Donio slavnu presudu

Sudac iz slučaja 'Švicarac' upozorava: 'I valutna kaluzula u eurima je smrtna opasnost'

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

20.10.2019. u 11:54

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

20.10.2019. u 11:54

Zagreb, 040713.
Trgovacki sud u Petrinjskoj ulici.
Izricanje prvostupanjske presude u slucaju Franak u kojem je udruga Potrosac, u ime udruge Franak, kolektivno tuzila osam banaka. Prvostupanjska presuda donesena je u korist drustva Potrosac.
Na fotografiji: sudac Radovan Dobronic.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Sudac Trgovačkog suda Radovan Dobronić

Sudac Trgovačkog suda Radovan Dobronić, poznat po presudi u slučaju "Švicarac" kazao je za N1 da je i "valutna klauzula u eurima smrtna opasnost".

-  Čini se da valutna klauzula vezana uz euro nije opasna, ali to nije točno, to je zabluda! To je i dalje valutna klauzula, znači smrtna opasnost, kazao je Dobronić dodajući da bi euro trebao predstavljati manji rizik zato što HNB vodi tečajnu politiku, ali to je ipak politika, veli, bez obzira na to što HNB proklamira da neće dozvoljavati pretjerane oscijalcije.

Dobronić je objasnio da je Hrvatska među prvima u EU imala propise o pravu na kolektivnu tužbu potrošača, te prvu odluku o valutnoj kaluzuli!

- Ova naša presuda ili Zakon o potrošačima jedno su vrijeme u okviru Europske unije bili prvi! Jedino su na Islandu riješili te stvari prvi, ali oni nisu u EU, i riješili su na način da je Vrhovni sud okončao sve dosta odrješito i valutnu klauzulu proglasio neustavnom. Isto su, ali dosta ranije, riješili u Australiji na razini njihovog Ustavnog suda”, kazao je Dobronić.

- Možemo reći da je to najjednostavniji tip tužbe u našem pravnom sustavu. Tužitelj kad se pozove na kolektivnu presudu, pravni poredak mu tog trenutka priznaje da je u pravu! Onaj glavni dio na koji tužitelji troše energiju - dokazivanje da imaju pravo na nešto - na to ne trebaju trošiti energiju nego samo napišu rečenicu "Sklopio sam s bankom ugovor o kreditu koji potpada pod kolektivnu presudu", istaknuo je Dobronić.

Sudac Dobronić nikad prije nije istupao u javnosti unatoč tome što su ga brojni zvali. Pojasnio je i zašto.

- Zato što je sad kao prvo ipak postupak u ovom redovnom dijelu gotov i sad se može stvarno smatrati okončan, bez obzira na to što se sad stranke mogu ići na Ustavni sud, ali postupak pred Ustavnim sudom se više ne smatra redovnim postupkom. S obzirom na to da je to sve već jednom bilo, mislim da sad više nema zapreka da se nešto kaže. A jednim dijelom, naime, zašto do sad nisam: zato što su, moglo bi se reći, interesi vezani uz taj postupak bili toliko jaki da jednostavno ja što god da sam rekao, pa makar i neposredno nakon presude, a prije pravomoćnosti, bilo bi sigurno pogrešno shvaćeno i utjecalo bi onda na moju mogućnost da vodim postupak i prema tome, jednostavno, i inače je sudac stvarno u takvoj poziciji da ne može, ali kod ovakvog predmeta je to specifično", kazao je Dobronić.

"Tako da tog trenutka nije dolazilo u obzir, to mora biti jasno. Znači, uopće nije dolazilo u obzir. Ali sam ja jednom napisao jedno pisano priopćenje koje sam poslao putem Hine, ali ono se nije nikako odnosilo na sam taj postupak nego sam u njemu pokušao objasniti odnos presude i samog Zakon o konverziji. I još dodatno sam reagirao samo na ono početno stajalište Europske komisije kada je ona počela preispitivati taj Zakon o konverziji na jedan način koji je u potpunosti ignorirao sav ovaj naš sudski postupak u kojemu je na kraju do tada već bilo utvrđeno pa makar i samo ovaj dio koji se tiče promjenljive stope, a proizlazilo je da Europska komisija ili ne zna ili su čak i činjenično utvrđenje, onda sam jednostavno osjećao da moram reagirati jer bilo bi jednostavno smiješno da nisam reagirao, da sad pustim Europsku komisiju da se ponaša kao da presude nema", dodaje.

Na pitanje je li svjestan svog celebrity statusa i zaustavljaju li ga ljudi na ulici, Dobronić je rekao: "Malo zaustavljaju, ali nisam previše svjestan jer sam jednostavno opterećen poslom, tako da dok nešto hodam malo vani znaju me ljudi zaustavljati i pitati, ali dobro. To me ne smeta, koliko mogu kažu nešto, tako da nije previše. Jedno vrijeme iza presude je to bilo dosta, a onda poslije manje".