Kako sam došao do investicije od 3 milijuna kuna?

Imam 27 godina. Rođen sam u skromnoj slavonskoj obitelji. Nisam studirao programiranje nego filozofiju.

Otkad je izašla priča da je moj startup Spiritus prikupio 400.000 eura ili 3 milijuna kuna investicije, svi moji poznanici iz tech i ne-tech svijeta pitali bi me slično pitanje: "Kako?".

Nikad nije lako doći do investicije i svi imaju neka svoja rješenja, metode, prijedloge. Međutim, ja odgovor na to pitanje vidim na drugom mjestu. Vidim ga u dvije fraze koje su mi obilježile djetinjstvo: "De ne pravi se pametan" i "Da sam bar".

Jedan od najvećih hrvatskih sociologa Josip Županov je 1970. skovao teoriju egalitarnog sindroma.

Znate ono kad vojnici dobiju zadatak da naprave deset sklekova, a jedan napravi 11 Ili kad u školi morate riješiti pet zadataka, a netko odluči riješiti sedam. Reakcija većine gotovo uvijek bude ista - "De ne pravi se pametan".

Podsvjesne prepreke

Županov je primijetio da onaj koji se ističe nad grupom biva unas kažnjen, a ne nagrađen. Prije sedam godina hrvatski sociolozi su empirijski dokazali da je egalitarni sindrom izrazito prisutan u Hrvatskoj, a najviše u slavonskim županijama, gdje sam i odrastao.

Druga fraza je bila još bolnija. "Da sam bar" najčešće sam čuo od starijih ljudi koje su nostalgično gledali na svoj život. Bilo im je žao što nisu živjeli i radili što su htjeli. Kad bi ih pitao "Zašto?", odgovori bi bili slični.

Nitko se nije htio isticati da ga drugi ne bi sudili. Nevoljko se gledalo na išta drugačije, kreativno ili novo. Nije se smjelo "pravit pametnim" i zato sada misle "Da su bar".

Ja ne živim tako.

Dosad sam pokrenuo tri startupa od kojih su dva živa i zdrava. Jedan je manji i služi mi kao izvor pasivnog prihoda. Drugi je Spiritus, koji je nedavno primio značajnu investiciju i raste.

Prije toga sam radio kreativna rješenja za tvrtku koja generira nekoliko stotina milijuna kuna dobiti. Sve ovo nisam započeo kao programer, ekonomist, prodavač ili marketingaš.

U Slavonskom brodu završio sam Srednju medicinsku školu.

Nisam htio biti liječnik

Od mene se očekivalo da budem jedan od prvih liječnika u obitelji. Ja sam odlučio upisati Filozofski fakultet - sociologiju i filozofiju. Sjećam se kako su me svi u obitelji tjednima pokušavali razuvjeriti i pokazati mi kako "oni" znaju što je najbolje za mene. Ali ja nisam htio žaliti i ne okušati se u onome što stvarno želim. Htio sam biti pisac.

Na fakultetu sam filozofijom upoznao sebe, a sociologijom i ljude oko sebe.

Svakog dana proučavao sam što i zašto drugi rade. Pratio sam rad najboljih kolega. Razmišljao sam kako napraviti nešto drugačije, a da ujedno pomogne drugima. Jer kad se već "pravim pametan", onda nisam htio ni studirati kao drugi.

Ubrzo sam kao predsjednik fakultetskog sociološkog kluba organizirao najveću studentsku konferenciju u povijesti kluba gdje nas je u tri dana posjetilo preko 1500 ljudi. Nakon toga kreirali smo prvi neprofitni studentski portal "S-Misao" gdje je svaki student u bilo kojem trenutku mogao napisati članak ili recenziju.

Ključno saznanje

Portal se nažalost nije pokazao uspješnim, ali me iskustvo razvoja naučilo kako se od obične ideje mogu izgraditi novi tehnološki proizvodi.

Nedugo nakon toga sam s prijateljima pokrenuo startup ‘4real‘. Cilj je bio razviti društvenu mrežu preko koje bi se ljudi povezivali uživo kroz sport. Projekt smo pažljivo razvijali više od godinu dana. Nakon svega toga smo ga lansirali, i onda brzo zatvorili. Nismo imali ni korisnike ni novac da projekt održimo pa smo krenuli dalje.

Tek kasnije shvatio sam koliko je to bila dobra odluka.

Bio sam prisiljen pronaći posao. Obožavao sam proces razvoja tehnoloških proizvoda, ali nisam bio niti programer, niti dizajner pa nije bilo lako ući u tu industriju.

Unatoč tome otišao sam na JobFair 2019. i tamo upoznao ekipu iz tvrtke minus5. Rekli su mi da sam ih iznenadio kako - pomalo ludo - ulazim u nove ideje. I tako sam postao njihov kreativni menadžer sa svom slobodom ovog svijeta da im pomognem biti kreativniji.

Prvi veći uspjesi

Bilo je to jedno od najljepših iskustava u mom životu. Oko mene su bili predivni i genijalni ljudi koji su bili spremni poslušati moje prijedloge. Na temelju nekih od tih ideja napravili smo igre koje je koristilo preko 20.000 plaćenih korisnika, projekte gdje su korisnici donirali preko 300 tisuća kuna i društvene mreže koje su imale dvostruko više interakcija od svih konkurenata iz industrije zajedno.

Tada sam došao na ideju da napravim novi, vlastiti startup. Imao sam brojna poznanstva iz projekta S-Misao.

Ideja je bila platiti najboljim studentima da kod kuće snime pripreme za maturu i onda takve pripreme prodavati maturantima po povoljnim cijenama. Tako je nastao moj vlastiti Udemy za državnu maturu, Top Matura.

Stvorio sam startup koji nije samo donosio prihod već je i pomagao ljudima.

Nedugo zatim došao sam na ideju za idući startup, za Spiritus.

S najboljim prijateljem slušao sam slavonsku pjesmu Andrija Čordaš i pomislio kako je predivno da tako običan čovjek ima pjesmu o svom životu.

Započelo pitanjem

Pitali smo se koliko ima običnih ljudi iz sela i gradova koji nemaju pjesme o sebi, a da su živjeli itekako lijepim životom. Tako smo došli do Spiritusa - platforme za čuvanje i kreiranje digitalnih uspomena na vječan način.

Kroz Spiritus svaka osoba koja je ikad živjela može imati vlastitu životnu priču, kao Andrija Čordaš.

Ideju sam odmah ispričao ekipi s kojom sam radio ‘4real‘ - i krenuli smo u razvoj! Godinu i pol dana kasnije dobili smo 400 tisuća eura investicije.

Mlad sam i vjerujem da još puno toga trebam naučiti, ali iskreno vjerujem u jedno - pravi se pametan/a! Ako se i bojiš odvažiti prema nečemu što strastveno voliš, naglašavam ‘pliz‘ - pravi se pametan/a - jer onda nikad nećeš misliti - da si bar!

Tomislav Botić/Startup Report