STUDENT DIGI AWARD

Predstavljamo finaliste: Četveročlani tim BioNets s projektom biorazgradive ribolovne mreže za spas podmorja

Plan je učenika zagrebačke V. gimnazije u tri godine imati 25 strojeva koji bi mogli proizvesti 500 tona mreža
 Vanesa Pandžić/Cropix

Marin Lesić, učenik trećeg razreda zagrebačke V. gimnazije, s problemom ribarske opreme koja završava u morima i oceanima susreo se prošloga ljeta u Francuskoj, u međunarodnom kampu mladih organiziranom u blizini Pariza.

On i brat bili su jedini učenici iz Hrvatske u tom prestižnom edukativnom kampu, čijem je ulasku konkuriralo više stotina učenika iz cijelog svijeta, a primalo ih se 80.

Svatko ima ulogu

Marinov međunarodni tim sastavljen od Indijca iz Amerike, Francuskinje i Ukrajinke iz Njemačke, osvojio je prvo mjesto za svoj projekt, a kada se vratio u Hrvatsku Marin je s ekipom iz V. gimnazije nastavio istraživati priču zagađivanja mora ostavljenim ribarskim mrežama, uvidjevši da je riječ o puno većem ekološkom problemu nego što je mislio.

- Ako pitate stotinu ljudi koji je najveći pojedinačni zagađivač mora, barem svaki drugi reći će da su to plastične vrećice. No, točan je odgovor ribarska oprema, posebice ribarske mreže. Nužno je smanjiti njihovu upotrebu ili regulirati zabranjivanje i izvlačenje tih mreža iz mora jer uzrokuju zagađenje i ubijanje živog svijeta u morima, a izgubljene mreže i ostatak ribarske opreme uništavaju podmorje, kaže gimnazijalac Marin Lasić, voditelj-founder četveročlanog tima 'BioNets' sastavljenog od Ivana Ivaniša (jedini punoljetnik, CEO), Andrije Janušića (IT stručnjak) i Lovre Lesića (biološki stručnjak). Svatko, dakle, u timu ima svoju ulogu, što je najproduktivnije rješenje za bilo koju vrstu timskog projekta. Njihov projekt temelji se na biorazgradivim ribolovnim mrežama.

- Za sada nemamo još gotov proizvod, ali raspitali smo se kod brojnih proizvođača mreža kako proizvesti naše mreže. Godišnje se u svjetskim morima izgubi oko 640 tisuća tona ribarske opreme.

Takva plutajuća ribarska oprema naziva se još i "ghost fishing", a ime je dobila po tome što ta oprema dok slobodno pluta ubija životinjski, a i biljni svijet. S druge strane, biorazgradive mreže razgrade se u moru u periodu od 12 do 24 mjeseci, kaže gimnazijalac, čiji je tim odlukom stručnoga žirija ušao među finaliste natjecanja Student DIGI Award 2022. kojega organizira Jutarnji list. Informaciju o natječaju uputila im je razrednica putem Teamsa, a njezinu su inicijativu prihvatili jer misle da njihova ideja ima razvojnog potencijala te da bi se trebala provesti u stvarnome životu.

Nužno je, poručuje tim gimnazijalaca, konstantno poduzimati stvari vezane uz najveći svjetski problem, a to su klimatske promjene i zagađenje našega planeta.

Srednjoškolci naglašavaju kako su zainteresirani za ovakav način rada kojim stvaraju nove ideje i prilike i u tome uživaju. Nadaju se da će uspjeti stvoriti ljepšu budućnost za sve, ili barem pobuditi osjećaj odgovornosti za planet.

- Kroz sudjelovanje na projektima izraženija je kreativnost učenika i razumijevanje stvarnoga svijeta, puno više nego kroz štrebanje gradiva napamet, objašnjava Marin. Na pitanje kako to da su se dečki tako rano upustili u projekte, odgovara: - Mislim da nikada nije prerano za tako nešto. Svaka prilika se treba iskoristiti. Ako ne uspijemo, dobit ćemo novo iskustvo s kojim možemo dalje napredovati, ne nužno za ovaj nego neki budući projekt. Prošle smo godine, primjerice, sudjelovali na digitalnom učeničkom inkubatoru. Na tom natjecanju naša ideja nije prošla, no nas zanima ta vrsta natjecanja, kaže.

Nakon što se kao član pobjedničkog tima vratio iz Francuske, Marin je odlučio produbiti rad na projektu s ekipom iz razreda, s dečkima s kojima se inače druži. Ozbiljno su prionuli na posao, što je između ostaloga vidljivo po odličnoj web stranici, opisu projekta, financijskom planu i predviđanjima zagađenja mora kroz godine.

U posljednji tren

Financijski plan za izradu biorazgradivih ribarskih mreža uključuje zelene fondove, vlasnička ulaganja i banke, pri čemu bi proizvodnja 500 kilograma takvih mreža iznosila 2380 eura, a prodaja iste količine 3000 eura. Uveli bi sufinanciranje mreža pri kupnji (do 40 posto cijene) te investirali u vlastiti pogon proizvodnje.

Po njihovu planu, u tri godine imali bi 25 mašina koje bi mogle proizvesti 500 tona mreža, a izdaci na proizvodnju iznosili bi dakle 2,380 milijuna eura, uz očekivane prihode od tri milijuna. Kupci na koje ciljaju su velike ribarske kompanije u SAD-u, Kini, Japanu, potom Vlada RH, manje ribarske organizacije te ribari pojedinci.

- Mislim da je naša priča sada već odlično razrađena, a na natječaj Jutarnjeg lista javili smo se u posljednjem trenu. Gledajte, ako ne pobijedimo i ne provedemo projekt u stvarnost, ipak smo ostavili neki trag. Projekt koji je začet u Francuskoj dosta smo promijenili, razradili na višoj razini, proučavali opcije zašto bi ribari to kupovali, kako smanjiti utjecaj klasičnih mreža, objašnjava Marin Lesić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. svibanj 2022 17:39