Dobar posao

Uspješan biljni biznis Marine i Luke: Lakše je skupiti novce, nego obaviti administraciju

AUTOR:

OBJAVLJENO:

10.3.2019. u 12:10

AUTOR:

OBJAVLJENO:

10.3.2019. u 12:10

Zagreb, 060319.
Jadranska avenija.
Na fotografiji: Biljkoborci Martina Andrijasevic i Luka Vlahovic.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Martina Andrijašević i Luka Vlahović

U jednoj obiteljskoj kući u predgrađu Zagreba punoj biljaka, koja trenutno izgleda kao mala kineska tvornica proizvodnje, atmosfera je radna, ali i vesela. Branko po ne znamo koji put dozira sjeme, Maja - vrijedna naljepljivačica, deklaratorica, poklopčarica i strpljivo ‘all-in-one’ oružje - upravo lijepi poklopac na čašicu, profesionalni deklarator i naljepljivač Jakov taman stavlja deklaraciju (i stalno širi dobru volju), Tena baš uskače tamo gdje grmi, tu su još Ivona, Luka, Siniša...

Pa i Marina Andrijašević i Luka Vlahović, glavni tandem koji stoji iza tima Biljkoboraca, tvoraca proizvoda Čašica zemlje (posuda za sadnju u kojoj se nalazi posebno pakiran supstrat zemlje i sjemena za ekološku sadnju), kojima smo pokucali na vrata njihova doma. Iskreno, na gore opisan prizor nismo naišli, ali kroz razgovor s Marinom i Lukom brzo smo vizualizirali scenu sličnu onoj od prije godinu dana kada se službeno skupila prva sastavljačka divizija Biljkoboraca. Okupili su prijatelje, biljkoljupce i pakirali svoju prvu veliku narudžbu. Nije ih teško bilo okupiti jer svi oni u biljke vjeruju i, kako se sami opisuju, ne smeta im malo zemlje ispod noktiju. A i na biljke gledaju kao na kućne ljubimce.

Prilično je ‘kul’ ideja Biljkoboraca, žive ono što prodaju, svjesni su svog ‘carbon footprinta’, i žive od onoga što prodaju. No, iako sve zeleno i zdravo, sve ‘home made’ dobiva sve više poklonika, legitimno se zapitati kako nešto što je eko i što je automatski skupo, pretvoriti u isplativ posao. Stoga je jasno zašto smo im pokucali na vrata - da nam otkriju što su sve morali proći da bi mogli raditi s biljkama za koje treba, blago rečeno, tona papira, koliko su morali uložiti, koliko košta sjeme nekog začina, kako uspijevaju pakirati tako male količine...

- Papirologija je užas - ispalila je odmah Marina nimalo blagim tonom pa istim nastavila: - Ako se netko poželi baviti ovim poslom, to najteže ide. Lakše je skupiti novce, nego obaviti administraciju. Mi smo izgubili šest mjeseci. Krenuli smo lani u siječnju i tek smo u srpnju imali finaliziranu čašicu, a imali smo u međuvremenu sve: i dizajn i naručili sjeme... Teško je i doći do informacija, nemaš koga pitati. Ja sam tri mjeseca pisala mailove, od HGK do Ministarstva poljoprivrede, prisjeća se početnih poduzetničkih muka.

Šuma papira

Posebno napominje da treba paziti i na pravila oko sjemena te pravila zemlje: - To je nas najviše iznenadilo. Budite radije sigurni pa stavite dvije deklaracije više. Mi imamo deklaraciju i na čaši i na sjemenu i na zemlji. Vjerojatno imamo i viška informacija na tim deklaracijama - smije se, dok dijeli savjete.

