Ujedinjeni narodi (UN) su u potrazi za investitorima koji će financirati njihov grad budućnosti, piše Business Insider. UN je, naime, uz pomoć svojih građevinskih radnika, inženjera i arhitekata osmislio koncept plutajućeg grada koji bi bio otporan na prirodne katastrofe poput poplava, tsunamija i uragana. Riješio bi i probleme kao što su podizanje razine vode i nedostatak cjenovno pristupačnog stambenog prostora.
Oceanix City bio bi svojevrsna “kolekcija platformi”, a na svakoj bi živjelo 300 stanovnika. Cijeli je otok osmišljen kao veliki šesterokut koji se sastoji od manjih šesterokuta. Preciznije, skupina šest platformi bila bi selo, a cijeli grad imao bi šest sela i ukupno 10.000 stanovnika. Taj je broj stanovnika odabran kao optimalan za postizanje potpune nezavisnosti proizvodnjom vlastite energije i čiste vode.
Oceanix City, render
U sklopu toga, UN-ovi stručnjaci osmislili su i poseban koncept uzgoja hrane, odnosno podvodno obrađivanje zemlje. Kabine ispod platforme skupljale bi školjke, alge i ostale morske plodove, a akvaponski bi sustavi uzgoja koristili riblji otpad kao gnojivo za biljke. Svi ostali potrebni proizvodi uzgajali bi se klasičnom poljoprivredom kako otok ne bi ovisio o ostatku svijeta, pogotovo u slučajevima prirodnih nepogoda.
Oceanix City, render
Dodatno, grad bi imao i sustav koji bi iz zraka izvlačio čistu vodu te bi, u slučaju katastrofe, generatori povlačili zrak iz atmosfere, kondenzirali ga te ga u konačnici filtrirali kako bi izvukli nečistoće poput metala ili bakterija.
Gradom ne bi vozili automobili ni kamioni (eventualno oni autonomni). Ne bi čak imao ni kamione za odvoz smeća. Umjesto toga, pneumatske cijevi za smeće prevezle bi ga do postaje za razvrstavanje.
Iako Oceanix nazivaju plutajućim gradom, grad bi zapravo bio “usidren” na dnu oceana. Bio bi na kilometar do dva udaljen od nekog obalnog grada, a platforme bi se mogle povući do njih.
Kako bi zadržali nisko težište, sve će zgrade imati između četiri i sedam katova, a osim stambenog prostora, grad bi imao i duhovni centar, kulturni centar te knjižnicu u kojoj bi stanovnici mogli unajmiti knjige, računala te bicikle.
Oceanix City, render
Unatoč svim prednostima života na ovom otoku, UN-ovi dizajneri svjesni su da će i u budućnosti više ljudi živjeti na kopnu.
- Naravno da ne bi svi htjeli živjeti na vodi, no oni koji si ne mogu priuštiti visoke stanarine u velikim gradovima ili oni koji žele stambenu situaciju manje izloženu prirodnim katastrofama u svakom bi slučaju u Oceanixu pronašli rješenje - kazao je glavni arhitekt tog koncepta, Bjarke Ingels.
On i njegovi kolege svjesni su da sam koncept nije baš jednostavno provesti u djelo, no izvediv je, a uspoređuju ga sa slijetanjem na mjesec.
- Ovo je poput naše generalne probe Apolla 10 - ambiciozan je Victor Kisob, zamjenik izvršnog direktora UN-Habitata, koji Oceanix City vidi kao “prototip istraživanja nekih od izazova s kojima ćemo se susresti na Marsu”.