Kada je 2014. godine odlučio da se Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdvoji iz državne riznice, ministru Siniši Vargi nije nedostajalo argumenata. Među ostalim, to je trebalo povećati transparentnost novca kojim raspolaže zdravstvo, donijeti novi način planiranja i trošenja, smanjiti liste čekanja, podići kvalitetu zdravstvene usluge... I što je najvažnije, zdravstvo je trebalo početi poslovati bez gubitaka.
- Avansno plaćanje i sanacije bolnica, u koje je tijekom proteklih 20 godina utrošeno 17 milijardi kuna, otići će u ropotarnicu povijesti - rekao je Varga 2014. godine te dodao da će zdravstveni sustav ubuduće “sam sanirati svoje gubitke”.
Tadašnji ministar financija Boris Lalovac, kao i mnogi njegovi kolege, protivio se izdvajanju HZZO-a iz proračuna u koji je ušao 2002. godine, nakon teškoća kroz koje je prolazio zdravstveni fond.
Pozitivno poslovanje
No, svojim pristupom da će “i poginuti ako treba” u borbi za dobivanje novca za zdravstveni sustav koji mu je namijenjen, Varga je uspio privoljeti tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, a potom i ministra financija. No, dogovor je bio da se zdravstvo ujedno odrekne spornih potraživanja od proračuna koja su se procjenjivala na iznos od oko 1,5 milijardi kuna. Premda je Varga bio uvjeren da sustav zdravstva može pozitivno poslovati i s milijardu kuna manje nego što ima na raspolaganju, uz preduvjet da “u lipu zna koliko je u proračunu skupljeno na ime zdravstvenog doprinosa”, to se ipak nije dogodilo: zdravstvo je nastavilo generirati gubitke.
Siniša Varga, danas nezavisni saborski zastupnik, kaže da izlazak HZZO-a iz riznice i dugovi u zdravstvu nemaju puno veze jedno s drugim. On to pitanje danas promatra na dvije razine. Jedna je politička, a druga financijska. S političke strane gledano, objašnjava Varga, ta je odluka dovela do veće transparentnosti prihoda zdravstva.
- Netransparentnost ministara financija trpjeli smo 11 godina i izlaskom HZZO-a iz riznice pokazalo se da je car gol, odnosno koliko novca nisu uplaćivali zdravstvu za doprinose. Trošak zdravstvene zaštite neosiguranih osoba, poput djece, umirovljenika i nezaposlenih - iznosio je 4,5 milijardi kuna, a Ministarstvo financija je uplaćivalo oko 2,5 milijardi kuna. Dok nismo izašli iz riznice to se nije znalo jer je to Ministarstvo financija skrivalo - kaže Varga, ponovno se vraćajući na neriješene račune između ministarstava zdravstva i financija.
Fiksni limiti
Tim pitanjem bavila se i državna revizija koja je ustvrdila da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja se za određene kategorije osiguranika financiraju iz državnog proračuna “nisu jasno propisana, a elementi za izračun sredstava koja treba doznačavati HZZO-u iz državnog proračuna nisu utvrđeni”. Očito je da to ostaje pitanje koje tek treba riješiti, ali ono sigurno nije razlog sve lošijeg stanja zdravstvenog sustava. Pravi razlog tome Varga vidi u činjenici da je njegov model reformiranja sustava naglo zaustavljen, dolaskom HDZ-ova ministra zdravstva Darija Nakića.
- Obveze bolnica prema dobavljačima lijekova i ovom trenutku čine 98 posto svih dospjelih obveza u zdravstvu. To znači da bolnički sustav treba financijski dovesti u red. Izvlačenje HZZO-a iz riznice bio je nulti korak za sve daljnje reforme. Drugi bitan korak bila je promjena sustava plaćanja bolničkog sektora. Ideja je bila kroz tri godine prijeći s fiksnih limita koji su uvedeni još 1997. godine na plaćanje po izvršenju. Plan je bio da se od 2015. do 2017. avansno plaćanje smanji na 25 posto, a da se 75 posto plaća sukladno obavljenim poslovima svake bolnice - objašnjava Varga.
Bolnice su se trebale svesti u realne okvire, u skladu s onim koliko imaju pacijenata i koliko usluga plate. Tamo gdje je bilo manje pacijenata - kaže Varga, trebao je biti aktiviran master plan kojim bi se spajale bolnice i koje bi bile same motivirane smanjivati troškove.
Dodaje kako postoji cijeli niz bolnica koje rade više od limita. No, neke novac potroše na fiksne troškove, kao što su plaće, a onda počnu dugovati za lijekove. S druge strane, ima i bolnica koje pružaju više usluga i zbog toga potroše više lijekova. A opet dobiju limit koji im pokrije samo plaće.
- To smo htjeli mijenjati kako bi se stvarno povezale pružene usluge s konačno potrošenim lijekovima - kaže Varga.