No, probili su se kroz svu šumu papira i početni hobi pretvorili u dobar posao. Sve je krenulo slučajno, prisjećaju se, kada je 2012. osnovana tvrtka imena Opet njih dvije. Prvotna ideja bila je baviti se dizajnom, ali onda se tim proširio i odvelo ih je u drugom smjeru pa su napravili velike kutije za sadnju biljaka. Sve je bio ručni rad i bilo je dosta skuplje, ali uočili su tada potencijal iako je proces izrade bio prilično kompliciran i komercijalno neisplativ. Tim se raspao, svatko je otišao u svom smjeru, no Marina je počela sve više razmišljati kako proces pojednostaviti i kako ga učiniti profitabilnim. I rodila se manja verzija, čašica zemlje, s kojom su se prijavili na natječaj Zaba Start, dobili 100.000 kuna, uložili oko 80.000 kuna u opremu i materijal i Marina i njen partner Luka bacili se na posao. Odmah nas upozoravaju da je 100.000 kuna danas za taj posao zapravo “na knap”. Trebalo bi nam, ističu, između 100.000 -130.000 kuna.

- Mi smo sami radili dizajn i strojeve koje je Luka napravio, no ako se ovo želi raditi na nekoj sitnoj razini, s malim dućanima gdje se mjesečno prodaje 200 komada, to se može raditi ručno. Za to ne trebaju strojevi. Ako se namjerava prodavati više od 1000 komada mjesečno, a mi to ponekad radimo, za to bi ipak trebao nekakav stroj - pojašnjava mlada poduzetnica.

Zagreb, 060319.
Jadranska avenija.
Biljkoborci Martina Andrijasevic i Luka Vlahovic.
Na fotografiji: Tegle s povrcem.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Biljkoborci

Veliki benefiti

Njihov vlastiti stroj donio im je velike benefite - jer su ga sami radili. Naime, ovo im je prva sezona prodaje putem web shopa i, prema procjeni, prodali su između 100 i 200 komada čašica u mjesec dana. Inače je jedna čašica, zabavnog i privlačnog dizajna, s jednostavnim uputama i slatkim skrivenim porukama, 25 kuna. No, pored web shopa prisutni su i u dućanima (Interspar, NTL, Grga Čvarak, Take Me Home), a kako je to što rade sezonski posao, zimi se prodaja bazira na poslovnim poklonima jer rade ‘custom made’ čašice pa tvrtke naručuju veće količine i tako pokriju zimu, dok u proljeće prodaja ide bolje u dućanima.

- Mi smo s jednom narudžbom od Interspara, koja je bila nešto manje od 1500 komada čašica, riješili sebi četvrtinu investicije. U prvoj godini ćemo se pokriti skroz i vratiti kompletan ulog. To ne bi bio slučaj da nemamo poslovne poklone i da smo kupovali strojeve - napominje Marina.

Budući da je Luka arhitekt, sam je napravio dva glavna stroja te dozere za sjeme.

- Strojevi se mogu kupiti u Hrvatskoj, ali rade se najviše industrijski i dođu oko 5000 eura. Jednostavni su to strojevi, svaki radi po jednu akciju, a prednost im je što mogu proizvesti 500 komada u sat vremena. Naše ne treba gledati kao strojeve, nego pomoćne alate jer ovo nije stroj koji ti uključiš pa on sam sve radi. Čovjek na njemu mora sjediti i raditi, ali zato sve precizno obavlja. Veliki strojevi su i skupi i ne mogu precizno dozirati zemlju koja nije uvijek jednako rahla. S druge strane, stroj koji bi mogao dozirati tako malu količinu sjemena košta oko 500 eura - iznosi cifre Luka, dok nam pokazuje svoje inovacije: jedan manji stroj koji aplicira ljepilo za poklopac, veći koji puni zemlju i dozator sjemena, koji je alternativa laserskom brojaču kojemu je cijena između 500-1000 eura.

A njegov dozator ga je koštao, kaže, pet kuna i tri sata rada na njemu.

- Namjestim kolika nam je veličina za tu rupu koliko nam sjemena treba, ovisno kolika je rupa toliko on izbaci sjemena. Takvih imamo četiri vrste za svako sjeme - pojašnjava.

