Dobar posao

Umjetnica Lana Hudina: 'Na početku možete biti sretni ako ste na nuli. Dajte si vremena'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

10.2.2019. u 16:21

AUTOR:

OBJAVLJENO:

10.2.2019. u 16:21

Zagreb, 060219.
Kumiciceva.
Na fotografiji: Lana Hudina, kreativna umjetnica.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Lana Hudina

Njezin poslovni put odredili su mali ljudi, koje je počela crtati još na fakultetu, onako usput i spontano. Umjesto neurednog šaranja po papirima, iz glave su izašli simpatični likovi velikih okruglih glava i velikih očiju (ženski imaju trepavice, muški ne), neproporcionalnima ostatku tijela. S godinama su se malo promijenili, dobili više detalja (i nekoliko vrsta frizura), ali i dalje su - mali ljudi. Tako ih zove njihova autorica i ilustratorica, koja ove godine slavi desetljeće svojega brenda Lana’s DuckAss. Ili, bolje reći, njezini mali ljudi slave deseti rođendan.

Produkt dizajnericu Lanu Hudinu život je odveo u smjeru jedne vrlo stare umjetničke forme - ilustracije - kojom svoje karikature na dražestan i humorističan način prikazuje u običnim dnevnim situacijama. Nekad su to slatke situacije, nekad dubokoumne i poučne, nekad duhovite. Otisnula ih je na majice, platnene vrećice, šalice, magnete, kasice, podloške za čaše, vrećice za lavandu, satove i vješalice, koje se danas mogu pronaći u raznim suvenirnicama i galerijama u više hrvatskih gradova. Sada je već počela i s ilustriranjem slikovnica i knjiga. Tijekom godina stvorila je bazu s više od 500 crteža raznih tema: putovanja, vjenčanja, krstitke, rođendani, božićne teme, hrana, kućni ljubimci, pogotovo mačke i psi (čak i na pozivnicama za vjenčanja) i, naravno, izumitelji. Oni su, kaže, hit od samog početka.

Ništa bez računanja

A počelo je, kako doznajemo u razgovoru u njezinoj kreativnoj radionici, neprimjetno i spontano.

- Nije mi bilo u planu da to postane neki posao, pogotovo zato što sam nakon završetka fakulteta s još dvije kolegice krenula u sasvim drugom smjeru. Crtanje mi je bio hobi, ali onda sam shvatila da me to stvarno veseli i da imam želju time se baviti. Prvo sam napravila ručno šivanu i oslikanu pregaču, koju više ne proizvodim i ona je bila poticaj za sve ostalo - priča o počecima autorica malih ljudi.

Zagreb, 060219.
Kumiciceva.
Na fotografiji: Rukotvorine umjetnice Lane Hudine.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Rukotvorine Lane Hudine

 

- Stavila sam ugrubo računicu na papir i uz potporu roditelja pokrenula posao. Tvrtka u kojoj je tata radio je propala, pa je on otvorio obrt i zaposlio mene. Javio se i za poticaje, što je tada bilo nekih 30-ak tisuća kuna, i to smo sve uložili. Zasad sve funkcionira - prepričava Hudina, koja je zadužena za kreativni dio i marketing dok otac Ratko, također grafički dizajner po struci, vodi financije i tiskanje.

Misli kako je najbolji dio svega što se posao kojim se danas bavi nije dogodio planski. Nije imala pritisak uspjeha i radila je isključivo iz ljubavi. Tako i danas radi, ističe, te vjeruje da to ljudi prepoznaju u njezinim proizvodima.

- Radim to jer volim to raditi, a ne da okrenem novac - jasna je.

Ipak, živi li danas od svojih ilustracija? Može li se živjeti od umjetnosti? Kako od talenta koji imamo, kao što je u ovom slučaju crtanje, napraviti dobar posao? Koliko moramo prodati magneta ili šalica, primjerice, i po kojoj cijeni da bismo nešto i zaradili?

- Mogu živjeti od toga, ali ne znam bi li mogla da iznajmljujem stan, ima obitelj, dijete, kredit... Možda neki misle da će otvoriti dućan i u prvoj godini okrenuti velik novac. No, nakon prve godine mogu biti sretni ako su na nuli. Nakon druge bit će presretni ako su u minimalnom plusu. Zato je svakome tko počinje savjet - dajte si vremena - realna je Hudina, koja je svoju kreativnu radionicu smjestila u jednu prostoriju u stanu.

