Čovjek ne bi vjerovao kada pogleda današnji poslovni svijet - a pogotovo onaj u Silicijskoj dolini - ali izgleda da ipak postoje ljudi koji su spremni zbog svojih principa žrtvovati 1,3 milijarde dolara. Okej, nekoliko godina prije toga ti isti ljudi prodali su svoju tvrtku za nepune 22 milijarde dolara, ali ipak - kada ste zadnji put čuli da je neki milijarder rekao da ne želi još više novca?
Riječ je, naravno, o osnivačima WhatsAppa Brianu Actonu i Janu Koumu, koji su imali prilično ružan razvod od Facebooka, kompanije kojoj su prodali svoju aplikaciju i potom ostali raditi na njoj kao dio imperija Marka Zuckerberga. Njihovi su ugovori stipulirali da bi trebali ostati do studenog kako bi njihove dionice u potpunosti dozrele, ali zbog nebrojenih sukoba oko poslovne strategije i kulturoloških razmimoilaženja Acton je otišao još u rujnu prošle godine te je tako ostavio Facebooku oko 900 milijuna dolara, a Koum, koji je svoj izlazak iz kompanije najavio za kolovoz ove godine, ostavit će oko 2 milijuna dionica vrijednih oko 400 milijuna dolara.
Abnormalna kupovina
Kako piše u velikom ekspozeu Wall Street Journala, središnji sukob između suosnivača WhatsAppa i Facebookova rukovodstva ticao se, dakako, novca. Točnije, načina na koji iscijediti više profita iz popularne aplikacije za razmjenu poruka. Premda je Mark Zuckerberg trenutno i dalje u skrušenom načinu rada, u kojemu se još jednom ispričava za kršenja privatnosti korisnika njegove mreže, jasno je da ne razmišlja ni o kakvom drugom modelu monetizacije osim oglasnog. A takav model na internetu zahtijeva prikupljanje silne količine podataka od korisnika. Opsjednuti pitanjima privatnosti, Brian Acton i Jan Koum navodno su bili u neprestanim sukobima s Zuckerbergom i glavnom operativnom direktoricom Facebooka Sheryl Sandberg, koji su - donekle razumljivo - tražili brži i efikasniji način da vrate abnormalne 22 milijarde dolara koliko su 2014. platili za WhatsApp. Problem je bio kako pomiriti pitanje zaštite podataka sa željom Facebooka da na neki način monetizira velik broj WhatsAppovih korisnika. Jedan od načina, kojemu su se Acton i Koum žestoko protivili, bili su targetirani oglasi. Posebice u zadnje dvije godine Sandberg i Zuckerberg zahtijevali su od WhatsApp dvojca da budu fleksibilniji po tom pitanju. Pa je tako jednom, kada je Koum rekao da “nema dovoljno ljudi”” da implementira određenu ideju, Zuckerberg brzo odvratio: “Ja imam koliko god ljudi ti treba”.
Ultimativni frizbi
WhatsApp se nije uklopio u Facebook od samog početka. Acton i Koum su iskonski uvjereni u potrebu zadržavanja privatnosti na internetu i bili su krajnje neskloni korištenju njihove aplikacije u potencijalno komercijalne svrhe. Facebook je pak izgradio nadglobalni biznis koristeći pomalo beskrupulozan sistem ciljanih oglasa, koji korisnicima prikazuje reklame formatirane prema njihovim interesima, što samo po sebi ne bi bilo problematično da tvrtka nije iscijedila i proanalizirala svaku rečenicu, fotografiju, objavu i listu prijatelja kako bi algoritam što preciznije otkrio koji su to točno interesi. Danas je oglašavanje 97 posto prihoda za Facebook. Naravno, Zuckerberg i Sandberg neprestano verglaju - a to su tupili i njima dvojici - da je sve to skupa zapravo odlično za korisnike, jer je zahvaljujući tom sistemu usluga za njih besplatna. Kada je Facebook kupio WhatsApp, javno nije otkriveno kako točno misle vratiti taj novac, ali je Zuckerberg rekao analitičarima da se “ja i Koum slažemo da oglašavanje nije pravi način za zarađivanje novca za aplikacije za razmjenu poruka” te da je obećao suosnivačima autonomiju u razvoju proizvoda. Koum je, inače, rođen i odrastao u Ukrajini i njegova opsesija privatnošću dijelom potječe iz državnog nadzora koji pamti iz djetinjstva. Koum (42) i Acton (46) postali su bliski prijatelji dok su radili za Yahoo. Zbližio ih je neobičan sport - ultimate frisbee, premda imaju prilične političke razlike: Koum je javno podržao Trumpa, za razliku od Actona, koji ga prezire. Yahoo je bio jedna od prvih digitalnih kompanija koja je koristila oglašavanje u velikoj mjeri. Zgadilo im se, smatrali su da oglasi kvare iskustvo i da omogućuju oglašivačima da prikupljaju previše podataka od korisnika. WhatsApp, lansiran 2009., dizajniran je tako da bude jednostavan i siguran. Poruke su se brisale sa servera čim bi bile poslane. Novac su zarađivali tako što su naplaćivali 99 centi godišnje nakon prve besplatne godine i nisu imali nikakve oglase. U trenutku kada je Facebook kupio WhatsApp, u veljači 2014., imali su 450 milijuna mjesečnih korisnika - više od Twittera, koji je sa svojih 240 milijuna bio procijenjen na 30 milijardi dolara. WhatsApp danas koristi 1,5 milijardi ljudi.
