Nucleus Aerospace

Prvi hrvatski raketni startup već lansirao dvije rakete

Većina tima još nije ni punoljetna, znanje su stekli na YouTubeu, a u garaži rade rakete i planiraju svemirski biznis

Nucleus Aerospace prvi je hrvatski raketni startup. Ove jeseni iz Velike Gorice lansirao je raketu koja dostiže brzinu od 750 km/h. Uspjela je izdržati opterećenja od preko 20 G što je dva puta više od onoga izdrže vojni avioni.

Besplatno preuzmite PDF magazina:
Startup Report No8

Većina njezinih dijelova nastala je uz pomoć 3D printera, a unatoč malim poteškoćama uspjela je dostići visinu malo iznad 400 metara. Druga je to raketa skupine mladića, mahom srednjoškolaca koji tek postaju punoljetni, a koji su si zadali ambiciozan cilj razvoja raketa. Pogleda uprtog u nebo ciljaju na suborbitalne visine, a možda i više.

Znanje su stekli sami, uz pomoć interneta i knjiga, pravno se savjetuju, za lansiranja traže dozvole državnih institucija i sve to rade u slobodno vrijeme - nakon škole.

Najmlađi direktor

- Na prvu je naša ideja svima zvučala pomalo ludo i ambiciozno, no otkako smo ozbiljno počeli razvijati projekt, pružaju nam ogromnu podršku i pomažu u realizaciji - kaže Luka Nuić, osnivač Nucleus Aerospacea i zasigurno najmlađi izvršni direktor o kojem smo pisali u Startup Reportu.

Još od malena je bio fasciniran svemirom, raketama i avionima, a prije pet godina počeo je intenzivno pratiti svemirsku i zrakoplovnu tehnologiju te istraživanja na tom području. Tri godine kasnije iskristalizirala se ideja da pokrene vlastiti projekt izrade rakete.

Prvi poslovni partner bio mu je rođak Ivan Nuić. Ideju su razradili u poslovni plan i predstavili ga prijateljima pa se broj članova postepeno povećavao. Tim od dvojice brzo se proširio na na njih šest. Godinu dana kasnije se šestorka pretvorila u ekipu od današnjih 17 članova.

image

Nucleus Aerospace tim

Gornji red: Leo Jurkić, Ante Matković, Luka Nuić, Ivan Nuić i Tomislav Penava; Donji red: Teo Bobinac, Roko Matković, Petar Gelo, Filip Jurišić, Karlo Matković i Leon Beloša

JL/

Uz Luku i Ivana, tu su Miloš Veselinović, Petar Gelo, Filip Jurišić, Ante Matković, Andrija Hrvojević, Bryn Balja, Tomislav Penava, Roko Matković, Karlo Matković, Marko Šekerija, Teo Bobinac, Leon Beloša, Ilija Grbeša, Leo Jurkić i Danijel Marčinko.

Prijatelji iz kvarta

Većina živi u istom naselju pa se znaju od prije, a dio članova tima dolazi iz regije. Organizirani su kao firma. Svatko ima svoju ulogu I zadatak za koji je odgovoran.

- Elektronika, programiranje, dizajn, proizvodnja i marketing neki su od dijelova projekta pa svaki član tima radi na onom za koji ima potrebna znanja. Sve komponente se na kraju sklapaju u raketu koju potom pripremamo za let. To omogućava da svatko da najveći mogući doprinos kako bi proizvod funkcionirao i ostvario ciljeve naših lansiranja - objašnjava Nuić.

Tim se sastaje svakih mjesec dana kako bi dogovorili što sve treba napraviti. Zadatke koje su preuzeli odrađuju kada im školske obaveze to dopuste.

Nucleus Aerospace na svojoj internetskoj stranici navodi da želi “napravili prvu svemirsku kompaniju na ovom području.” Ono o čemu pričaju evidentno i rade. Zasad se bootstrapaju, mahom od vlastitih sredstava. Dosad su lansirali dvije rakete, prvo Curie I, a zatim i Curie I-EX.

image
JL/
image
JL/
image
JL/

Curie-I bila visoka 1,2 metra. Razvijali su je šest mjeseci i, kad su je lansirali, uspjela je dosegnuti visinu od 530 metara. No, tim je bio tek djelomično zadovoljan, jer se padobran nije otvorio pa se raketa uništila.

