići. Ljudi se moraju naviknuti da sposobni i bogati nisu nužno i zli i da samo uspješni ljudi i uspješne kompanije donose dodanu vrijednost društvu u kojemu funkcioniraju. Ako su to do danas uspjeli shvatiti i u Slovačkoj, i u Sloveniji, i u Češkoj, vjerujem da će uskoro shvatiti i u Hrvatskoj.”
Za takvu poruku nije nam, naravno, trebao ekonomski guru koji je danima prije dolaska rasprodao najveću koncertnu dvoranu u državi (osim onih mjesta koje je za svoje goste zakupila Adris grupa, koja je s tjednikom Lider tada dovela Welcha u Zagreb). Za razliku od većine drugih putujućih gurua, a dolazili su mnogi, od austrijsko-kalifornijske menadžerske zvijezde Petera Druckera, do nobelovca Paula Krugmana i autora “Crnog labuda” Nassima Taleba, Welch je jedini znao kamo dolazi. Pripremio se jer to je smatrao profesionalnom obavezom. Malo je tko zamijetio taj detalj.
Kako bi povećao vrijednost General Electrica, Welch je srezao budžet namijenjen istraživanju (koje je kompaniju dovelo do vrha), prodao dijelove biznisa čija je zarada bila manja od očekivane i otpustio desetke tisuća ljudi. Neutronski Jack, nadimak koji je dobio po tada novoj, izrazito ubojitoj, ali za materijalnu infrastrukturu neškodljivoj bombi, svoje je dioničare učinio kraljevski bogatima.
“Spavate li mirno, gospodine Welch, ili se noću budite razmišljajući o sudbinama ljudi koje ste otpustili”, pitao ga je u Zagrebu Krešimir Sever, najdugotrajniji hrvatski sindikalac.
Welch je bio brz, kratak i miran: “Spavam odlično, a i većina onih koje sam otpustio iz kompanije odlično se snašla na drugim poslovima”. Unatoč svojoj metodi “upravljanja rezanjem”, nije se smatrao okrutnim šefom. U kasnijem, opuštenijem razgovoru priznao je da je nerijetko griješio u procjeni ljudi, čak i onih iz najbližeg okruženja koje je postavljao na više funkcije u korporaciji (“Neki odlični ljudi jednostavno se ukoče pod teretom odgovornosti”).
- Na kraju karijere griješio sam otprilike u dvadeset posto kadrovskih odluka, na početku karijere stopa tih pogrešnih procjena bila je otprilike pola-pola, a to nije ugodna spoznaja - rekao je.
Važan detalj: prezirao je politiku, do kraja je ostao uvjeren kako političke metode “uopće ne funkcioniraju”, da u tom svijetu ima “previše praznog hoda i previše slatkastog mazanja očiju”. Ali smatrao ju je povremeno dobrim alatom svakog biznismena. Često je igrao golf s predsjednicima, ali i s ljudima iz vrha biznisa.
Bio je prepoznat kao veliki korporativni lider, ali znao je da postoji ogromna razlika između upravljanja državom i upravljanja korporacijom. “Mnogi su me nagovarali da se kandidiram za visoke funkcije (bio je republikanac, podržao je Trumpa 2016.), ali uvjeren sam da bih taj posao radio očajno”, rekao je.
Te 2007. kada je Welch bio u Zagrebu, hrvatski novi kapitalizam bio je na svojem prvom, dosad jedinom vrhuncu. Prosječni dnevni promet Zagrebačke burze (podaci ZSE) dosegnuo je tada 269,181.936 kuna, 37,2 posto više nego godinu dana prije (za usporedbu, prošli petak burza je završila s prometom 29,259.111 kuna). Optimizam je bio u zraku, a doktrina Miltona Friedmana i Jacka Welcha, kao njezina praktičnog provoditelja, bila je na povijesnom vrhuncu. Dioničar je bio bog, a top-menadžer njegov najviši svećenik, s jednim ciljem - da maksimizira vrijednost gospodarove dionice. Tko je zaboravio, i Pliva i TDR, kao i hrvatske banke koje su prve izašle na međunarodna tržišta kapitala, svojim su prvim dioničarima masno nadogradili vrijednost početnog uloga.
Samo godinu dana nakon što je Welch otišao iz kompanije (s dotad najvećom menadžerskom otpremninom), dionice GE-ja izgubile su trećinu svoje vrijednosti. Do danas, njihova se vrijednost stisnula 75 posto. Ključ takvog pada analitičari vide u maksimiziranju dobiti na trošak razvoja. Prevedeno: najpoznatiji menadžerski guru dioničare je učinio bogatima, ali kompaniju je zapravo vodio u pogrešnom smjeru.
Kako je Friedman-Welchov model ekonomije postao obrascem, mali sloj najbogatijih dioničara i najbolje plaćenih menadžera tijekom godina preuzeo je lavlji dio ukupnog bogatstva u SAD-u, a onda, jer je obrazac postao zarazan, i drugdje na Zapadu.
Smjena političkih ideologija (Piketty i Sanders protiv Friedmana, Welcha i Trumpa) ovih je dana najvidljiviji pokazatelj dotrajalosti modela kojemu smo težili 2007. Ekonomskog, političkog i društvenog.