Vesela Motika kao inovativna tvrtka koja se odlučila uhvatiti s izazovima zelene digitalne transformacije proaktivno radi na više različitih projekata. Upravo su završili pilot projekt modularnog zelenog krova.
Kako se sve više i više gube granice između poljoprivrede, urbanizma, arhitekture te građevinskog sektora. Klimatske promjene su stvarnost te bez obzira tko je krivac, kao društvo moramo se uhvatiti s njima. Stoga istraživanje i razvoj tehnologija koje se mogu primijeniti u različitim kontekstima sve je važnije.
Kako kaže osnivač Sergej Lugović, koji je u međuvremenu i postao doktor znanosti, ako znamo kako uzgojiti hranu ili bilje u uvjetima gdje prije to nismo radili, onda imamo rješenje za klimatske promjene te za izazove vezane uz proizvodnju hrane.
- Ako netko u plasteniku od 2000 kvadrata može uzgojiti 50 tona rajčice, zašto svaki krov bilo koje trgovine ne bi bio mjesto za uzgoj hrane - pita se Lugović.
Navodi da projekti, poput onog koji radi, već postoje i da su implementirani diljem EU. Sad se, naglašava, trudi da provede takav projekt u Hrvatskoj.
- Ključna dio su istraživanje i razvoj tehnologija, te multidisciplinarnost projekata, jer ovakvi alternativni tipovi uzgoja hrane i bilja izrazito ovise o novim tehnologijama iz različitih domena - pojašnjava nam Lugović na početku našeg razgovora upriličenog tri godine nakon prvog u kojem smo zabilježili prve poteze i zamisli ‘motikaša‘.
Agritech deeptech motika
Sergej Lugović je osnivač i direktor tvrtke Vesela Motika koja povezuje poljoprivredu s novim tehnologijama, kako u proizvodnji i distribuciji tako i u građevinarstvu. Po mnogo je karakteristika to svojevrstan agritech startup, i to u danas sve popularnijem području - deeptechu, odnosno intenzivnoj primjeni znanosti.
Tako sada, kad pričamo o startup inovaciji zelenih modularnih krovova, zapravo govorimo o elektronici koja se koristi za upravljanjem mikro-klime, softveru koji se koristi za praćenje rasta bilja ali i plasmana bilja prema kupcima. O agritechu, odnosno agro-tehnologijama koje pospješuju rast bilja te ga čine otpornijim na klimatske promjene.
- Ne smijemo zaboraviti niti bio-tehnologije koje se implementiraju u supstrate za uzgoj bilja. Zemlja više nije dovoljna da bi biljka rasla, a istovremeno toliko je zatrovana korištenjem pesticida da često propitujemo nutritivnu kvalitetu hrane. Isto tako samo tržište postaje sve čudnije, jer logično se zapitati kako to rajčica može biti skuplja od mesa - ističe Lugović.
Kada govorimo konkretno o zelenim krovovima, nastavlja on, sve gore navedeno potrebno je kako bi se projekt uspješno implementirao. Koristi zelenih krovova su višestruke, s jedne strane sakupljaju CO2, a istovremeno tamo gdje su postavljani oni ovisno o dobu godine hlade i griju prostore, što rezultira manjom potrošnjom energije a to za posljedicu ima dodatno smanjenje emisije ugljičnog dioksida.
Izazovi razvoja
- Ono što smo primijetili kada smo se uhvatili u koštac sa zelenim krovovima je to nova tehnologija te ju je potrebno vrlo duboko istražiti. Govorimo o mikrobiologiji supstrata u kojem bilje raste, izboru samog bilja koje se sadi na zeleni krov te ono što je najbitnije cijena tehnologije - kaže Lugović.
Navodi da je uobičajeno da svaka nova tehnologija nije jeftina, ali da se s kvalitetnim istraživanjem te preispitivanjem procesa implementacije dodatno otvaraju nova pitanja na koje treba pronaći odgovor.
- Tražeći te odgovore I dokazivajući ih u praksi cijena implementacije pada - tumači Lugović.
Na zadnjem projektu, pojašnjava, tako su istražili modularni pristup zelenim krovovima, jer tako se optimiziraju proizvodni resursi.
