Što nakon Uljanika

Prijedlozi za preobrazbu Pule u najbolje mjesto za život i rad u Hrvatskoj u 21. stoljeću

AUTOR:

  • Boris Orešić

OBJAVLJENO:

14.4.2019. u 13:51

AUTOR:

  • Boris Orešić

OBJAVLJENO:

14.4.2019. u 13:51

CROPIX

Nakon Drugog svjetskog rata Pula je ostala bez većine stanovnika koji su izbjegli u Italiju pa su se doselili neki novi ljudi, a početkom 90-ih godina napustila ju je vojska koja je stotinu godina grad činila jednom od najvećih pomorskih utvrda na Jadranu. 

Sada je tko zna koji put u svojoj povijesti dužoj od tri tisuće godina najveći istarski grad na velikoj prekretnici. Okosnica brodogradnje, kao desetljećima ključna gospodarska grana, Uljanik, nezaustavljivo tone u propast.

Ipak, u gradu vojske i teške industrije već nekoliko desetljeća sve više stanovnika živi od turizma, razvijaju se i neke nove proizvodne grane, a kulturna i umjetnička scena življa je nego u nekim mnogo većim gradovima. Kao središte jedne od najrazvijenijih hrvatskih regija Pula je, barem za sada, daleko od rizika da postane grad slučaj, no svejedno štošta mora mijenjati da bi izbjegla stagnaciju koja je gašenjem velikih inudstrijskih pogona ne tako davno zahvatila neke druge gradove.

Recimo, Šibenik su prije samo desetak godina proglašavali mrtvim, a danas se diči etiketom jednog od najperspektivnijih u državi. Poučeni tuđim i vlastitim greškama Puljani zbrajaju dojmove o Uljanikovoj drami koja se još nije okončala i uglavnom se slažu da je budućnost krajnje neizvjesna, no i oni sami kao i drugi koji im žele dobro potvrđuju kako sedmi po veličini grad u Hrvatskoj sasvim sigurno ima potencijala da i dalje bude poželjno mjesto za život. Ideja za novu, nešto drukčiju Pulu očito ne manjka.  Ovi ugledni stručnjaci iznijeli su ih za novi Globus.

Milan Račić, direktor tvrtke Gideon Brothers:

Neja Markičević / CROPIX

Milan Račić

Jako sveučilišno središte + kombinacija IT-industrije, agroturizma i malih brodograđevnih tvrtki

Suosnivač i glavni direktor za rast hrvatske tvrtke Gideon Brothers koja se bavi robotikom Milan Račić smatra da je najvažnije što prije početi tranziciju kad se već o tome nije razmišljalo prije 20 godina.

“Ekonomije se mijenjaju, i to je velika šansa. Možemo uhvatiti taj vlak. Dok se u Puli zatvara brodogradilište, u obližnjem Vodnjanu radi Infobip - najvrednija tvrtka u Hrvatskoj. Izgrađena je u tišini i bez pompe, a privlači najškolovanije ljude iz Hrvatske, ali i šire. Primjenjuje najmodernije tehnologije. To je putokaz za budućnost - spoj kvalitete života i regionalnog identiteta te visoke tehnologije. To je izvrsna kombinacija koja privlači mlade ljude koji žele raditi ono što vole i od toga dobro zarađivati što je jamac visoke kvalitete života za koju je jako važna i sigurnost koja je u Hrvatskoj na veoma visokoj razinu za razliku od mnogih gradova i zemalja u Europi i Americi“, ističe Račić, koji je došao živjeti u Hrvatsku nakon godina provedenih u Kanadi, SAD-u, Njemačkoj…

Njegova tvrtka, koja danas zapošljava 50-ak ljudi, jedina u Europi stvara robote kojima autonomiju daje vid, odnosno robote koji vide. Vrhunski inženjeri im dolaze sa svih strana jer, tvrdi naš sugovornik, žele postati magnet za najbolje ljude, a takvima se ne može prodavati magla. Pula, kao i cijela Hrvatska, prema njegovu mišljenju, ne smije dopustiti da jedna gospodarska grana postane dominantna, nego nam ih treba više kao što su IT, servisna industriji, turizam, poljoprivreda, agroturizam…