Zagreb, 060219.
Kumiciceva.
Rukotvorine umjetnice Lane Hudine.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Rukotvorine Lane Hudine

 

Znanost je “in”

Prva je godina, nastavlja, bilo samo ulaganje, koje i nije veliko. Na početku su DuckAssu proizvode tiskali drugi jer nisu imali vlastitu opremu. No, kako se to pokazalo kao skuplja varijanta, odlučili su sve raditi “in house” te su kupili potrebnu opremu, koja je, zapravo, jeftina, a traje relativno dugo. Naravno, ima dijelova koji se potroše, ali to nisu velike stavke. Dvije preše i dio za tiskanje stoji oko 10.000 kuna, potrebni su i kompjuter te printer, koji je malo drugačiji od klasičnog jer se koristi posebna vrsta boja i posebni papir te se zbog tehnike tiska izbjegavaju bilo kakva kemija ili otrovni elementi kao u klasičnom tiskarstvu. A ostatak potrebnog materijala su olovke i vodene boje te materijal na koji se tiska, odnosno šalice, lončići, magneti, koje nabavljaju prema potrebi.

Sam proces proizvodnje relativno je kratak. Pola sata potrebno je da se nacrta crtež, sat i nešto da se očisti na računalu i pripremi za tisak te šest minuta ili manje da se otisne. Rade otprilike deset šalica na sat, a prema najsvježijem izračunu Lanina oca, u godinu dana proizveli su desetak tisuća komada najprodavanijih proizvoda: magneta, šalica, lončića i podloga za miševe s različitim motivima, koji se prodaju u njihovu web shopu i u dućanima. Jedan od popularnijih su hrvatski znanstvenici i njihovi izumi, nastali kao narudžba za kalendar jednog klijenta. Poslije ih je pretvorila u suvenire i oni su već gotovo deset godina top-proizvod.

Zagreb, 060219.
Kumiciceva.
Rukotvorine umjetnice Lane Hudine.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Rukotvorine Lane Hudine

 

No, čak ni sa suvenirima originalnijim od uobičajenih (od, primjerice, licitarskog srca) nije bilo lako doći na police trgovina.

- Htjela sam hrvatske izume plasirati u prodaju i valjda sam poslala 300 mailova u različite trgovine i suvenirnice u Hrvatskoj. Nije bilo lako, no kad sam napokon ušla u prva dva, treći je već bilo lakše probiti. Ako je proizvod dobar, javit će se i drugi, iako i dalje postoje neka mjesta koje su kao utvrde koliko je u njih jako teško ući. Prisutni smo u Nacionalnom parku Krka, ali ne i na Plitvicama. Ima nas i na zagrebačkom aerodromu, ali ne i drugima u Hrvatskoj - govori vlasnica brenda DuckAss.

Unatoč težem proboju u trgovine, koji joj je zahvaljujući upornosti uspio, posao je nakon prve godine lagano krenuo. S vremenom su se pojavile i tvrtke kao klijenti, a one su uvijek dobar kupac jer naručuju veće količine poslovnih poklona za svoje suradnike i klijente, osobito za božićne blagdane ili kad organiziraju neke kongrese. I posao se počeo razvijati u smjeru u kojem je htjela ići od početka.

- Najbolji poslovi definitivno su razni eventi i kongresi, kao i vjenčanja. U prosincu nam je uvijek ludnica jer, osim što se naručuju božićni darovi, prodaju se i veće količine u dućanima. Kako imamo i liniju suvenira u dućanima, udarni mjeseci su i od svibnja do rujna, a od siječnja do travnja malo je lakše i tada rješavam zaostatke - govori Hudina te dodaje da su druge godine bili na pozitivnoj nuli, a od treće bilježe stalan rast.

Spor, doduše, ali ipak rast. No, kako kaže naša ilustratorica, posao se ustalio, stalno dolaze novi projekti i klijenti i mirnija je nego u počecima.

- Već se nekoliko godina ne brinem hoću li imati za plaću i druge troškove. Stvorila mi se neka sigurnost - priznaje.

Majice mogu biti problem

A troškovi su prilično veliki u odnosu na investiciju. Samo na repromaterijal prosječno mjesečno potroše oko 10.000 kuna. Tu su još i plaće, ono što uzima država, troškovi autsorsanja, koje također treba podmiriti. Naime, za podmetače za čaše Hudina ima suradnika koji radi print, plastifikaciju i lijepljenje na pluto. Platnene vrećice najprije su imali uvozne, no također su našli suradnika u Kutini. On ih šiva, oni na njih tiskaju. Cijena je malo veća jer je sve napravljeno u Hrvatskoj. Isti im čovjek radi i vrećice s lavandom, koju sam uzgaja. Također, imaju suradnika koji im tiska majice, no naša sugovornica priznaje da majice pomalo izbjegava. Htjela bi, pojašnjava, da to bude čisti hrvatski proizvod, no onda ni morala kupiti veliku količinu, a s njima je uvijek problem jer trebaju i muške i ženske u raznim veličinama, i to uz mnogo motiva.

