Do sljedeće sezone grijanja problem toliko spornih razdjelnika topline, na koje su se zbog visokih računa i hladnih radijatora žalili brojni građani, trebao bi biti riješen. Dok se ne donese nova regulativa koja će taj problem riješiti, oni koji ih nisu ugradili do zadanog roka, a to je oko 40 posto zgrada u Hrvatskoj, neće se kažnjavati. Riječ je o zgradama s manje od 70 stanova jer je onim većima rok istekao krajem 2015. godine. Ostali su, pak, nezadovoljni jer se nisu oglušili, nego su pod prijetnjom kazni, koje dosežu i 50-ak tisuća kuna, te krivog marketinga da “razdjelnik donosi uštedu” ugradili te uređaje. Tek su nakon ugradnje uvidjeli da treba “uštimati” cijeli sustav grijanja kako bi postigli uštedu.
Upravo su izvođači radova dobrim dijelom krivi zbog krivog programiranja razdjelnika, a potom i krive raspodjele toplinske energije u zgradi, visokih računa te stvaranja nereda na tržištu. Krivac je i država jer je to omogućila. Nije napravila sve potrebne korake te je pogrešno ugradila direktivu o energetskoj učinkovitosti. U takvoj situaciji, privučene zakonskom obavezom ugradnje, brojne su tvrtke pohrlile ugrađivati razdjelnike, često bez potrebne infrastrukture, bez postprodajne podrške korisnicima, bez educiranog osoblja. Građani se, stoga, s pravom osjećaju prevareni. Iako bi velika većina bila najsretnija da se ugradnja potpuno zaustavi, a onima koji su razdjelnike već ugradili refundira šteta, takvo što se neće dogoditi. Dobar dio upućenih smatra da je očekivati korak unatrag suludo i nerealno jer je, kažu, ipak riječ o dobroj mjeri energetske učinkovitosti. A energetska učinkovitost košta, u svakom pogledu. Individualna mjerila potrošnje moraju postojati pa vjeruju da će se situacija samo malo “popeglati”. Već se i počelo. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Slavena Dobrovića ističu da im je ta problematika prioritet te planiraju razna poboljšanja na području toplinarstva kroz zakonske i podzakonske propise, edukaciju krajnjih korisnika te uključivanje širokog spektra stručnog i znanstvenog kadra.
Cjelovito rješenje
- Cilj nam je postići cjelovita, a ne, kao dosad, parcijalna rješenja na području toplinarstva. Zato smo već intenzivno krenuli sa sveobuhvatnom pripremom zakonskih i podzakonskih rješenja. Razgovaramo sa svim dionicima i javnost ćemo na vrijeme upoznati s novim rješenjima. Za sljedeću sezonu grijanja imat ćemo definirane zakonske podloge, modele i pravilnike, kojima ćemo riješiti otvorena i goruća pitanja u toplinarstvu. Novi zakon riješit će probleme - poručuju u Dobrovićevu Ministarstvu.
No, nisu svi optimistični. Željko Tomašić, osnivač Razvojne organizacije zaštite potrošača (ROZP) koji je bio vrlo glasan od početka pojave problema s razdjelnicima, gotovo rezignirano kaže da se kreće ispočetka te izražava sumnju konstatirajući da je sve to zasad na razini dopadanja potrošačima.
- Imam osjećaj da je sve to već viđeno i da nema nikakvih konkretnih koraka. Sabor još malo zasjeda, a jedini on može promijeniti krajnji rok ugradnje razdjelnika. Godinu dana je otišlo u vjetar i omogućeno je trgovcima razdjelnicima dodatno pljačkanje potrošača. Problem je u nepouzdanim i neispravnim razdjelnicima koje ugrađuju - ističe Tomašić.
Njegova je udruga poslala prijedloge za poboljšanje državnom tajniku Anti Čikotiću u Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, ali se čak ni udruge međusobno ne slažu oko načina popravljanja situacije.