“Treba nam kombinacija industrija. Pula ima 60-ak tisuća stanovnika i sveučilište koje mora težiti da bude jako kvalitetno, jedno od najboljih u Europi, specijalizirano za područja koja su prirodna u toj regiji, a to je svakako i IT. Treba izabrati najbolje profesore, dopustiti im da rade i dobro ih nagraditi za uspjeh. Onda će drugi doći. Treba nam dinamična ekonomija koja jedina jamči sigurnost rada da ako danas izgubiš posao, sutra dobiješ novi. No u Hrvatskoj se ljudi jako boje promjena. Tzv. spašavanjem tvrtki mi ih zapravo ubijamo. I brodogradnja može biti uspješna ako se promijeni pristup. Ne možemo raditi kao prije 30 godina“, govori Račić te ističe kako u Istri posluje nekoliko veoma uspješnih manjih brodograđevnih tvrtki koje su odabrale neku svoju nišu u kojoj su postale najbolje na svijetu. Osim izvrsnog geografskog položaja, prednost Istre su, smatra, i dobre radne navike.

“Znanje u Hrvatskoj još uvijek postoji. Naši investitori ne mogu vjerovati kakvu smo ekipu inženjera okupili i koliko smo znanjem konkurentni na svjetskom tržištu. No do uspjeha se ne dolazi kroz demonstracije, priče o majkama i maćehama u vladi, molbama da se nešto spasi… Uspješne tvrtke nemaju ni majke ni maćehe, same su izgradile svoj uspjeh. Treba nam više takvih tvrtki koje postaju centri znanja, a to pozitivno utječe na cjelokupno društveno okruženje. Umjesto kulture veza trebamo graditi kulturu znanja. Naša kultura je cinična. Meni je život prekratak da budem ciničan jer ima previše perspektiva da bih se koncentrirao na negativne stvari. Osmijeh i trud! Ne plakati za propalim brodogradilištima! S razlogom se dičimo nogometnom reprezentacijom, ali isto tako možemo biti pobjednici i u industriji. Samo se moramo na to odlučiti“, zaključuje Račić.

prof. dr. Miroslav Bertoša, povjesničar Istre i Pule

pula, 270706
profesor miroslav bertosa
foto ivica rados
-ned-
HANZA MEDIA

Miroslav Bertoša

Puli treba nova industrija, a ne kockarnice i bordeli

Povjesničar prof. dr. sc. Miroslav Bertoša umirovljeni je profesor koji i danas predaje na fakultetima, autor brojnih knjiga o povijesti Pule i Istre, u Pulu se, sjeća se, kao 9-godišnjak doselio davne 1947., kad je grad službeno postao dijelom Hrvatske i Jugoslavije te ga je masovno napuštalo većinsko talijansko stanovništvo. Bili su to, kaže, tranzicijski trenuci u kojima grad kreće osmišljavati svoj novi urbani identitet. Tada su, dodaje, grad hranili tvornica cementa i Uljanik koji je sve do danas bio njegovo srce i žila kucavica, garant kontinuiteta života. Sjeća se kako su na pitanje što će biti kada odrastu pulski dječaci odgovarali: „Kada budem velki ću pojti delati na Uljanik.“

„Sada započinje vrijeme koje možemo nazvati Pulom bez Uljanika. U svakom pogledu, emocionalnom i gospodarskom, gradu treba nova infuzija, novi element života koji će ga iznutra revitalizirati. Nikako ne bi bilo dobro da se industrijska tradicija izgubi i grad pretvori u nekakav Monte Carlo s kockarnicama i bordelima i drugim zabavnim sadržajima. To nas neće spasiti od krize. Nedostaje nam industrija koja proizvodi nešto materijalno, a koja nam je duboko usađena u tradiciju. Pula treba industrijski oživjeti i stvoriti nova postrojenja. Turizam je već pomalo ostarjela struktura koja gubi nekadašnju vitalnost, a i konkurencija jadranskog i mediteranskog okružja je toliko snažna da se može dogodi da cijeli hrvatski turizam upadne u krizu. Zato moramo razvijati industrije u skladu s modernim tehnologija“, govori Bertoša.

