U 2020. godini, uspješna poduzeća i druge organizacije su zbog pandemije bile pogurane pregledati i prilagoditi svoj odnos prema klijentima zbog velikih promjena u navikama i potrebama sve većem broju novih generacija korisnika. Analize korisničkog putovanja tako su ukazale na nužnost promjene pristupa u pružanju usluga i prodaji proizvoda veće dodane vrijednosti u mnogim točkama korisničkog iskustva – kroz promjenu načina komunikacije prema tržištu, pojednostavljivanje poslovnih procesa, inovacije poslovnog modela, redizajn proizvoda ili usluga, ili pak promjenu organizacijske kulture. Ove promijenjene navike i potrebe korisnika i promjene u poslovanju u kombinaciji s učincima pandemije na sva područja poslovanja i života, dovele su do ubrzanja digitalne transformacije poslovanja u svim industrijama, uključujući zdravstvo, maloprodaju, hranu i piće, putovanja, ugostiteljstvo, bankarstvo i financijsku industriju.
Lideri organizacija privatnog, ali i javnog sektora shvatili su da ako, primjerice, nemaju relevantnu strategiju digitalnog marketinga, postoji veća vjerojatnost da će ih neki transformirani konkurent ili disruptor relativno brzo istisnuti iz njihove industrije. Ili u kontekstu javnog sektora, da će građani ili udruge imati puno veću polugu za stvaranje pritiska prema tijelima državne i javne uprave. S većom otvorenošću i apetitom za digitalnu transformaciju poslovanja, danas svaki uspješni lider koji još nije započeo transformacijske radnje unutar svoje organizacije, gleda na koji način najbolje pripremiti i započeti proces digitalne transformacije poslovanja. Međutim, unatoč snažnoj volji tih lidera i nužnosti promjena koji nameću klijenti i korisnici, još uvijek postoje zablude i izazovi s kojima se suočavaju lideri promjena. U nastavku smo izdvojili tri zablude: digitalna transformacija poslovanja je skupa, digitalne vještine zaposlenika nisu prioritet, te Hrvatska uvijek zaostaje za ostatkom Europe i svijeta pa stoga digitalna transformacija mojoj organizaciji nije glavni prioritet.
Zabluda 1: Digitalna transformacija je skupa
Priprema digitalne transformacije zahtjevan je proces, kao i njena provedba. Međutim, kao i u svakom složenom projektu ili planu, ako lideri organizacije ulože dovoljno vremena za razumijevanje, analizu i strukturiranje transformacije poslovanja i pripremu njene implementacije, trošak resursa – primarno vremena i novca – može biti mnogo manji, a uspješnost puno veća. Digitalna transformacija ne mora uvijek biti skupa, jer ovisi o tome je li transformacija osmišljena holistički unaprijed, uključujući i to ima li dovoljno resursa i provodi li se kako bi se izbjegao bilo kakav neplanirani trošak koji bi mogao doći tijekom procesa. Dobrim planiranjem i informiranošću možemo osigurati organizacijama niže troškove u usporedbi s ad-hoc pristupom digitalnoj transformaciji poslovanja. Smanjenju troškova ulaganja kada su u pitanju vlastita sredstva u narednom će razdoblju doprinijeti i bespovratna sredstva iz fondova EU-a i to primarno ona koja bi se mogla osigurati kroz Recovery and Resilience Facility, odnosno Nacionalni plan oporavka i otpornosti RH, u okviru kojega se planira digitalna transformacija javnog i privatnog sektora, ali i sredstva iz Višegodišnjeg financijskog okvira za programsko razdoblje 2021. - 2027. kroz operativne programe koji se trenutačno izrađuju. Poznato je da je digitalna transformacija, uz zelenu tranziciju, jedan od dva temeljna stupa na kojima Europska unija temelji svoj razvoj do 2030. godine, stoga je logično očekivati da će bespovratnim sredstvima poticati projekte digitalne transformacije i to slične onima koje smo mogli financirati iz EU fondova i u programskom razdoblju 2014. - 2020.