- Ako se primjerice napravi 200 metara kvadratnih modula zelenog krova, ispuni ih se pravim supstratom te zasadi bilje na jednoj lokaciji koja je prilagođena za te procese onda se mogu ostvariti znatne uštede - kaže osnivač Vesele Motike.
Naglašava da u pravilu krovovi nisu idealno okruženje za uzgoj bilja, kao i za pripremu i implementaciju uvjeta u kojima biljke mogu uspješno rasti.
- Ali ako module koji su već pripremljeni dostavi na šleperu do same zgrade, jedan kran te četiri osobe mogu implementirati i do 200 kvadrata u jednom danu. Isto tako njihova modularnost omogućuje I to da korisnik sam bira bilje koje želi imati posađeno na krovu. K tome, održavanje je puno lakše - kaže Lugović.
Dodaje da se njegovi ‘zeleni‘ paneli mogu integrirati sa solarnim panelima.
- Zadnja istraživanja pokazuju upravo to da je kombinacija solarnih panela I zelenih krovova dobitna tehnološka kombinacija - objašnjava nam Lugović.
Deeptech dio
To ne znači, međutim, da treba samo malo baciti zemlje i zasijati neko bilje. Baš u detaljima i dubokoj tehnološkoj ekspertizi leži uspjeh. Ovakvi ekološki sustavi su vrlo kompleksni te zahtijevaju znanja o fizici, elektronici, struji, klimatskim uvjetima, navikama korisnika, prihrane i zaštite bilja, procesa održavanja i navodnjavanja.
- Kada tome dodamo ekspertizu vezanu za solarne panele dolazimo do izrazito kompleksnih bio-socio-tehnoloških sustava, ali ako se isti dizajniraju kako treba rezultati su zapanjujući - kaže Lugović.
Navodi da se na istraživanju, razvoju i implementaciji oslanjaju na tim stručnjaka, koji su i zaposlenici Vesele Motike i njihovih partnera.
- Bez tima, predanog rada i strasti rezultata ne bi bilo - kaže Lugović.
Navodi da su na projektu koji su upravo završili za cilj si postavili da testiraju u zadanim uvjetima uspješnost uzgoja različitog bilja. Koristili su različite supstrate, različitu prihranu i zaštite te mjerili učinke smanjena topline. Sve to kroz znanstveni, deeptech pristup.
- Najvišu temperaturu koju smo izmjerili na površini našeg sustava bila je 60 stupnjeva, a za usporedbu bio je toliko učinkovit da je ispod modula krova temperatura bila 28 stupnjeva - ističe osnivač Vesele Motike.
Pojašnjava da ljeti nije isto hladiti stan kada je temperatura krova 60 stupnjeva ili 28. Nije temperatura jedini čimbenik kojim su se znanstveno bavili već i statika, i to ne samo zbog građevinarskih izazova već i onih klimatskih.
- Ono što je isto izrazito bitno je retencija vode, jer klimatske promjene donose rjeđe ali obilnije padavine stoga količina voda koja se zadržava u zelenim krovovima je jako bitna jer ne opterećuje postojeću infrastrukturu - kaže Lugović.
Ističe da za taj proces optimizacije koriste naprednu elektroniku pri čemu koriste i posebne sustave mjerenja.
- Jer ako nemamo podatke o performansama modula onda ne možemo ni djelovati i unaprjeđivati pojedine komponente - rezolutan je Lugović.
Svježa hrana iz podruma
I dok je prvi projekt zelenih krovova već u provedbi pa će s njim i prva referenca kako bi ovaj startup mogao skalirati svoju klimatsku tehnologiju, Vesela Motika unazad par godina razvila je još nekoliko proizvoda. Lugović tumači da su u poljoprivredi i prehrambenoj industriji pronašli niz zanimljivih izazova, za njih pronašli i razvili adekvatne tehnologije, koje su i implementirali. Uzgoj hrane u kontroliranim uvjetima, a ne samo na polju, jedan je od takvih sustava.
- Prije par godina kada smo o tome počeli pričati ljudi su mislili da smo poludjeli - kaže Lugović.