“Povjesničar nije ni futurolog ni Nostradamus, no znam da je Pula proživljavala i velike krize u 15., 16. i 17. stoljeću i našla je izlaz.”

Goran Štrok, hotelijer i turistički inovator

Srđan Vrančić / Hanza Media

Goran Štrok

Pulski zaljev može postati nova Azurna obala

Iako je propast teške industrije u prvom naletu vrlo bolna, to je zapravo sreća i za Pulu kao i za druge gradove kojima se to dogodilo - tvrdi poduzetnik Goran Štrok, koji je uvjeren da će većina radnika Uljanika ubrzo naći nove poslove.

“Prije 10-ak godina sam govorio da će Pula postati središte elitnog turizma i dalje sam uvjeren da će biti tako. Pula ima aerodrom s najduljom pistom u Hrvatskoj i na njega avioni mogu slijetati po svakakvim vremenskim uvjetima za razliku od većine ostalih zračnih luka u Hrvatskoj. Cijela Istra je izvrsna automobilska destinacija. Ni Rim nema taj luksuz da s broda možeš vidjeti arenu. Konfiguracija pulskog zaljeva je jedinstvena u svijetu i u njemu se mogu napraviti i turistički i stambeni objekti jer će mnogi ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ali i drugih zemalja vrlo rado doći živjeti u jedan takav prostor koji uz sebe ima kristalno čisto more. I vrijednost Brijuna će biti daleko veća kad se više ne budu vidjele dizalice, a to je vrhunska luksuzna destinacija. Čitavu hrvatsku turističku ponudu treba dići na višu razinu, zbog čega ćemo imati 30 posto manje gostiju i automobila, ali nam ne treba gost koji će doći u Pulu, a nema razvijen ukus prema kulturnim i prirodnim ljepotama“, naglašava Štrok. Prema njegovim riječima, Pula je povijesno inertna jer se naviknula na vojsku. Mlade generacije to trebaju mijenjati.

“Pulski turizam mora biti organski i ekološki osviješten jer grad ispred sebe ima prekrasan arhipelag, i to može biti nova Azurna obala. Neće biti problem privući investitore pod uvjetom da zakonodavci, posebno lokalni, budu transparentniji. U zaljevu se može urediti nekoliko marina sa servisnim centrima, luksuzni trgovački centri, vrhunski restorani domaće, ali i svjetskih kuhinja... Investitorima treba reći - zaradit ćete 10, ali ne 100. Važan je održivi razvoj, obnovljivi izvori energije, da uđemo u prirodu, ali da se njoj prilagodimo. Mnogi gradovi poput Antwerpena i Hamburga, koji nemaju ni blizu te ljepote kao Pula, nekadašnje su industrijske zone pretvorili u fantastične dijelove grada. Treba dovesti najbolje svjetske arhitekte, učiti na primjerima gradova koji su doživjeli slične transformacije s više ili manje uspjeha. No najvažnije je vjerovati u svoj uspjeh“, objašnjava Štrok i dodaje kako sam turizam ne smije činiti više od 20 posto BDP-a. Međutim, turistički projekti privlače ljude pa se razvijaju i druge djelatnosti.

Davor Štern, poslovni konzultant

Zagreb, 041116. HNK.
Finale humanitarne akcije Korak u zivot koja je zavrsila svecanim koncertom u HNK-u.Humanitarna akcija Korak u zivot nekoliko godina zaredom osigurava stipendiranje mladih ljudi koji imaju zelju za visokoskolskim obrazovanjem, a koji za to nemaju mogucnosti.
Na fotografiji: Davor Stern.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Na fotografiji: Davor Štern