Zabluda 2: Digitalne vještine zaposlenika nisu prioritet
Digitalna transformacija predstavlja velike mogućnosti za gospodarski rast i poboljšanje uvjeta rada. Istodobno, za provedbu transformacije jedna od glavnih izazova su digitalne vještine. Ali digitalna spremnosti radne snage širom Hrvatske, ali i Europe nije na odgovarajućoj razini koja je potrebna za uspjeh implementacije digitalne transformacije u organizacijama. Evidentno da postoji ozbiljan procjep između stanja digitalnih vještina radne snage i potrebama. Kako bi se olakšala digitalna tranzicija i iskoristile njene blagodati, zaposlenicima će trebati širok skup novih digitalnih vještina. Analiza stanja sugerira da su deficitarne kognitivne i nekognitivne digitalne vještine, obije ključne za uspjeh digitalne transformacije zbog njihove izravne korelacije s produktivnošću rada. U svijetu u kojem se poslovni zadaci automatiziraju i mijenjaju brže nego ikad, prilagodljivost, komunikacija, kritičko razmišljanje, kreativnost, poduzetništvo i spremnost za učenje postaju imperativ. Za jačanje kompetencija zaposlenika preporučujemo natjecati se za dobivanje bespovratnih sredstva iz fondova EU-a, što je moguće učiniti na dva načina. Jedan je osigurati da svaki projekt nabave hardvera i softwarea bude podržan obvezom korisnika EU fondova da educira svoje zaposlenike tako da im se ojačaju digitalne vještine. Također, moguće je i apsolutno nužno osmisliti šire programe podizanja kapaciteta u ovom smislu i to kroz novi Operativni program “Učinkoviti ljudski potencijali” 2021. - 2027. U okviru kojega bi bilo moguće ne samo provoditi konkretne projekte za javni i poslovni sektor, nego i jače utjecati na podizanje kompetencija učenika i studenata u okviru poboljšanja nastavnih kurikuluma njihovih obrazovnih ustanova.
Zabluda 3: Hrvatska uvijek zaostaje za ostatkom Europe i svijeta pa stoga digitalna transformacija vašoj organizaciji nije glavni prioritet
Bez obzira na veličinu privatnog poduzeća ili javne institucije, digitalna transformacija je nužna za svaku organizaciju u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Iznenađujuće je da mnogim hrvatskim liderima nije jasno što znači digitalna transformacija i da im nije među najvažnijim prioritetima u poslovanju. Ne razumiju da digitalno doba i suvremeno poslovno okruženje utječe na sva područja poslovanja što rezultira temeljnim promjenama u načinu kako obavljamo posao i isporučujemo vrijednosti kupcima. Većina najuspješnijih hrvatskih organizacija nalazi kupce van granica Hrvatske i natječu se sa stranim poduzećima širom Europe i svijeta. Stoga zaostajanje Hrvatske od događanja i trendova koje pamtimo iz vremena kada nismo bili članica EU, više nije slučaj. Danas hrvatska poduzeća izravno konkuriraju s onima iz drugih država EU i to primarno na europskom tržištu, te je brzina prilagodbe, donošenja odluka i brza realizacija planova izravno povezani s njihovom uspješnošću. Ta logika itekako vrijedi na samo za poduzeća privatnog sektora već i za javni sektor koji se mora digitalno transformirati barem istom brzinom kao i u drugim državama, kako bi mogao pružiti odgovarajuću podršku gospodarstvu u njegovom razvoju. Naime, činjenica je da promjene nikada nisu bile tako brze, ali nikada više neće biti ovako spore.
U tom kontekstu, Europska unija nije slučajno odlučila da je razvoj digitalnog društva i digitalna transformacija ključni prioriteti u sljedećem proračunskom razdoblju. Stoga je i izradila strateške dokumente kao podlogu za digitalnu transformaciju koju planira podržati kroz tri ključna izvora: programe EU-a, Europske strukturne i investicijske fondove, kao i Next Generation EU, odnosno primarno Instrument oporavka i otpornosti. U ovoj je fazi izuzetno važno uključiti se u proces pripreme operativnih programa za razdoblje 2021. - 2027. te dati konkretne prijedloge donositeljima odluka o tome kakve su potrebe u pogledu digitalne transformacije te koje je to projekte potrebno financirati da bi one bile ispunjene.