Zgrada Hrvatske gospodarske komore
 Ranko Suvar/Cropix
KOMENTAR

Hrvatska gospodarska komora mora funkcionirati kao državna korporacija koja lobira za interese privatnih tvrtki u inozemstvu

Ključni problem HGK-a je što ne funkcionira na korporativnoj logici, iako zastupa korporacije
Piše: David LekajObjavljeno: 02. veljača 2021. 19:28

Da, treba razmišljati o mogućnosti da se Hrvatska gospodarska komora (HGK) inkorporira u Ministarstvo gospodarstva, što je nedavno natuknuo i sam premijer Plenković. Zapravo, ključni problem HGK-a je što ne funkcionira na korporativnoj logici, iako zastupa korporacije. Korporativna logika je posebice nužna u angažmanu HGK u inozemstvu, jer gospodarska komora može biti moćna platforma za gospodarsku diplomaciju - koja zapravo ne postoji u pravom smislu. S druge strane, uloga HGK u zemlji je prilično različita od one u inozemstvu, i teško je razumljiva malim poduzetnicima. Zato je potrebno suštinsko redefiniranje uloge HGK u tri pravca: definiranje unutarnjeg i vanjskog smjera djelovanja; definiranje veličine gospodarskih subjekata koje HGK predstavlja, i sadržajno definiranje usluga koje komora pruža. Brojni su pozitivni primjeri u svijetu kako funkcioniraju gospodarske komore, svi su mahom različiti i prilagođeni pojedinim zemljama po veličini, strukturi gospodarstva i zemljopisnom položaju. Na primjerima SAD, Turske i Kine možemo vidjeti kako se HGK može efikasno uklopiti u koncept gospodarske diplomacije.

Hrvatska gospodarska komora (HGK) može biti moćna platforma za uspješnu gospodarsku diplomaciju u budućnosti. Na toj platformi bi trebalo inkorporirati neke od postojećih i neke od ugašenih agencija. U prvom redu mislim na nekadašnju Agenciju za investicije i konkurentnost (AIK), zatim Hrvatsku turističku zajednicu (HTZ) i Hrvatsku razvojno-izvoznu banku (HBOR). HGK i HTZ čak imaju i sličan profil mreže u inozemstvu, tako da bi simbioza ovih dviju platformi postigla značajan efekt i smanjila troškove. Nestanak AIK-a, koji se utopio u Ministarstvo gospodarstva je loša stvar, pa bi oživljavanje agencije za investicije kroz HGK bila jako dobra stvar za privlačenje direktnih stranih investicija. HBOR bi na toj platformi imao izuzetno važnu ulogu za naše izvoznike i one koji planiraju izvoziti, startupove i brzo rastući IT sektor koji usluge isporučuje globalno, dok novac ostaje u Hrvatskoj. Premda u robnoj razmjeni imamo deficit, u razmjeni usluga kao što je IT industrija i turizam imamo suficit.

Dobar mix-model za Hrvatsku

Amerikanci u sklopu svoje mreže veleposlanstava diljem svijeta imaju državnu EXIM korporaciju koja financijski i savjetodavno pokriva potrebe američkih tvrtki u inozemstvu. EXIM je pandan našem HBOR-u. SAD osim toga ima i gospodarsku komoru AmCham koja zapravo radi klasični networking, razmjenu informacija i ideja s domaćim gospodarstvenicima i političkim decision-makerima. Ova dva primjera su jako dobar mix-model za Hrvatsku, jer predstavljaju moderan pristup lobiranju kojeg bi mogla koristiti buduća gospodarska diplomacija na platformi HGK.

Kinezi su kao i obično kopirali Amerikance skoro u potpunosti. Obzirom da su njihove najveće tvrtke pretežno u državnom vlasništvu, kod Kineza je u gospodarskoj diplomaciji izražena snažna politička nota. Forma je kopirana od Amerikanaca, sadržaj tipično kineski, jer je u konačnici sve u rukama komunističke partije. No, bez obzira na ove činjenice može se reći da je kineski model gospodarske diplomacije izuzetno efikasan u određenim područjima svijeta, pretežno u zemljama Azije i Afrike.