Zaljev je kao stvoren za luku za luksuzne jahte

Bivši ministar i poslovni konzultant Davor Štern podsjeća na 1994. godinu, kad je kao ministar u Vladi Nikice Valentića bio zadužen za brodogradnju. Tada je jedna njemačka konzultantska tvrtka Vladi predlagala da sva brodogradilišta stavi pod jednu kapu kako bi se koncentriralo znanje, no tada politički moćni direktori brodogradilišta to nisu prihvatili. “Jedan je od razloga propasti brodogradnje što su većinu lukrativnih proslava u brodogradilištima odrađivali kooperanti, što je znatno povećavalo cijenu broda. Ali uz državne je subvencije sve to nekako funkcioniralo. Iz brodogradilišta su izrasle mnoge privatne kooperantske tvrtke koje imaju određeno znanje i sada im je vrijeme da se preorijentiraju na izvoz. Brodovi se kao i automobili sklapaju od dijelova koji dolaze iz cijeloga svijeta. Tako će naša brodogradnja i dalje živjeti kroz male specijalizirane tvrtke“, kaže Štern koji smatra da će se velika većina radnika Uljanika zaposliti u tim kooperantskim tvrtkama.

“Država mora imati dovoljno snage reći – dečki, to tako više ne može. Ali mora i subvencijama pomoći tim kooperantima i da se osamostale i krenu u svijet. Tako ćemo dobiti manju, čišću industriju koja će zapošljavati puno ljudi. Pula će izgubiti mastodont koji kvari vizuru grada, ali neće izgubiti brodogradnju. Rijeka ne bi trebala razvijati lučke djelatnosti jer smo izgubili utrku s Koprom i Trstom. No Rijeka je Monte Carlo srednje Europe i može bez 3. maja biti luka za luksuzne jahte s brojnim servisnim djelatnostima. Isto vrijedi i za Pulu koja ima predivan zaljev, kao stvoren za luku za luksuzne jahte”, poručuje Davor Štern.

David Skoko, pulski chef i ugostitelj

Metro

David Skoko

Golema marina za megajahte s velikim servisom u Uljaniku

Pula je zamišljena kao vojno-industrijski grad u kojem je Austro-Ugarska držala mornaricu i gradila svoju mornaričku i trgovačku flotu. Ona nije stvarana kao turistički grad. Pulska luka dobro je zaštićena, no ne koristi se ni 20 posto rive. Tu bi mogla biti ogromna marina za megajahte s velikim servisom u Uljaniku“, predlaže poznati pulski chef i ugostitelj David Skoko, koji smatra da Pula već godinama, otkako ju je napustila vojska i mornarica, proživljava stagnaciju u svakom pogledu – društvenom, kulturnom, gastronomskom…

„Ne vidim brzu i efikasnu promjenu. Ne vidim taj turistički bum. Ni od Brijuna, koji su najveći istarski turistički biser, nismo napravili ništa. Teško mi je gledati pulske urbane vrtove koji su nekoć hranili grad, a danas zjape neobrađeni kao i austrougarske tvrđave, njih 10-ak ili 15 koje stoje zapuštene, a mogle bi biti turistička atrakcija“, govori Skoko. Primjećuje kako se na periferiji grada dosta gradi, no smatra kako nam turiste neće donijeti novi kvadrati smještajnih kapaciteta, nego samo kvalitetna usluga. Stoga se, tvrdi, da bi Pula privukla kvalitetne turiste, mora više ulagati u kvalitetne ljude koji će raditi u turizmu, ali i što prije oživiti gradsko središte. To prvenstveno podrazumijeva obnovu predivnih austrougarskih zgrada kako bi se njihovim fasadama vratio nekadašnji sjaj. Skoko smatra i kako se pulsko gospodarstvo nipošto ne bi smjelo oslanjati samo na turizam koji je jako krhka grana, nego treba razvijati i što više drugih različitih industrija.

Bruno Langer, glazbenik i aktivist

Pula, 171012.
Branko Crnac Tusta, pjevac pank grupe Idioti, nakon visegodisnje teske borbe s rakom preminuo je u ponedjeljak 15.10. Na danasnji pogreb dosli su mnogi gradjani zeljavsi se oprostiti od Tuste. Obitelj je zamolila medije za tihu sucut. Na fotografiji: Bruno Langer iz Atomskog sklonista.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Sebelić / CROPIX / CROPIX

Bruno Langer

Prostor Uljanika i bivše vojne zone Muzil treba dati građanima

Ja patološki volim svoj grad i nadam se da Pula neće propasti - ističe pulski glazbenik i civilni aktivist, bivši gradski vijećnik Bruno Langer, koji smatra da je Puli potreban veliki zaokret u načinu vođenja grada koji treba prepustiti mladim i pametnim ljudima kojih ima, ali se njihov glas danas ne čuje dovoljno.

