Činjenica da je 80 posto vjerovnika glasalo za nagodbu u Agrokoru nije važna zbog toga jer su svi ti vjerovnici podržali izbacivanje Ivice Todorića iz vlasničke strukture. To još, naime, treba potvrditi Trgovački sud, odnosno moramo pričekati hoće li možda Visoki trgovački sud prirediti neko veće iznenađenje prihvaćanjem neke od žalbi.
Možemo reći da je izglasavanje nagodbe Agrokorovih vjerovnika jedan od opipljivih dokaza kako lex Agrokor ipak nije neki hohštaplerski pravni akt sklepan u korist interesnih skupina, nego pravovremena intervencija hrvatske države koja je zaštitila brojne hrvatske kompanije od financijskog kolapsa koji se počeo nazirati u danima kad je likvidnost najvećeg poslovnog sustava u Hrvatskoj potpuno pukla. Teško da je slučajno to što je u međuvremenu lex Agrokor postao i sastavni dio europske pravne stečevine kad su u pitanju sistemski važni insolvencijski postupci.
Ova nagodba najvažnija je zato što je pod kapom državne intervencije Agrokoru pružena šansa za novi početak, baš kao i mnogim njegovim dobavljačima. Poslovna i politička drama bila je vrlo intenzivna, ali sada je Agrokor napokon u situaciji da može započeti pravo i, vjerujemo, osjetno radikalnije restrukturiranje od onoga koje smo gledali pod okriljem lexa. Isto tako, vjerujemo da je izglasavanje nagodbe trenutak od kojeg sve kompanije čije sudbine direktno ovise o odnosu s Agrokorom također moraju prestati odgađati svoju prilagodbu post-Todorićevu dobu. Mnoge Agrokorove dobavljače, žele li preživjeti, sada čeka čak i agresivnije restrukturiranje od onog dosadašnjeg, pa i onog koje će tek zahvatiti veći dio koncerna.
Nagodba je uspjeh, ali ne znači da je riješila sve probleme. Uz goleme sukobljene interese u insolvencijskom postupku Agrokora bilo bi naivno vjerovati da više nećemo gledati nove sudske bitke i prave poslovne ratove.
Ako ništa drugo, kroz prizmu lex Agrokor vidjeli smo da su politički mehanizmi ovog društva ipak u stanju spriječiti potpuno ekonomsko rasulo. O tome koliko je pravedno to što su neki na tome skupljali jeftine političke poene dok su drugi, konstruktivniji, platili ceh svojom javnom karijerom, nema smisla raspravljati.