Turski model gospodarske diplomacije je posebice zanimljiv za Hrvatsku u segmentu koji je vezan za turizam. Njihov pristup je jednostavan, jer su vrlo vješti u storytellingu. Za nas je značajan turski pristup turizmu u sklopu tradicionalno moćne mreže gospodarske diplomacije. Naime, zemlja od preko 80 milijuna stanovnika se predstavlja svijetu kroz jedan grad koji je svima dobro poznat – Istanbul. Nešto slično može raditi i naša gospodarska diplomacija kroz dobro osmišljen storytelling o Dubrovniku, koji je također globalno poznat cijelom svijetu. To je ujedno i dobar način brendiranja Hrvatske o čemu se svojevremeno puno raspravljalo kod nas.

Dizanje hajke

O ulozi HGK unutar zemlje mogu govoriti iz osobnog iskustva, kao osnivač i predsjednik „Udruge poduzetnika“ od 2000-2010. godine. Malim poduzetnicima je najbolje prepustiti kapilarno samoorganiziranje „odozdo prema gore“, u okvirima građanskih udruga koje sami izaberu za zastupanje i kojima su voljni plaćati članarinu. Takve udruge su sigurno pristupačnije i fleksibilnije za male poduzetnike, jer se brže prilagođavaju gospodarskim trendovima nego postojeće komore poput HGK ili HOK-a. Mali poduzetnici zapravo žele jednostavne administrativne procedure, jer nemaju vremena niti afiniteta baviti se bilo čime što je izvan radijusa njihova posla. Najčešće se radi o obiteljskim tvrtkama u kojima većina ljudi funkcionira bez određenog radnog vremena, često noseći posao kući. Njima ništa ne znači članstvo u etabliranoj organizaciji koja je stara 160 godina. Njima također nije problem platiti članarinu od 42 kune ili više mjesečno, nego jednostavno žele biti zastupani od strane onih ljudi koji prolaze kroz slične izazove i s kojima imaju zajednički jezik. Njima ništa ne predstavlja ni mreža HGK u inozemstvu, jer većina njih svoje potrebe ili pristup tržištu obavlja online. Primjerice, vlasnicima apartmana ili obiteljskih hostela treba samo pristup internetu kako bi punili svoje kapacitete.

Međutim, dizanje hajke na HGK sigurno nije prikladan način rješavanja situacije u tako važnoj instituciji za hrvatsko gospodarstvo. Niti je HGK kriva za svaki defekt u gospodarstvu, niti je beskorisna organizacija koju treba ugasiti. HGK se treba transformirati, ali takva organizacija se ne može konceptualno transformirati u profil organizacije poput interesne udruge poduzetnika. HGK je učinila znatne iskorake i skoro prepolovila broj uposlenih i sada broji nešto manje od 300 djelatnika komore. No, HKG bi se u skoroj budućnosti svakako trebao povući iz zone malog poduzetništva i biti servis srednjih tvrtki i velikih korporacija, a njeni uposlenici bi morali biti vrhunski profesionalci koji servisiraju i gospodarstvo i politiku informacijama, stručnim analizama i ekonomskim prognozama. Istovremeno bi HGK trebala biti platforma koja u inozemstvu lobira za investicije, zastupa uspješne hrvatske tvrtke i servisira potrebe izvoznika i turizma. To se može postići ako se HGK inkorporira u ministarstvo gospodarstva, uz zadržavanje specifične autonomije kroz dosadašnji model financiranja iz članarine, koju bi plaćale srednje i velike tvrtke. Jedna od mogućih varijanti je model po kojem je Hrvatska turistička zajednica uklopljena u Ministarstvo turizma. I takav HGK definitivno mora biti vođen korporativnom logikom.

Linker
13. ožujak 2021 01:19