Report Gojka Drljače

Europa daje 500 milijardi eura. Hrvatska pokreće subvencioniranje skraćenog radnog vremena

AUTOR:

OBJAVLJENO:

19.5.2020. u 10:55

AUTOR:

OBJAVLJENO:

19.5.2020. u 10:55

Pula,170908.
U jedinom profitnom hrvatskom brodogradilistu Uljanik radnik se zasluzeno odmara poslje obilne marende. Ugrijan suncem uz lagani povjetarac iskoristava svaku minutu svojeg polusatnog zakonski dopustenog predaha za vrijeme radnog vremena. Foto: Srecko Niketic / CROPIX
Srecko Niketic / CROPIX

Ilustracija

Ključni događaj za Europsku uniju u svakom slučaju jest dogovor između njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emanuela Macrona o paketu pomoći od 500 milijardi eura za oporavak od krize izazvane Covid-19 pandemijom.

Radi se o velikom ustupku Angele Merkel koja je prihvatila inzistiranje na financiranju oporavka u okviru EU proračuna te na dodatno zaduživanje EU kojim će se financirati grantovi za članice najteže pogođene pandemijom. Do jučer nezamislivo, postalo je europska stvarnost jer Njemačka pokušava spasiti EU-integracije: kancelarka je potvrdila da će Europska komisija izdati obveznice koje će se vraćati iz EU proračuna, pri čemu će najveći dio osigurati Njemačka.

S obzirom na to da je jasno tko će dobiti najveći dio kolača, odmah je porastao interes za Talijanske obveznice, a Macron je ponovio tezu kako se radi o najvećem izazovu u povijesti EU te kako pojedinačno nacionalno djelovanje vlada nema šanse bez zajedništva. No, ovakav iskorak Njemačke, još ne znači da će dobiti potporu Austrije, Nizozemske, Danske i Švedske, ali i nekih istočnih članica. Postoji barem pet krupnih problematičnih pitanja zajedničkog zaduživanje EU kao bi se više pomoglo nekima nego drugima.

Prvo, Europska središnja banka već je u akciji otkupa tisuću milijardi eura vrijednosnica kako bi stabilizirala tržišta, a što u osnovi predstavlja distorziju tržišnih principa jer pojedine, već prezadužene zemlje, stječu privilegirane pozicije kad ESB kupuje njihov dug. Do sada se nije puno pričalo o tome kako se na taj način problematične članice eurozone sada diferenciraju u odnosu prema članicama EU koje još nisu uvele euro, a sada bi trebale pristati na shemu novog zajedničkog zaduživanja kako bi se dao novac najteže pogođenima pandemijom (čitaj Italiji i Španjolskoj).

Drugo, ako fond oporavka od Covid-19 pandemije uđe u okvir zajedničkog proračuna EU, strah istočnih zemalja kako će u preraspodjeli izgubiti dio novca postaje realan, a to se odnosi i na Hrvatsku.

Treće, ako su pojedine članice bile fiskalno odgovorene i nisu se pretjerano zaduživale, sada bi trebale ući u zajedničko dugoročno EU zaduživanje iako od tog zaduživanja neće imati proporcionalne koristi kao 'najviše pogođene članice'. Fiskalno stabilne članice teško mogu prihvatiti tezu kako će se dužnički problemi riješiti novim zaduživanjem.

Četvrto, nejasno je kako će se formirati kriteriji za najviše pogođene članice koje će dobivati grantove. Hoće li to biti broj mrtvih, broj oboljelih, ukupni trošak zdravstvenih sustava u borbi protiv pandemije, gospodarski pad mjeren BDP-om, pad zaposlenosti, ovisnost o turizmu ili gubitak budućih prihoda…

I peto: dogovor o fondu oporavka dogovor je velikih, Francuske i Njemačke te je potpuno nejasno kako će pri tome proći mali.

Inače, od početka krize Europska komisija odobrila je članicama davanje državne pomoći tijekom krize izazvane pandemijom. Ukupno je EK odobrila 1,95 tisuća milijardi državne pomoći, od čega je samo Njemačkoj odobreno 995,5 milijardi ili 51 posto ukupne pomoći na razini EU. Njemačku slijedi Francuska s 331 milijardom (17 posto) i Italija s 302 milijarde (15,5 posto) te Poljska s 49 milijardi (2,5 posto), dok su svi ostali praktično zanemarivi. Treba voditi računa da su Nijemci, za razliku od Francuza i Talijana, zahvaljujući ranijoj odgovornoj fiskalnoj politici imali prostora za tako velike stimulanse, dok su se državnim stimulansima Francuskoj i posebno Italiji značajno pogoršale financijske pozicije.

Valja naglasiti kako je perjanica programa oporavka koji gura šefica Komisije Ursula von der Leyen podrška nacionalnim programima skraćenog radnog vremena. Za tu shemu EU će izdvojiti 100 milijardi eura. U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava doznajemo kako doista razmišljaju o uvođenju subvencioniranja skraćenog radnog vremena kroz Sure program.

Preporuke za dnevno štivo:

Ritholz: Šok i nejverica - procjena Federalnih rezervi iz Atlante jest da je BDP pao 42,8 posto

The NewYorker: Jesu li investitori na dioničkim tržištima izgubili zdravi razum?