Točno je tri godine otkako je Vlada RH započela s izradom Nacionalne razvojne strategije – krovnog strateškog dokumenta koji treba odrediti smjer razvoja naše zemlje u narednom desetljeću. Te jeseni 2017. godine Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU dodijelilo je posao izrade strategije Svjetskoj banci, u projektu vrijednom 32 milijuna kuna.
Nacionalna razvojna strategija (NRS) treba poslužiti kao strateški okvir za niz drugih dokumenata i procesa planiranja – od onih vezanih uz regionalni i lokalni razvoj, kao što su županijske razvojne strategije, planovi ukupnog razvoja, strategije razvoja urbanog područja, do onih vezanih uz EU sredstva poput operativnih programa i plana oporavka.
Kako je inicijalno planirano, NRS je trebala biti spremna za javno savjetovanje, a onda i za službeno usvajanje u jesen 2019. godine. Plan je bio dobar. To je, naime, bilo idealno vrijeme za postavljanje strateškog okvira jer bismo do danas, prema njemu, imali spremne i ostale strateške dokumente – posebice one neophodne za korištenje 22 milijarde eura koje su RH na raspolaganju. No, što je pošlo po zlu?
(Ne)kupujmo hrvatsku pamet
Kupujmo hrvatsko je već dugi niz godina mantra svih naših institucija koje podupiru poduzetništvo, uključujući i same Vlade RH. No, kada se radi o velikim i važnim (i financijski lukrativnim) projektima, hrvatsko je često u startu diskvalificirano iz utakmice. U konkretnom slučaju, resorno je Ministarstvo odlučilo mimo javnog nadmetanja posao izrade nacionalne strategije RH dodijeliti izravno Svjetskoj banci. I to za iznos od 32 milijuna kuna. Treba odmah naglasiti da sama odluka nije sporna iz pravne perspektive. Naime, pravni okviri Europske unije i Republike Hrvatske to dopuštaju.
No, legitimno je postaviti pitanje – zašto? Kako je procijenjeno da je baš to iznos potreban za obavljanje navedenog posla. Zašto je zaključeno da će to vanjski stručnjaci koje angažira Svjetska banka odraditi kvalitetnije i brže od hrvatskih stručnjaka? Zašto je hrvatska pamet nedovoljno dobra da pomogne u određivanju smjera razvoja svoje vlastite zemlje?
Smatram kako bi domaći konzorcij, koji bi potencijalno okupio lokalne savjetničke tvrtke i pojedince, znanstvenu zajednicu i udruženja poduzetnika i poslodavaca, odradio navedeni posao kvalitetnije i brže. Zašto? Zato što nitko drugi nema veći interes ni ulog u tome kako će se zemlja razvijati i u kojem će smjeru ići. Nitko drugi ne poznaje bolje razvojne prepreke i izazove poduzetnika, jedinica lokalnih samouprava, institucija, obrazovnog sektora ili zdravstva.
Strategija još nije ni vani, a već je kasno
22 milijarde eura iz proračuna Europske unije na raspolaganju su Republici Hrvatskoj. To su lijepe vijesti kakve trebamo uslijed neviđene zdravstvene i gospodarske krize. Uzdamo se i ufamo (mogući prijevod na riječi „ufati“ na engleski je wishful thinking) da će se EU sredstva početi slijevati u investicije u Hrvatskoj već od početka sljedeće godine. Je li to realno?
Za odgovor na to pitanje važno je znati kako Operativni programi za korištenje sredstava Europskih strukturnih i investicijskih fondova 2021 – 2027. dotad moraju biti pripremljeni, ispregovarani i odobreni od strane Europske komisije. Mora biti izrađen i usvojen Plan oporavka koji je preduvjet za korištenje kriznog paketa Nove generacije. A svaki od tih dokumenata temelj treba pronaći upravo u Nacionalnoj razvojnoj strategiji – dokumentu koji će imati jasno definirane razvojne ciljeve, pokazatelje uspjeha i konkretne mjere. No, takav dokument nije predstavljen javnosti. Nacionalne razvojne strategije još uvijek nema.
Kako kažu iz Vlade, Nacionalna razvojna strategija bit će objavljena do kraja listopada. Brzo znači jer sad već gori pod petama. S obzirom na hitnost pripreme “briselskih” dokumenata, prostora i vremena za značajnije izmjene strategije koje bi uobičajeno uslijedile nakon javnog savjetovanja – nema.
Nakon pune tri godine pripreme i potrošena 32 milijuna kuna dobit ćemo ono što dobijemo. Bez prilike za “popravni”. Ostaje nam samo nada da nas Nacionalna razvojna strategija neće razočarati.