U svaku čašicu ne dolazi ista količina pa tako, recimo, sjemenki dragoljuba u pakiranju ima tri komada, rajčice četiri-pet, čilija tri-četiri, rikole stotinjak, itd. Sve ovisi koja je sorta.

Dakle, kad bismo se ubacili u sličan posao, prvo moramo dobro razraditi plan i troškove. Trebalo bi nam 60-ak tisuća kuna samo za dva profesionalna stroja, jedan za sjeme i jedan za zemlju, plus različiti nastavci za doziranje svakog vrsta sjemenja. To je početni ulog u sam početak biznisa, ako se želi krenuti na većoj razini. No, tu su i čašice. Biljkoborcima dođu gotove čašice koje nabavljaju u Zagrebu. Rijetko naručuju više od 5000 komada, osim kad imaju ugovor s nekim većim distributerom ili dućanom. Tada naruče i do 10.000 komada.

- Čašica može stajati i 10 godina bez problema, tako da smo mi s početnom investicijom dobro sve isplanirali. Na njima nema datuma, njih lijepimo naknadno na deklaracijama. Samo sjeme naručujemo sezonski i ono ne smije stajati. Sjeme je skupo, pogotovo ekološko, i prva nam je narudžba iznosila 10.000 kuna za 10.000 čašica. To je kuna za sjeme po čašici, što je jako skupo, no može varirati i do kune i pol. Naravno, možete proći i sa 5000 kuna za 10.000 komada čašica ako želite sjeme niže kvalitete - govori Marina, dodajući da je najjeftiniji bosiljak, dok je cherry rajčica među skupljima.

Zagreb, 060319.
Jadranska avenija.
Na fotografiji: Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Biljkoborci

 

Dragoljub, rikola i vlasac

Prodaju i sjeme dragoljuba, rikole, korijander, šarene blitve, vlasca. U Poljovrt imaju najviše povjerenja i kod njih uzimaju regularno sjeme, dok im je Lokvina iz Pazina dobavljač eko sjemena. Zbog sjemena, pojašnjavaju nam, moraju isplanirati što će imati koju sezonu.

- Već sad znamo da ćemo imati seriju jestivog cvijeća, s time idemo ili na ljeto ili na jesen, ovisno kako uspijemo dobaviti sjeme i onda već u startu znamo da do tada moramo naručiti čašice. Uvijek nastojimo naručiti što veću količinu jer i njihova cijena varira. Ako naručite 1000 komada, cijena jedne je skoro tri kuna. Ako naručite 5000 onda je 70 lipa. Nastojimo napraviti što bolji godišnji plan i povezati to s poslovnim narudžbama pa ako naručimo 10.000 komada, onda je to zanemariv trošak - napominje Marina, dodajući da vrećice za sjeme i za zemlju moraju naručiti u najvećoj količini, pogotovo ako su s tiskom, pa to ne može biti manje od 15.000 komada. Jedna vrećica je oko između 10-ak i 20 lipa, ovisno o tome koja se količina naručuje. Trošak na jednoj čašici varira, nastavlja, ali u pravilu nije veći od sedam kuna. Uspiju se pokriti i tu ima mjesta za maržu nekog dućana, koji ponekad zarade i nešto više od njih - između 7 i 10 kuna, jednako kao i Biljkoborci. Zapravo su marže ponekad najgora stvar jer da su umjerenije moglo bi sve biti jeftinije. Posebno napominju da pomno biraju s kim će i kako raditi, ali i da im je draža prodaja putem webshopa i malih dućana zbog odnosa s kupcima i njihovog ‘feedbacka’. Ne misle da su trgovački lanci za njih, koliko god bilo isplativo. Sa stavovima, filozofijom i načinom na koji se radi i tretira male proizvođače, Biljkoborci ionako tamo ne pripadaju.