- Udruga Razdjelnici topline inzistira na povlačenju Zakona o tržištu toplinske energije na način da su oni koji su ugradili razdjelnike budale jer su poštivali zakon, a oni koji ih nisu ugradili bili su pametni i to treba legalizirati. Takav stav mi u ROZP-u ne prihvaćamo. Zato smo predložili korekcije, među kojima je i prolongiranje roka za ugradnju pismenom odlukom kako ne bi nekoj inspekciji palo na pamet da krene u kažnjavanje. Mamac nije baš mali jer ako one koji nisu ugradili pomnožite s maksimalnom kaznom od 50 tisuća kuna, sve će vam biti jasno - govori Tomašić.
Ventili
Korekcija, zapravo, treba puno. Za početak, pri informiranju. Treba reći da su novi propisi ciljali na promjenu navika građana kroz dvije paralelne mjere. Prva je uvođenje mjerenja individualne potrošnje putem razdiobe razdjelnicima, a druga je mogućnost regulacije sobne temperature pomoću termostatskih ventila za radijatore. Često se kroz medije provlačilo da su kalorimetri korisniji od razdjelnika. Kalorimetri se ugrađuju na jedinice koje imaju samostojnu horizontalnu liniju na kojoj su spojeni svi radijatori. Međutim, u većini zgrada sustavi grijanja imaju vertikalne linije, odnosno na jednoj vertikali grijanja su sve pojedine prostorije u zgradi. Primjerice, sve kupaonice ili sve dnevne sobe. Kod takvih sustava grijanja nije moguća ugradnja kalorimetara te se mogu ugraditi razdjelnici topline. Razdjelnici se ugrađuju na svaki radijator i daju podatak o potrošenoj toplinskoj energiji pojedinog prostora, koji se zatim zbrajaju za svaku stambenu jedinicu.
Ugradnja termostatskih ventila, s druge strane, omogućava regulaciju potrošnje. Kemal Lojo, Danfossov stručnjak za sustave grijanja, pojašnjava da su razdjelnici svojevrsni policajci koji podsjećaju građane da će platiti onoliko energije koliko je potroše, ali uštedu osigurava termostatski ventil koji u kombinaciji s novim navikama omogućava regulaciju sobne temperature na željenu razinu, bez pregrijavanja i otvaranja prozora.
- Da su građani bili kvalitetno i na vrijeme informirani, ove mjere ne bi doživjeli kao još jedan namet bez pameti, nego kao ulaganje u bolju budućnost - uvjeren je Lojo.
Međutim, nije dovoljna samo informiranost. Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energije nije bio cjelovit. Prvo, nije predvidio obavezno sudjelovanje struke u sanaciji sustava grijanja, a drugo, nije detaljno propisao obaveze i način rada tvrtki koje ugrađuju razdjelnike, kao i sustav odgovornosti i garancije za kvalitetu izvršenih radova. Izostalo je, govori Lojo, uvođenje hidrauličkog balansa i ugradnja elektronskih crpki jer su izvođači sami definirali što bi se trebalo ugraditi. To nije bila zakonska obaveza. Ako ih zgrada nije prvotno ugovorila s izvođačem, izvođač ih nije niti trebao izvesti. No, kako struka napominje, postavlja se pitanje jesu li bili svjesni potrebe za elektronskim crpkama i balansom sustava kao dijelom cjelovitog rješenja modernizacije zgrade.
Kako nekoga sankcionirati u tom slučaju? Je li on pogriješio ili nije bio educiran? Oni koji su bili svjesni, nisu niti željeli ugovoriti radove na zgradi bez cjelovitog rješenja. Kod njih su elektronske crpke i balans sustava bili preduvjet za potpis ugovora sa zgradom. Nakon renovacije sustava grijanja na dosta se zgrada naknadno pokazao niz manjkavosti u izvedbi instalacija iz prošlih vremena. Izvođači su ih rješavali tijekom jeseni kada su ih lakše mogli definirati kroz pritužbe stanara. Naime, radovi su obavljani tijekom ljeta i tek su s početkom sezone grijanja stanari mogli vidjeti funkcionira li sustav i kako. U međuvremenu se izvođač već naplatio. U konačnici je takav pristup rezultirao nefunkcionalnim sustavom grijanja i nerealnim računima pojedinih stanara, bilo da su oni bili nerealno visoki ili nerealno mali.