Početkom listopada lansirali su napredniju verziju - CURIE I-EX, skraćeno za extended, visoku 162 centimetara i tešku 1,75 kg. Ugradili su u nju raketni motor na kruto gorivo potiska 25 kilograma. Pri lansiranju je dosegnula brzinu od impresivnih 750 km/h, ali i 400-tinjak metara visine.

Europski pandani Muskovom SpaceX-u

Globalno je napoznatija raketa Falcon 9 od SpaceX-a Elona Muska. S njom će u svemir i prvi hrvatski satelit CroCube. Ali u Europi postoji niz izazivača.
Daniela Jović, voditeljica misije CroCube kaže da je svima cilj brže, efikasnije i povoljnije slanje satelita u svemir.

- Pored glavnih europskih raketa Ariane i Vega, koje su glomazne, skupe i zadnjih godina bore se s tehničkim problemima, pravi predvodnik utrke je tvrtka PLD iz Španjolske, koja je već uspješno obavila suborbitalni let sa svojim vozilom Miura 1. Tu su i njemačke tvrtke poput RFA, HyImpulse i ISAR Aerospace koje planiraju svoje rakete testirati već sljedeće godine - pojašnjava kontekst ovog rastućeg područja Jović.

Navodi da u Hrvatskoj postoji interes, ali nedostaje infrastrukture i financijske podrške nužne za ubrzanje razvoja lokalne svemirske tehnologije. Na manjoj skali, kaže, podrška se može naći. Tu su Hrvatski astronautički i raketni savez ili Hrvatski zrakoplovni savez te Savjetodavno Vijeće Svemirske Generacije (SGAC) i natjecanje CanSat.

- Raketarstvo je fantastičan hobi, no u biznisu predstavlja izrazito težak put. Opravdano se kaže “It’s not rocket science” kad želimo ukazati na jednostavne stvari, jer ova grana svemirske industrije zaista predstavlja višu ligu - kaže Jović te podsjeća da je čak Virgin Orbit bankrotirao, iako ga je osnovao milijarder Richard Branson. Zato taj segment podržavaju NASA i ESA.

K.Z.

Učili na YouTubeu

Nuić kaže da su se za sve ovo pripremali pet godina. Prvi korak bilo je informiranje, skupljanje znanja, stvaranje plana i organizacija proizvodnje rakete. YouTube kanal tvrtke BPS space puno im je pomogao zbog svojih detaljnih videa u kojima su pokazali kako je kod njih tekao proces stvaranja rakete.

- Da bi se znanje pretočilo u prvu raketu Curie I trebalo nam je oko šest mjeseci, a za Curie I-EX četiri mjeseca - kaže Nuić.

Za lokaciju testiranja izabrali su polje veličine devet kvadratnih kilometara i od Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (CCAA) nekoliko tjedana su prikupljali potrebne dozvole.

Od Hrvatske kontrole zračne plovidbe (Crocontrol) dobili su rezervaciju zračnog prostora od nekoliko kvadratnih kilometara.

Nuić kaže da su i iz drugog lansiranja mnogo naučili.

- Neovisno bilo lansiranje uspješno ili ne mi tako dobivamo puno novih informacija i učimo na greškama. Malo po malo usavršavamo svoje rakete i kompletan način rada - tumači čelnik Nucleus Aerospacea, koji je nedavno postao punoljetan.

Navodi da je ideja za ime došla spontano. Tražili su nešto što će početi s “Nu” kako bi bilo povezano s prezimenom osnivača i tako došli do riječi “Nucleus”, a “aerospace” su dodali kako bi odmah iz naziva bilo jasno kojim se sektorom bave. Simbol zvijezde u logu izabrali su kako bi asocirao na svemir.

Velika volja

Prvi je projekt, dodaje, bio njihov interni eksperiment, no ubrzo se pretvorio u ozbiljnu stvar pa sada na njemu ozbiljno rade. Iako priznaje da je u ove dvije godine postojanja Nucleus Aerospacea bilo trenutaka kada su mislili odustati zbog puno izazova i problema za koje su mislili da su nesavladivi, želja za uspjehom je uvijek bila jača.

- Sada odustajanje ne dolazi u obzir jer smo već toliko toga prošli i napravili da bi to bila velika šteta. Svi u timu imaju ogromnu želju za uspjehom projekta tako da mislim da smo na dobrom putu da uspijemo napraviti velike stvari - kaže Luka.