- Naravno da nam je važno da je isplativo ono što radimo, ali kroz cijeli posao nastojimo ne ganjati toliko novce, koliko principe. Bavimo se zelenim proizvodima i užasno nas smeta što još uvijek nismo biorazgradivi. No, plan je do kraja 2019. sve posložiti da 2020. možemo započeti s kompletno biorazgradivom ambalažom - otkriva nam Marina pa čak rezolutno dodaje da u spremni prodati zalihe i ne baviti se tim poslom ako to ne ostvare do tada.

Tu dolazimo i do problema. Jedan je pakiranje zemlje - kako spakirati zemlju u Hrvatskoj, a da je ambalaža biorazgradiva?

- Tko kaže da se nešto ne može, taj apsolutno laže. Nizozemci su riješili taj problem prije dobrih pet godina, postoje zamjenski materijali za svaku vrstu plastike. Mi želimo da naš proizvod bude potpuno biorazgradiv, ali nitko od uvoznika i proizvođača u Hrvatskoj nema biorazgradive materijale, iako stalno slušamo ‘sljedeće godine ćemo’, a to se nikako ne događa. To mi je čak i jasno jer nema dovoljno interesa. Problem je što je potrebno naručiti veću količinu jer manju nitko neće napraviti - govori Marina pomalo pesimistično.

Zagreb, 060319.
Jadranska avenija.
Biljkoborci Martina Andrijasevic i Luka Vlahovic.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Vlastiti stroj donio im je velike benefite

 

Zemlja nije hrvatski proizvod

Ističe kako se sve radi u Hrvatskoj i tu se sastavlja ručno, no sjeme (osim korijandera) i zemlja nisu hrvatski proizvod. Sljedeći problem su eko markice. Htjeli su ući u dm, no ne mogu jer nemaju eko markicu.

- Zemlja koju smo na početku pakirali je deklarirana, ima eko markicu u Njemačkoj, no ta markica tu ne vrijedi ništa jer su nam u Ministarstvu poljoprivrede rekli da po hrvatskim zakonima zemlja ne može biti eko. Mi ne možemo na vanjsku ambalažu staviti eko markicu ako je unutra nešto što nema eko markicu, s time da sjeme ima i teoretski bi, barem na vrećici sa sjemenom, imali pravo na to - smatra naša sugovornica.

Cijela Europa to priznaje, dodaje Luka, a Hrvatska to ne poznaje. Osim toga, registrirani su i upisani u Sjeme-upisnik kao dorađivač sjemena, kao da su poljoprivredna proizvodnja, jer ne postoji kategorija prepakiravača.

Što se tiče novih projekata, Luka napominje da i dalje će razvijati razigrane ideje. Planiraju na tržište plasirati herbarij, a u suradnji s novom suradnicom Dorjom razvijaju i projekt, ‘neozbiljnih’ suvenira po narudžbi. Recimo, napravili su memory igru na kojoj su crteži koji vjerodostojnije predstavljaju Hrvatsku od licitarskog srca: čovjek koji sjedi u kafiću uz kavu i cigarete, Goran Ivanišević, pršut... To, također, nije loša ideja za dobar posao.

Završni račun: Sa 1500 prodanih čašica dućanima mjesečno do 9000 kuna zarade*

START

ulaganje = 100.000 kn

prodajna cijena jedne čašice zemlje = 25 kn

veleprodajna cijena za dućane = 16 kn

mjesečna prodaja = 1500 kom.

TROŠKOVI

godišnji trošak za kredit = 30.000 kn (4 god., kta oko 6%, rata 2500 kn)

trošak po jednoj čašici je 7 kn = 126.000 kn/god.

trošak paušalnog obrta = 20.000 kn/god.

PRIHOD I DOBIT

godišnji prihod = 288.000 kn

godišnja zarada = 112.000 kn (9333 kn/mj.)

*računica je naša procjena, temelji se na paušalnom obrtu i prikazuje rezultat u idealnim uvjetima