Razred f
Osim toga, propisi su ostavili slobodu građanima koji će postotak zajedničke potrošnje izabrati, što je povezano s dijelom formule za obračun troškova grijanja za zajedničku potrošnju koja je dio svakog računa za grijanje. Taj postotak u konačnici značajno utječe na iznose računa grijanja, a da građani toga možda uopće nisu ni svjesni.
- Većina zgrada građena je 60-ih i 70-ih godina, što znači da se danas nalaze u energetskom razredu F i G. Većina je tih zgrada na preporuku izvođača radova izabrala da postotak zajedničke potrošnje bude 30 posto, ali bilo je zgrada koje su izabrale jako nizak postotak, recimo deset posto, u odnosu na svoj energetski razred. To je dovelo do toga da su jedni stanari počeli dobivati izuzetno visoke, a drugi izuzetno male račune.
Drugim riječima, stanari s izuzetno malim računima preselili su svoj dio zajedničke potrošnje na one stanare koji imaju visoke račune. Pridodamo li tome da u zgradama nije provedeno balansiranje sustava grijanja, tada se počelo događati da onim stanovima koji su najviše udaljeni od kotlovnice razdjelnik obračunava znatno višu potrošnju od realne. Građani su se, naravno, opravdano pobunili - kaže Lojo koji smatra da su korisne mjere energetske učinkovitosti svedene na “incident” s razdjelnicima zbog kojih građani vjeruju da su mjere energetske učinkovitosti prevara i pljačka.
Da treba ispraviti pogreške, može se čuti i u nekim tvrtkama koje ugrađuju razdjelnike raznih proizvođača, a procjenjuje se da se danas na tržištu nalazi njih 50-ak. Poznatije su Siemens, Brunata i Ista. Dražen Hubak, direktor tvrtke Ista, također smatra da je prije svega nužno informirati nezadovoljnu javnost o ciljevima zakona i obveza koje je Hrvatska preuzela. - Direktive energetske učinkovitosti nisu puka birokratska ideja Bruxellesa, nego su nužne mjere za pravedni i transparentni obračun pojedinačne potrošnje. Svaki stanar ima pravo plaćati samo ono što je potrošio - jasan je Hubak.
Pojašnjava da radijator grije prostor ovisno o tome kako je namješten termostatski ventil.
- Korisnici se ponekad žale da im je hladno u stanu, da je grijanje prije bilo 28 Celzijevih stupnjeva, a 21 stupanj je standardna toplina za dnevni boravak. Povećanje topline za samo jedan stupanj u prostoru povlači za sobom povećanje potrošnje energije od šest posto. Dakle, da bi se uštedjelo, moraju se mijenjati navike - ističe Hubak koji primjećuje i greške u sustavu.
Poziva se na studiju Energetskog instituta “Hrvoje Požar” prema kojoj su neki pojedinci izrazili sumnju jer, kako kažu, nije sigurno jesu li uštede postignute na ugradnji razdjelnika ili na smrzavanju. Studija je pokazala da se u zgradama nakon ugradnje razdjelnika potrošnja energije smanjila za 30 posto, ali i ukazala na probleme zbog grešaka u sustavu razdiobe.
Formula
- Pravilnik je trebao definirati pravedniju formulu razdiobe tako da rubni stanovi, stanovi na vrhu zgrade i iznad podruma nisu kažnjeni višestrukim računima. Tražili smo od Vlade komunikaciju prema svima dionicima, tražili smo korekciju formule prema iskustvu u drugim zemljama te uvođenje licenciranja, odnosno kontrolu kvalitete proizvoda i usluga izvođača - napominje Hubak.
Velik broj država u okruženju je prethodnih godina uveo iste mjere prema direktivi EU. Ni u drugim zemljama nije provedba protekla bez nijednog problema, no rješavali su ih u hodu.
Dakle, neupitno je da se mora izvršiti do kraja individualizacija potrošnje toplinske energije jer je jedino pravedno da plaćamo onoliko koliko zaista trošimo. Pitanje je samo kako će se povjerenje potrošača vratiti i kakvo će se rješenje odabrati. Negdje će to biti razdjelnik, a negdje kalorimetar. No, prije svega je bitno da su temelji posloženi i da se sve nepravilnosti koje utječu na iznos računa za toplinu uklone.
Više od 75% mjerila potrošnje ugrađeno zgradama u Zagrebu
Prema najavama Ministarstva zaštite okoliša i energetike, u tijeku je kreiranje novog sveobuhvatnog normativnog i tehničkog okvira kojim bi se reguliralo područje toplinarstva. Dok se to ne riješi, ni Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) ne zna na koji će način i kako sufinancirati ugradnju mjerila individualne potrošnje. Proteklih su godina sufinancirali i putem individualnog javnog poziva, ali i kao jedan od opravdanih troškova u sklopu natječaja za energetsku obnovu višestambenih zgrada. Odobrili su 44,5 milijuna kuna za 417 projekata ugradnje individualnih mjerila potrošnje toplinske energije: razdjelnika topline i kalorimetara, ali i termostatskih ventila. U sklopu navedenih projekata ugrađeno je oko 164.100 razdjelnika i 282 kalorimetra u 39 tisuća stanova u Hrvatskoj. Više od 75 posto ugrađenih mjerila nalazi se u zgradama u Zagrebu, iako projekata ima i u Karlovcu, Kutini, Osijeku, Požegi, Rijeci, Samoboru, Sisku, Velikoj Gorici, Vinkovcima i Zaprešiću.
U što je pametnije prvo uložiti: u 'kaput' zgrade ili u razdjelnike?
Ako zgrada ima sredstva, kao najbolje rješenje stručnjaci za toplinsku energiju savjetuju cjelovitu energetsku obnovu zgrade, što uključuje izolaciju zidova, zamjenu dotrajale stolarije, modernizaciju i optimizaciju sustava grijanja. Ako zgrada nema sredstava za to, tada treba postupno sanirati. No, ključ je kako. Primjerice, uloži li zgrada u izolaciju fasade i promjenu stolarije, bez saniranja sustava grijanja i uvođenja regulacije temperature po sobama stanari će se susresti s novim problemima. Snaga kotlovnice u odnosu na nove potrebe bit će dva do tri puta prevelika. Planirana energetska ušteda će izostati.
Drugi je pristup, kaže struka, da zgrada uloži u regulaciju temperature po sobama s termostatskim ventilima, uvede kvalitetan automatski balans, smanji gubitke potrošnje tople vode i omogući individualno mjerenje potrošnje. Njime je moguće ostvariti uštedu od 30 do 40 posto iz koje je moguće dalje financirati sanaciju ovojnice zgrade i optimizaciju snage izvora za energetske potrebe zgrade.
Ministarstvo graditeljstva je raspisalo natječaj za subvencije u iznosu od 60 posto troška kompletne investicije uz temeljni zahtjev za postizanje minimalne uštede od 50 posto u odnosu na dosadašnju potrošnju. Tu je uštedu moguće postići tek cjelovitim pristupom koji uključuje sanaciju ovojnice zgrade i modernizaciju sustava grijanja. Krene li se parcijalno, na primjer samo u sanaciju ovojnice, neće se riješiti problem pregrijavanja, slabog grijanja zadnjih katova i loše distribucije tople vode na najudaljenijim slavinama.