“Prije šest mjeseci rekao sam da je Uljanik terminalni bolesnik i da mu je jedini put onaj prema groblju. Danas je on mrtav, ali to ljudi u Puli teško prihvaćaju. No najveća je tragedija što smo, osim brodogradilišta, izgubili i brodograditelje, stotine ljudi koji su u potrazi za poslom napustili Uljanik, što su iskoristili stranci koji su u Puli otvorili projektantske tvrtke i zaposlili naše ljude da projektiraju za razna brodogradilišta u svijetu“, kaže Langer, koji smatra da prostor Uljanika kao i cijele bivše vojne zone Muzil treba dati građanima što, objašnjava, znači da treba maknuti ograde koje se tamo još uvijek nalaze i čine taj prostor zabranjenim gradom. “Muzil treba biti zelena oaza gdje će se građani moći relaksirati na šetnicama i plažama. Ne smijemo sve zabetonirati i pretvoriti u hotele. Strani konzultanti koji su sudjelovali u izradi masterplanova su nam kao najvažniju stvar sugerirali da ne smijemo ponoviti grešku Španjolske koja je betonizacijom devastirala gotovo sav prostor uz svoju obalu. Moramo očuvati prirodne oaze jer to žele i turisti. Budućnost je prirodi, u mjestima gdje čovjek može sjesti na drvenu klupu i gledati u pučinu. Uz to Pula treba razvijati IT industriju i druge moderne grane u skladu s tehnologijama 21. stoljeća. Također treba poticati razvoj malog poduzetništva“, kaže Langer. 

Hassan Abdelghani, pulski umjetnički fotograf

180501., Motovun
k3 - Hassan Abdelghani, Global Foto School, Foto: Dragan Kristofic
-pok-
HANZA MEDIA

Hassan Abdelghani

Vidim Pulu kao buduće hrvatsko središte kulture i umjetnosti

Umjetnički fotograf Hassan Abdelghani voditelj je galerije Makina, koja je jedno od središta umjetničkog života grada u koji se, otkriva nam,  prije 15 godina doselio iz Kopenhagena.

“Netko bi rekao s konja na magarca, a ja bih rekao s konja na Mediteran. Ciljano sam odabrao grad koji je bio i ostao otvoren i tolerantan. Pula ima sveučilišni kampus koji privlači mlade, a znanje je osnova svega i sveučilište ga treba dalje razvijati. Pula pokazuje velikodušnost prema kulturi i umjetnosti. Gledam pozitivno i vidim da se mnogo ljudi koji su ostali bez posla u brodogradilištu dobro snašlo i da je nezaposlenost manja nego prije godinu dana. Iz Pule mladi ljudi ne odlaze, nego se doseljavaju ovamo, i to čak i iz stranih zemalja“, otkriva Abdelghani koji Pulu u budućnosti vidi  kao snažan sveučilišni grad, a s obzirom na njezin smještaj i kao turističko središte.

“Živimo na bogomdanom mjestu, kamo ljudi žele doći uživati i odmarati se. To trebamo znati iskoristiti. Mnogo se radi na kulturnim sadržajima koji bi trebali biti stup turizma Pule, u kojoj bi se okupljali umjetnici iz cijele Hrvatske i inozemstva i stvarali jedinstvenu kulturnu i umjetničku ponudu”, kaže Hassan Abdelghani.

“A i mladi se odrastajući uz umjetnost razvijaju u pametne ljude. Imamo klimu koja je ljudima sa sjevera Europe čudo, a tek onda otkriju fantastičnu hranu.  Pula stoga može postati prepoznatljiva i kao vrhunska europska, pa i svjetska gastro destinacija“, predlaže Abdelghani.