- Kad bih to išla tiskati, morala bih imati ogromno skladište i prodavala bih idućih 20 godina - smije se dok nam iznosi problem. Sve što mogu, dodaje, nabavljaju u Hrvatskoj, no neke stvari nije moguće nabaviti ni u drugim europskim zemljama.

Proizvodnja je u našim uvjetima relativno skupa, nadovezuje se njezin otac Ratko, tržište je malo, a još je manje onih koji bi platili više nešto što je unikat i original. Netko prepozna originalan crtež i mogućnost izrade unikata, što je prednost, no nedostatak je što je cijena te proizvodnje viša.

- Naša je priča specifična jer su lončići ili šalice koje koristimo posebni, premazani su da mogu primiti boju i dobiti otisak. Njih uvozimo jer ni lončiće ni šalice ne proizvodi nitko u Europi, kupujemo ih iz Kine, direktno od uvoznika, i postižemo najnižu moguću cijenu - govori Lanin otac.

Zagreb, 060219.
Kumiciceva.
Rukotvorine umjetnice Lane Hudine.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Rukotvorine Lane Hudine

 

Inače, finalne cijene njenih proizvoda kreću se od 20 do 200-injak kuna. Primjerice, magnet je oko 20 kuna, šalice su 60 kuna (80 kuna kada su individualizirane), lončići 70 kuna, majice 120 kuna, vješalice s keramičkom pločicom 150 kuna, stakleni sat 160 kuna... Nudi još jedan “proizvod” koji jedini nije fizički i najisplatljivija stavka, a to je korištenje crteža ili otkup crteža u pojedine svrhe i na određeno vrijeme, za što je cjenovni raspon od 500 do 3000 kuna (plus PDV).

Nema žurbe, treba biti izbirljiv

Što se budućnosti tiče, Hudina nam otkriva da će za desetu obljetnicu krenuti u redizajn brenda. Voljela bi jednog dana, kaže, imati i svoj showroom, otvoreni atelje, neki dvorišni ili prizemni prostor u kojem radi, održava sastanke i mali prodajni prostor.

Imati isključivo svoj dućan, nije joj cilj. Više bi voljela raditi u nekom suradnom prostoru.

- No, nikamo mi se ne žuri, dobro mi je tu gdje sam sada, komotna sam, pa onda i malo izbirljiva. Tata planira za godinu, dvije u mirovinu, pa ću tada ja, formalno, preuzeti obrt. Kako sam picajzla i gledam svaku sitnicu, dio čišćenja i pripremanja za tisak oduzima mi puno vremena, a čisto je mehanički, trebala bih nekog zaposliti da radi taj dio. Laici to ne vide, ali ja utrošim sate u čišćenje crteža na računalu. Jednako bih tako trebala pomoć pri pakiranju i dostavi, posebno u blagdansko doba, kada je gužva najveća, pri čemu bi mogli uskočiti studenti. Čak i mama koja nije iz te branše glumi sezonskog radnika i pomaže kad je gužva. Sada sve radimo sami - od kupnje repromaterijala, preko crtanja, pripreme za tisak, tiska, pakiranja, dostave i računovodstva, do PR-a i marketinga. Svaki dan imam objavu na društvenim mrežama jer ne želim imati plaćene lajkove i pratitelje, nego stvarne ljude - simpatično govori Hudina dok s nama dijeli svoje planove.

Sigurna je da je prostora za napredak puno i, kako sama kaže, da bi rezultati bili i bolji kad bi još jače zapela. No, prema svijetloj budućnosti ide stabilnim putem iako je on sporiji. Daje novu vrijednost suvenirima i događajima te podebljava portfelj hrvatskih proizvoda koji, kako sama primjećuje, postaju sve traženiji i cjenjeniji. Stoga, zašto ne pokušati i unovčiti svoj talent?

Završni račun: sa 200 prodanih lončića mjesečno do 8000 kuna zarade*

Zagreb, 060219.
Kumiciceva.
Na fotografiji: Lana Hudina, kreativna umjetnica.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX

Rukotvorine Lane Hudine

 

  • PRIHOD

cijena jednog lončića = 70 kuna

200 prodanih komada mjesečno = 14.000 kn (godišnje 2400 komada, odnosno 168.000 kn)

  • TROŠKOVI

trošak proizvodnje jednog lončića = 20 kuna (48.000 kn godišnje)

troškovi paušalnog obrta (mjesečni doprinosi, porez, prirez) = 20.000 kn godišnje

  • DOBIT

proda li se svaki mjesec 200 komada, može se zaraditi 100.000 kn godišnje, odnosno 8333 kn mjesečno

*računica se temelji na paušalnom obrtu te pokazuje rezultat u idealnim uvjetima