Najveći problem im predstavljaju visoke cijene komponenti zbog kojih često imaju problema s nabavom dijelova. Ograničeni resursi potaknuli su ih da se okrenu 3D printanju. Tako brzo i jeftino proizvode dijelove rakete, a tako jednostavnije rade na redizajnu i unapređivanjima.

- Takvim pristupom nastojimo u budućnosti smanjiti cijenu usluge lansiranja u svemir upravo radi jeftinije i brže proizvodnje raketa. Koristimo industrijske materijale za printanje komponenti, a ostatak koji ne može biti isprintan nabavljamo od različitih ovlaštenih dobavljača - objašnjava Luka.

Ambiciozan cilj

Dodaje da je drugi razlog nabavke specifičnih komponenti rakete, primjerice goriva, taj što je riječ o komponentama koje moraju biti certificirane. Nuić tumači da ih je stoga jednostavnije kupiti preko weba.

Krajem studenog planiraju novo lansiranje rakete Curie I-EX, a cilj je dostizanje jednog kilometra visine te uspješno otvaranje padobrana i spuštanje na zemlju.

- Naš plan je izrađivati i lansirati sve složenije i naprednije rakete kojima ćemo pomalo povećavati visinsku granicu i prikupljati znanja i iskustva za izradu prve hrvatske rakete koja bi išla u svemir. Najprije suborbitalne, a zatim, uz malo sreće, i orbitalne. Proizvodnja raketa korištenjem tehnologije 3D printanja omogućit će nam jeftiniju uslugu lansiranja u svemir - zaključuje Luka Nuić.

image

Circuitmessov Perseverance rover nastao u suradnji s Geek Clubom i NASA-om

CIRCUITMESS/

Gajšakov marsovski rover najuspješnija hrvatska Kickstarter kampanja

Najnaprednija hrvatska pametna igračka, marsovski rover Perseverance, koju je razvio CircuitMess Alberta Gajšaka, već je sada najuspješnija Kickstarter kampanja ikad lansirana iz Hrvatske.

Ovaj rover u trenutku pisanja Startup Reporta No8 nalazio se nadomak pola milijuna dolara prikupljenih sredstava. Iza njega su kampanje za Orqa FPV.One i CircuitMessov STEM Box.

Perseverance, kojeg je Gajšak razvio u suradnji s Geek Clubom, a uz kobrending s NASA-om, je pravo malo autonomno vozilo. Ima ugrađen AI, podržava programiranje u Pythonu, C++/Arduino i CircuitBlocksu.

Opremljen je sa sedam motora, šest kotača, kamerom za detekciju objekata, robotskom rukom, utorima za dodatne senzore i dvojezgrenim procesorom. Podržava USB-C, Wi-Fi i Bluetooth vezu.

Prije NASA-e i Geek Cluba, hrvatski startup surađivao je s Warner Brosom i Walmartom. B.I.

image

Astrotron projekt

JL/

Prvi hrvatski svemirski MVP leti na CroCubeu

Zove se Astrotron i elektronički je uređaj koji bi trebao napraviti revoluciju u elektronici za nanosatelite. Elektronika za svemir je skupa, a rješenje hrvatskog startupa, Pulsar Labsa, je kombinirati tri jeftine elektroničke komponente koje rade na redundantan način.

Ante Medić, osnivač i direktor Pulsar Labsa kaže da je Astrotron prvi komad elektronike koji šalju u svemir.

Poletjet će s CroCubeom početkom 2024. s raketom SpaceX-a iz SAD-a.

- Eksperiment je sastavljen od tri ploče. Gornja s nekoliko svjetlosnih senzora od čega dva ispod metalne kapice za kontrolu šuma, te ostatak izložen vakuumu i radijaciji. Donje dvije ploče sadrže poseban sklop sastavljen od tri mikrokontrolera koji se međusobno nadziru, i ako je jedan oštećen, preostali nastavljaju obrađivati podatke i validirati rezultate sa senzora - kaže Medić.

B.I.

image
Jl/Tomislav Botic

*Tema je iz magazina Startup Report No8, kvartalne publikacije Hanza Medie koja izlazi u print izdanju uz Jutarnji list te u obliku PDF-a i na webu Jutarnji.hr u rubrici Startup Report.

Magazin je dostupan online:

> PDF izdanje Startup Report No8

> WEB izdanje Startup Report No8

> SVI brojevi Startup Reporta dosad

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. svibanj 2024 11:23