Dušica Radojčić, predsjednica udruge Zelena Istra

Pula, 160317. Press konferenciju povodom presude u korist Zelene Istre i sest privatnih tuzitelja - mjestana Marcane protiv Rjesenja Ministarstva zastite okolisa i prirode o prihvatljivosti za okolis kamenoloma tvrtke Kamen Pazin d.d. u Marcani. Na fotografiji: Dusica Radojcic.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Šebelić / CROPIX

Dušica Radojčić

Bez brodogradilišta ostaje nam samo turizam

U strategijama razvoja Pule brodogradilište zauzima važno mjesto. Nitko je nije zamišljao bez njega. U Uljaniku je zaposleno jako puno ljudi, puno je tu znanja koje ne bi smjelo nestati. Reanimacija bi trebala ići i u smjeru prekvalifikacije i korištenja vrijednog znanja u drugim proizvodnim djelatnostima – ističe predsjednica udruge Zelena Istra Dušica Radojčić.

“Bez brodogradilišta ostaje turizam, a temeljiti gospodarstvo na jednoj djelatnosti jako je opasno. Osim toga, radi se o djelatnosti koja je sezonalna i mnogima ne omogućava trajno zapošljavanje. Razvoj turizma kakav nam nudi gradska vlast uništava prirodu i okoliš i ruši kvalitetu života. Inzistiranje na povećanju broja smještajnih kapaciteta i noćenja uz infrastrukturu koja puca po šavovima nije pametno rješenje kao ni najavljena privatizacija velikih dijelova pulskog priobalja i dugogodišnje koncesije na plažama, čak i do sto godina, čime gubimo svoje najvažnije razvojne resurse. Na primjerima Španjolske i Grčke možemo vidjeti da taj tip razvoja koji se ne oslanja ni na nove tehnologije ni na znanje ne sprečava krize. Jedan je profesor i znanstvenik zamislio Muzil kao tehnološko-edukacijski park u kojem bi se razvijala zelena ekonomija i tehnologije kao proizvodnja energije, recikliranje otpada, poljoprivreda, čime se čuva okoliš, zdravlje i resursi, a mogu biti dobar biznis. Takav bi nas pristup učinio otpornijima na krize i sve što nas čeka zbog klimatskih promjena. Kroz takve se industrije stvara visoka dodana vrijednost i zapošljavaju se visokoobrazovani ljudi, a novo se bogatstvo stvara bez štete za okoliš i prirodu”, govori Dušica Radojčić.

dr. Sandi Blagonić, pulski sociolog

zagreb, 200105
sandi blagonic, salon-hotel westin
foto biljana gaurina
-ned-
CROPIX

Sandi Blagonić

Vratiti Puli more - to je zamašnjak njezina budućeg razvoja

Sociolog dr. sc. Sandi Blagonić iz HAZU-ova Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Puli smatra da tom gradu treba isto što i cijeloj Hrvatskoj - radikalna kurikularna reforma koja će stvarati otvorene i kritične pojedince kompatiblilne ambijentu 21. stoljeća. To bi, smatra, uz gradsku i regionalnu stratešku usmjerenost moglo stvoriti klimu za niz inicijativa.

“Kao što je Zagreb grad na rijeci, ali bez rijeke, tako je i Pula, upravo slijedom svog gospodarskog razvoja, postala grad bez mora. Vratiti more Puli bio bi jedan od bitnih zamašnjaka njezina razvoja. Pula, ako je već bila industrijski i vojni grad, onda je nešto od toga mogla ponuditi u turističkom obliku. Pretpostavljam da bi neki od industrijskih objekata mogli biti dobar ambijent u turističkoj kulturnoj  ponudi. Izuzetno posjećeni festivali elektronske glazbe mogli bi u njima možda naći svoje mjesto i izvan ljetnih mjeseci“, smatra Blagonić. 

“Pascal Bruckner na jednom mjestu kaže za Francuze - a to, čini mi se, još i više vrijedi za Hrvate u procesu tranzicije - kako bi željeli najbolje od socijalizma i najbolje od kapitalizma. Danas, tri desetljeća od prvotnih snova o Hrvatskoj kao novoj Švicarskoj­, pokazalo se da smo dobili najgore od jednog i od drugog. Slučaj Uljanika­ možda je tek posljednji takav primjer. Umjesto da se prizna da taj filharmonijski­ orkestar nije konkurentan­ i da ne može preživjeti, izostao je napor da se od njega oformi niz jazz i drugih sastava­ koji bi mogli reagirati na promjene ukusa i potreba publike“, ističe Blagonić.