Trumpovsko političko trgovanje

Snaga dolara ne ovisi isključivo o njegovu tečaju: Zašto se Trump voli poigravati njime?

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.6.2019. u 10:41

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.6.2019. u 10:41

U.S. President Donald Trump listens to questions during a meeting with Canada's Prime Minister Justin Trudeau in the Oval Office of the White House in Washington, U.S., June 20, 2019. REUTERS/Jonathan Ernst
Jonathan Ernst / REUTERS

Donald Trump

Što se na globalnom valutnom tržištu događalo protekle srijede kada je dolar dotaknuo razinu od 1,135 dolara za euro? Velimir Šonje nazvao je to “globalnim informacijsko-tečajnim ratom, ali bez posljedica” i vjerojatno se s tom definicijom najviše približio realnosti.

Amerikanci vole svoju valutu i vole kad za dolar mogu reći da je “jak”. To je na kraju prva među svjetskim rezervnim valutama i valuta u kojoj se iskazuju globalne statistike. Snaga dolara, dakle, ne ovisi isključivo o njegovu tečaju u mjenjačnicama.

Osim trgovinske vrijednosti, dolar može biti i sredstvo političkog pritiska. Američkog (SAD), ali i na Ameriku, jer zemlje koje su najveće vlasnice američkog inozemnog državnog duga (oko 40 posto duga SAD-a) - Kina, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Švicarska, Hong Kong, Saudijska Arabija, Tajvan i Indija - mogu koristiti svoje dolarske zalihe kako bi manipulirale globalnom monetarnom ravnotežom.

Budući da od deset najvećih država vlasnica američkog duga njih dvije (Kina kao najveći američki vjerovnik i Hong Kong, koji je izdvojeni teritorij Kine) politički izravno odgovaraju Pekingu, a Tajvan, zbog zamršenih političkih odnosa s Pekingom (koji Tajvan nikada nije prestao smatrati dijelom Kine), nema punu samostalnost odlučivanja, svaki pomak u vrijednosti dolara predstavlja i važan alat za pregovore među državama, prije svega za izravne, trgovinske i političke pregovore između SAD-a i Kine.

Vrijednošću valuta upravljaju središnje banke u pojedinim državama ili zajednicama država (kao što je Europska unija). Američki Fed (Federal Reserve, Sustav federalnih rezervi) sustav je 12 američkih regionalnih središnjih banaka koje su u vlasništvu komercijalnih banaka, ali s jasno definiranim javnim interesom. Šefa Feda predlaže predsjednik SAD-a i njegov se četverogodišnji mandat podudara s predsjedničkim, s time da izbor mora potvrditi Senat. Predsjednik bira i članove odbora Fedovih guvernera, čiji mandati traju 14 godina i osiguravaju kontinuitet Fedovoj politici. I predsjednik i guverneri Feda odgovaraju Senatu i česti su gosti kongresnih rasprava. Neki Fedovi predsjednici upravljali su nekoliko mandata zaredom i njihov je rad obilježio ekonomsku politiku više američkih predsjednika. U slučaju Alana Greenspana, utjecaj višemandatnog šefa Feda doista je bio globalan.

Europska centralna banka u vlasništvu je središnjih banaka 28 članica Europske unije, dakle i onih koje još nisu uvele euro. Nadzire monetarnu politiku eurozone koja danas ima 19 članica. Osnovni mandat: održavanje stabilnosti cijena (jednak kao i HNB-ov). Predsjednika imenuje Europsko vijeće, a bankom upravlja odbor guvernera središnjih banaka 19 članica eurozone. Za razliku od Feda, čiji je šef uvijek izbor američkog predsjednika i čiji mandat traje kao i predsjednički, ECB-ov šef ne zastupa interese politike nijedne pojedinačne članice EU.

Donald Trump unio je u Bijelu kuću trgovački, prilično sirov pristup politici, na domaćoj, ali i na međunarodnoj razini. Trumpovo poigravanje dolarom trgovačko je cjenkanje koje nije strano političkim pregovaračima (“ubit ćemo vas tečajem ili...”), ali se njegovo znanje o međunarodnoj politici dosad redovito pokazalo i preuskim i premalo osjetljivim na isprepletenost politika i ekonomija. Zato je često mijenjao odluke. Odgovor Europske centralne banke, čiji je šef s nekoliko rečenica poništio Trumpov remetilački efekt na monetarnom tržištu (najavio je daljnju odgodu povećanja kamatnih stopa i novu monetarnu ekspanziju) pokazao je ograničenost trumpovskog političkog trgovanja.