Zuckerberg je obećao da neće stavljati reklame na aplikaciju. U to doba WhatsApp je bio profitabilan preko onih 99 centi pretplate, ali se ne znaju točne brojke. Facebookovo nemiješanje prestalo je 2016., nakon što je WhatsApp prebacio milijardu korisnika i eliminirao pretplatu. Facebook je u to doba obećao svojim ulagačima da će prestati povećavati broj oglasa u svom news feedu pa im je trebao novi izvor prihoda, što je povećalo pritisak na druge divizije konglomerata. U kolovozu te godine WhatsApp je najavio da će početi dijeliti brojeve telefona i druge podatke s Facebookom, što je bilo kršenje obećanja da će aplikacija biti izgrađena oko ambicije da o vama znamo “što je manje moguće””.
Početkom 2017. WhatsApp se morao preseliti u Facebookove urede u Menlo Parku i tu su počeli dodatni problemi. Oko 200 zaposlenika WhatsAppa bilo je uglavnom izolirano od ostatka Facebooka. Većini se nije sviđao kampus, koji je grupacija restorana, slastičarnica, frizeraja tipična za Silicijsku dolinu i za koji su smatrali da imitira Disneyland. Nakon što su whatsappovci povješali plakate po zidovima na kojima su upozoravali prolaznike da “zadrže buku na minimumu”, facebookovci bi ih došli provocirati pjevajući “dobrodošli u WhatsApp - zašutite!”” (na engleskom se rimuje pa ima smisla). Nekima iz Facebooka smetali su stolovi u WhatsAppu - koje su donijeli sa sobom - i koji su bili puno prostraniji od onih koje su imali oni. WhatsApp se izborio i za bolje zahode, s vratima koja su se spuštala skroz do poda. Facebookovci nisu smjeli ući u konferencijske dvorane WhatsAppa. I Koum se znao svađati s drugim menadžerima oko stolaca koje je naručio WhatsApp.
Ulaganje u konkurenta
Pritisnuti da počnu zarađivati, Acton i Koum predložili su nekoliko ideja: recimo, da se dopusti oglašivačima da kontaktiraju korisnike, ali samo one koji su već prije bili njihovi klijenti. No ništa nije bilo dovoljno lukrativno kao Facebookov oglasni model. Sandberg i Zuckerberg često su im isticali primjer Instagrama, aplikacije koju je Facebook kupio 2012. i koja je implementirala oglase u Facebookovu stilu, nastavila rasti i danas je jedan od najsnažnijih generatora rasta Facebookova poslovanja. Dodatno loše za WhatsApp bilo je to što su druge akvizicije, poput Parsea, LiveRaila i Oculusa, prilično podbacile. Facebookov dvojac tražio je od Actona i Kouma da malo ublaže svoj stav prema enkripciji poruka (sve poruke preko WhatsAppa imaju vrlo sigurnu, takozvanu end-to-end enkripciju). To bi ih učinilo fleksibilnijima za poslovne subjekte - dakle, oglašivače. Prošlo ljeto pregovaralo se o ideji smještanja oglasa u WhatsAppov “status”, gdje korisnici mogu postavljati fotografije i videomontaže koje traju 24 sata i čime se služi 450 milijuna korisnika. Brian Acton otišao je iz tvrtke upravo na vrhuncu tih pregovora. Koum je ostao još osam mjeseci prije nego što je objavio da odlazi “pronaći vremena za stvari u kojima uživam izvan tehnologije, kao što su skupljanje rijetkih zrakom hlađenih Porschea, rad na mojim autima i igranje ultimate frisbeeja”. Jan Koum danas je težak 9 milijardi dolara, prema Forbesu. Brian Acton, koji vrijedi nešto više od 6 milijardi, nedavno je donirao 50 milijuna dolara zakladi Signal, koja upravlja aplikacijom koja je konkurent WhatsAppu. Signal je posvećen sigurnoj komunikaciji, ima vrlo stroge kontrole privatnosti i nema oglase.