Tri godine
Glavni cilj plaćanja po izvršenju, ističe, bio je smanjivanje listi čekanja, jer bi bolnice napokon imale i financijski motiv da građanima pruže što više usluga, s obzirom na to bi im ih HZZO doista i plaćao. Osim toga, smatra da bi se postupno stvorili i preduvjeti za uvođenje nagrađivanja zdravstvenih djelatnika prema količini i kvaliteti njihova rada, “o čemu je nerealno i razmišljati sve dok imate fiksne limite”.
Međutim, umjesto tri godine, reforma je trajala samo u 2015. godini, kada se 20 posto troškova plaćalo prema izvršenju, a 80 posto prema limitu. To je jedina godina u kojoj je hrvatski sustav zdravstva bio u plusu od 270 milijuna kuna, podsjeća Varga. No, dolaskom nove HDZ-ove Vlade ukinut je Program sanacije bolnica SDP-ove Vlade, kao i model plaćanja po izvršenju poslova. Varga smatra da su se time opet počeli povećavati rokovi plaćanja i gomilati dugovi zdravstva.
Ekonomistica Maja Vehovec se slaže da izdvajanje HZZO-a iz riznice treba sagledati u kontekstu ideje da taj zdravstveni fond dobije vrlo aktivnu ulogu oko financiranja svojih ustanova, s obzirom na to da on postavlja detaljnije uvjete raspodjele tog novca. Međutim, vraćanjem limita bolnicama, izdvajanje HZZO-a iz riznice doista nije donijelo nikakve financijske rezultate, “a ostao je problem duga i trajno nedovoljnih sredstava izdvojenog preko zdravstvenog osiguranja”.
- Novca za zdravstvo konstantno nedostaje i zbog toga je zdravstvu potrebna jedna vrlo ozbiljna i duboka reforma koju neće svaki pojedini ministar raditi ispočetka niti iskrivljavati u svom mandatu. Zdravstvo je preozbiljan sektor da se političari oko njega prepucavaju umjesto dogovaraju - ističe Vehovec. U slučaju zdravstva, međutim, razilaženja nisu prisutna samo u slučaju različitih političkih opcija, nego i između ministara zdravstva i financija, bez obzira na političku pripadnost.
Bolja kontrola
Kada se na dnevnom redu Sabora našlo izvješće o izvršenju državnom proračuna za 2016. godinu, ispostavilo se da je dug zdravstva veći od 3,5 milijarde kuna. HDZ-ovom saborskom zastupniku i nekadašnjem ministru financija Ivanu Šukeru to je bio dokaz kako je došlo vrijeme da se HZZO opet vrati u riznicu. No, s njegovim mišljenjem složio se i MMF “kako bi se postigla bolja kontrola dospjelih neplaćenih obveza”.
Zdravstvo je ipak nastavilo raspolagati s novcem koji mu pripada, ali to nije popravilo njegovu financijsku sliku.
Kako kaže bivši ministar zdravstva, možda doista ne treba povezivati izlazak iz HZZO-a iz riznice i dugove zdravstva, ali to ujedno upućuje na to da se možda najprije trebalo baviti konsolidiranjem sustava i njegovim financijskim sređivanjem, a onda podjelom prihoda i stvaranjem pravog zdravstvenog fonda. Na kraju, danas i ministar financija Zdravko Marić smatra da više i nije važno je li HZZO u riznici ili ne, već da sustav prestane generirati gubitke.
Lanjski prihodi HZZO-a dosegnuli 25 milijardi kuna
Nedavno objavljeni podaci HZZO-a pokazuju da su mu ukupni prihodi lani iznosili 25 milijardi kuna, 5,7 posto više nego godinu ranije. To je rezultat pozitivnih ekonomskih kretanja, posebice u dijelu koji se odnosi na povećanje prosječne bruto plaće, koja je osnovica za obračun doprinosa te povećanja broja zaposlenih.
Rashodi su iznosili 24,5 milijardi kuna, pa je ostvaren pozitivan financijski rezultat u iznosu od 487,5 milijuna kuna. Više od 80 posto ukupnih prihoda odnosi se na doprinose koji su lani porasli četiri posto ili za 769 milijuna kuna. Prihodi od proračuna ostvareni su u iznosu od 3,1 milijardu kuna, a prihodi po posebnim propisima u iznosu od 2 milijarde kuna. Pritom se naglašava kako iz 2017. godine prenesene dospjele obveze iz 2017. godine za lijekove na recepte u iznosu od 448,5 milijuna kuna.
Stanje ukupnih obveza na kraju godine iznosilo je 2,1 milijardu kuna i u odnosu na godinu ranije smanjene su za 379,8 milijuna kuna. Pritom su dospjele obveze iznosile 95,3 milijuna kuna i smanjene su za 387 milijuna kuna u odnosu na dospjele obveze s početka godine.