Nakon što je Njemačka preuzela predsjedanje Europskom unijom iznenada se čini da Hrvatska neće lako dobiti onih 10 milijardi eura (pretežito u grantovima) za koje se spekuliralo kako su sigurna mjera potpore za oporavak od krize izazvane COVID-19 pandemijom. Prvo, Njemačka je odmah po preuzimanju predsjedanja ublažila retoriku prema 'štedljivoj četvorci', što je privuklo pažnju niza važnih poslovnih medija. Drugo, ključna je poruka Njemačke zapravo odgovor na teze fiskalno stabilnijih zemalja EU prema kojima se pomoć problematičnim zemljama ne može dijeliti bezuvjetno nego se moraju postaviti koliko je to moguće jasni kriteriji reformskih procesa koje problematične nacije moraju provesti kako novac ne bi bio bačen u vjetar. Prateći te poruke kancelarke Angele Merkel iz hrvatske vizure čini se da sve ono što pričaju premijer Andrej Plenković i šef SDP-a Davor Bernardić, nema naročitog utjecaja na hrvatsku budućnost jer i jedan i drugi nisu izašli s nikakvim ozbiljnim reformskim najavama, ali bi zato listu zahtjeva mogla imati Europska unija ako želimo do 10 milijardi EU grantova i zajmova. Glavni cilj reformskih ultimatuma Njemačke i EU prema Hrvatskoj, može se pretpostaviti, jest jačanje osnova za viši dugoročni rast. Zvuči jednostavno, ali moglo bi se raditi o vrlo radikalnim reformskim zahtjevima.
Treba naglasiti kako je Hrvatska trenutačno jedna od najproblematičnijih europskih zemalja upravo zbog loših perspektiva rasta (uostalom zbog toga bi i trebali dobiti puno grantova), ali Hrvatska nije najveća europska briga. Pojednostavljeno rečeno, na Italiju se gleda kao na bitku koju zbog talijanskog političkog populizma više nije moguće dobiti jer su fundamentalni ekonomski pokazatelji krajnje zabrinjavajući. A talijanska ekonomija je i dalje jedna od najvažnijih u EU. U sličnoj situaciji kao Italija sada se nalazi i Španjolska, s tim kako Španjolci još uvijek imaju još nešto veći manevarski prostor ako ne podlegnu populističkim očekivanjima. Analiza španjolske centralne banke pokazala je da je srednjoročni potencijal rasta španjolske ekonomije ionako niskih 1 posto te ima trend pada te se mnogi biznisi približavaju propasti, a cijeli sektori suočavaju sa slabom potražnjom. Sve je to važilo prije pandemije. Španjolska stoga hitno treba pomoć, i reforme. Glavni ekonomist Bank of Spain naglašava kako im je apsolutni imperativ primijeniti mjere koje će kompenzirati štetu uzrokovanu krizom, ali nešto moraju napraviti s osnovama gospodarskom rasta kako bi kreditori nastavili tolerirati visoku razinu zaduženosti. Španjolska centralna banka priziva stoga porezne reforme, promjene u obrazovnom sustavu, ali i upozorava na preveliko oslanjanje kompanija na kratkoročne 'prekarijatne' ugovore o radu.
Po svemu sudeći, Španjolci, kao niti mi u Hrvatskoj, nemaju previše izbora: ako žele novac sa sjevera, morat će u reforme. Na taj način EU je svojedobno riješila i slom Grčke.
Prijedlog dnevnog štiva: