U Zadarskom listu su odlučili prije nekoliko dana u jedan ovlašteni servis odvesti službeni redakcijski automobil star desetak godina i prijaviti kvar. A kvar se sastojao u sljedećem: nije se podizalo i spuštalo staklo na vratima s lijeve vozačeve strane, a uz to nisu se mogli regulirati retrovizori po visini i širini. I laiku je bilo jasno da se očito radi o nekom prekidu strujnog kruga jer pritiskom na dugme za spuštanje stakla i ono za regulaciju retrovizora ništa se nije pomicalo. Za razliku od lijevog, desni prozor na suvozačevoj strani je uredno funkcionirao na pritisak tipke.
Novinari su odvezli auto u servis, opisali o čemu se radi i dobili ponudu za popravak u iznosu od 1.980,69 kuna! Dakle, gotovo dvije tisuće kuna!!! U ponudu su ubačeni i prekidač prozora i onaj za namještanje retrovizora iako s tim prekidačima nije bilo nikakvih problema!
Kako auto ipak nije ni popravljan isti dan, redakcijski vozač uzeo ga je natrag, te su odlučili potražiti "drugo mišljenje" i zamoliti jednog privatnog registriranog automehaničara da samo pogleda o čemu se radi i da im da svoje mišljenje o ponudi, tj. cijeni koju su prethodno dobili od servisa nakon što su prijavili i opisali spomenuti kvar.
Automehaničar je pogledao, odmah ustanovio da je riječ o običnom malom osiguraču, izvadio ga, zamijenio novim i – sve je savršeno proradilo. I staklo na vozačevoj strani i podešavanje retrovizora.
Inače, cijena tog malog osigurača je nekih dvadesetak kuna, a automehaničar koji je problem riješio u pet minuta nije novinarima uzeo ni kune.
Da su se držali ponude servisa, popravak bi ih umjesto dvadeset kuna stajao dvije tisuće kuna! Sto puta više! Pa vi sad vidite što se više isplati...