Dodaje da se situacija promijenila u međuvremenu.
- Danas u suradnji s arhitektima te građevinskim tvrtkama počeli smo slati konkretne ponude za stambene zgrade u kojima bi se u podrumu uzgajala hrana za stanare - kaže osnivač Vesele Motike.
Navodi da primjećuje, a dodaje i da ga to jako veseli, da sve veći broj mladih poljoprivrednika je počeo implementirati vertikalni uzgoj u svoje proizvodne procese.
- U interakciji s poljoprivrednicima koji su otvoreni za nove tehnologije te shvaćaju važnost istih dolazimo do vrlo zanimljivih upita za istraživanja vezanih za bio masu koja ima veliku vrijednost ako se pametno iskoristi - kaže novopečeni doktor Lugović.
Baveći se tim područjem navodi da su im postali interesantni i prefabricirani brodski kontejneri. Kaže da imaju ogromne primjene dok im je implementacija je vrlo jednostavna. Jedan od primjera dolazi iz turizma i rješenje je za transformaciju hrvatske najjače industrije prema održivijem modelu razvoja.
Nova Dalmacija
- Često se svi žale da u Dalmaciji ima puno malih parcela i da je to loše te da se ne može živjeti od poljoprivrede. Ali držim da je baš suprotno, jer se zaboravlja da postoji primarna, sekundarna i tercijarna poljoprivreda, a Dalmacija sama po sebi je turistička destinacija. Stoga integracija smještajnih kapaciteta na tako rascjepkane parcele omogućuje konstantno povećanje prihoda - govori o zanimljivoj kombinaciji turizma i moderne poljoprivrede Lugović.
Ima i konkretnu računicu. Ako danas prodate deset kilograma rajčice prihodujete sto kuna. Ako je preradite mogući prihod penje se i do 200 kuna.
- Ali ako pozoveš turista da prespava na farmi, koja ima zeleni krov i proizvodi vlastitu hranu te još turist nauči kako može prerađivati rajčicu prihod može biti, recimo, 500 kuna - kaže Lugović.
Naglašava pak da za provedbu takvih projekata treba se vratiti inženjerstvu. Mora se fokusirati na tehnologije, i to na građevinska, agronomska, računalna i bio-tehnološka rješenja kao i elektroniku.
- Bez integracije svih tih tehnologija ne možemo realizirati projekte. Ono što je bitno reći da ovdje nitko ne izmišlja ništa novo, nego se istražuju postojeći modeli u svijetu te se traži način kako iste implementirati u hrvatsko okruženje - nastavlja Lugović.
Prokušani sastojci
Koriste se dakle prokušani sastojci u jednom novom receptu. Uz jednu pretpostavku. Dakle, ako se proces gleda iz tehnološke perspektive, prvo je potrebno detektirati tehnologiju, nakon toga upoznati se s tom tehnologijom, spoznati koji dobavljač tehnologije stvarno nudi ono što tvrdi na deklaraciji da ista može napraviti. Nakon toga potrebno je tu tehnologiju staviti u upotrebu u kontroliranim laboratorijskim uvjetima te testirati njene performanse.
- Tek kada znamo kako tehnologija ‘perforira‘, kako ju prilagoditi, održavati i/ili doraditi tek onda možemo početi razmišljati kako temeljem iste kreirati dodatnu vrijednost - kaže Lugović.
Navodi da je to ključan dio, jer se u njemu skrivaju najveći potencijalni propusti koji u konačnici mogu biti jako skupi. Lugović kaže da mnogo korisnika misli da je dovoljno samo kupiti neku novu tehnologiju i da su time riješili sve svoje probleme.
- To je potpuno krivo. Nužno je staviti fokus na dizajn sustava koji su održivi te za krajnjeg korisnika mogu kreirati vrijednost - naglašava.
U dizajnu bio-socio-tehničkih sustava leži poanta postojanja Vesele Motike, kaže on.
- Da bi ih mogli dizajnirati moramo imati duboka znanja o sve tri različite tehnologije te biti strastveni u dizajniranju sustava koji donose vrijednost pojedincu, korisniku ali i društvu u cijelom - zaključuje doktor Lugović.
