Piše Ivica Brkljača

Dividendni prinos dionica osjetno je veći od kamata na oročenu štednju

AUTOR:

OBJAVLJENO:

10.7.2018. u 11:35

AUTOR:

OBJAVLJENO:

10.7.2018. u 11:35

Zagreb, 141008.
Skokovi i padovi na svim svjetskim burzama od 10-ak posto nisu mimoisli ni zagrebacku burzu. Danas je Crobex u plusu oko 10 posto, sto je nesto manje od jucerasnjih 13 posto i budi nadu u stabilizaciju trzista vrijednosnicama nakon proslotjednih sokova.
Foto: Sinisa Sunara / Cropix
Siniša Sunara / CROPIX

Na Zagrebčkoj burzi

Ekonomski lab

Kamatne stope na štednju u bankama već su nekoliko godina u kontinuiranom padu. I dok su štediše još 2012. na oročenu štednju mogle dobiti kamatnu stopu iznad 5 posto, početkom prošle godine ta je stopa na najtraženija dugoročna devizna oročenja pala je ispod 1 posto.

Trend pada se nastavio te se danas na oročenu deviznu štednju može dobiti kamata malo iznad 0 posto, a još se jedino na dugoročne kunske depozite može ugovoriti kamatna stopa veća od 1 posto (u svibnju ove godine prosječna ugovorena kamatna stopa na dugoročne kunske depozite iznosila je 1,15 posto).

Zbog ovakvog pada kamatnih stopa štediše sve više nakon isteka oročenja novac ostavljaju na tekućim i transakcijskim računima. Premda ukupna štednja i dalje raste, primjetan je pad oročenih depozita i rast depozitnog novca: u posljednjih godinu i pol depozitni je novac porastao za gotovo 23 milijarde kuna, a oročena je štednja istodobno pala za 12,8 milijardi kuna (na 159,3 milijarde kuna).

Očuvanje vrijednosti

Oročena štednja u pravilu štiti novac od gubitka vrijednosti uzrokovanog inflacijom. U Hrvatskoj je kamatna stopa dugo bila iznad stope inflacije, pa je štednja u bankama nosila i pozitivan realan prinos (prinos povrh inflacije).

No, danas je inflacija veća od kamata na štednju! Čak i oročena štednja realno gubi na vrijednosti jer govorimo o realno negativnim kamatnim stopama (u svibnju ove godine inflacija je iznosila 1,9 posto).

Dakle, u današnjim okolnostima čak i samo očuvanje vrijednosti štednje postaje sve zahtjevniji zadatak, a realno pozitivni prinosi postaju nemogući bez preuzimanja nešto većeg rizika.

Jedna od mogućnosti u potrazi za višim prinosima je ulaganje dijela štednje u dionice na Zagrebačkoj burzi. Prvi izbor klasičnih štediša, kada se odluče samostalno investirati na tržištu kapitala, obično budu dionice kompanija koje isplaćuju dividendu (vjerojatno zato što pružaju određeni osjećaj sigurnosti, a dividendu doživljavao kao kamatu).

Dividende predstavljaju raspodjelu imovine poduzeća (u pravilu dobit iz poslovanja) na temelju postotnog udjela u vlasništvu tj. broja dionica. Dividendni prinos je omjer isplaćene dividende i tržišne cijene dionice.

Dionice kompanija koje isplaćuju dividendu u pravilu su manje volatilne (volatilnost je pojam koji označava fluktuaciju tj. kolebanje cijene) od dionica tvrtki koje ne isplaćuju dividendu. Dividendne dionice mogu biti primamljive štedišama koji žele svoj novac uložiti na tržište dionica, ali traže ipak nešto manji rizik.

Ako volatilnost, odnosno pokazatelje koji je mjere poput standardne devijacije i beta koeficijenta, promatramo kao mjeru rizika, možemo zaključiti da je rizik ulaganja u dividendne dionice u prosjeku nešto niži nego kod dionica koje ne isplaćuju dividendu.

To ne znači da cijena dividendnih dionica ne može padati ili dulje vremena provesti na negativnom teritoriju, dapače. No, kada je tržište u padu, dividendne dionice u pravilu bilježe manji pad od tržišnog prosjeka, baš kao što za vrijeme rasta tržišta ostvaruju nešto niže stope rasta od prosjeka.

Signal poslovanja

Isplata dividende može (ali i ne mora) biti signal uspješnog poslovanja kompanije. Dividendne isplate također mogu rasti u budućnosti, baš kao što se i vrijednost same dionice može povećati. Upravo ta mogućnost ostvarivanja značajnih prinosa razlog je investiranja u dionice, no veći potencijalni prinos sa sobom nosi i veći rizik (dividende u budućnosti mogu padati, baš kao i cijena dionice).

Dionice onih tvrtki na Zagrebačkoj burzi koje redovno isplaćuju dividendu, a radi se o 20-ak kompanija, pri sadašnjim razinama cijena u prosjeku daju dividendni prinos od oko 3,3 posto. (Neto isplata malo je niža jer se od nominalnog iznosa dividende treba odbiti 12 posto poreza plus odgovarajući prirez.)

U priloženoj tablici možemo vidjeti da ima kompanija koje kontinuirano isplaćuju relativno visoke dividende poput Jadroagenta d.d. (JDGT-R-A), zatim kompanija koje isplaćuju solidne i relativno stabilne dividende poput Turisthotela (TUHO-R-A) ili Auto Hrvatske (AUHR-R-A) te kompanija koje isplaćuju rastuće dividende, kao što su Valamar Riviera (RIVP-R-A), Končar-D&ST (KODT-R(P)-A) ili Atlantic Grupa (ATGR-R-A) itd.

Prelijevanje na tržište

Važno je naglasiti da visina dividende nije jedino što je bitno pri donošenju odluke o ulaganju: valja biti oprezan i prije svakog ulaganja detaljno proučiti kompaniju i njezino poslovanje.

U dugom roku najvažnije je kako kompanija posluje, kako joj se kreću prihodi, dobit i sam gotovinski tok - a to će nam dati odgovor na pitanje o samoj održivosti i stopi rasta dividende u budućnosti.

Zaključno, dionice kao investicijska klasa, pa i same dividendne dionice, rizičniji su oblik imovine od klasičnog oročenja u bankama. Ipak, dividendni bi prinosi određenom broju ulagača (za dio njihove imovine) mogli djelovati privlačnije od niskih kamata na štednju.

Dogodi li se veći porast cijena dionica koje isplaćuju dividendu, to bi mogao biti prvi signal da se dio štednje, u potrazi za većim prinosima, počeo prelijevati na (zaboravljeno?) tržište kapitala.