Ivana Marić i Karmen Raguž, djelatnice trenutačno jedine dubrovačke trgovine poljoprivrednom opremom ispričale su što su sve ljudi kupovali u zadnjim mjesecima.
- Tijekom korone svi su htjeli saditi rajčice, paprike… Pričalo se da su neki ljudi praznili jacuzzije i bazene da bi sadili u njima - ispričala je Ivana Marić, inače diplomirana inženjerka agronomije, navodeći da su ljudi ispred njihovog dućana stajali u red gotovo do kraja ulice.
Njezina kolegica Karmela Raguž, poljoprivredna tehničarka, dodala je da je u Lapadu čak i snimljen jedan bazen koji je poslužio za sadnju!
S obzirom na to da se zatvorila druga poljoprivredna trgovina u Dubrovniku, opseg posla im je u zadnjih nekoliko mjeseci značajno porastao. Kako kažu, i bez korone u proljeće imaju puno posla, ali virus je itekako utjecao na ponašanje kupaca.
- Znatno se povećao broj ljudi koji se bave poljoprivredom, prodali smo motika kao zadnjih pet godina! Ali, zaključili smo da čim prvi avion ili kruzer dođe, to će ostati po njivama, prognozira Ivana.
Ove godine prodali su dosta ručnog alata - od motika do dikela, po tome su vidjele skok u prodaji.
- Ljudi su osim alata tražili i sadnice, sve je bilo svedeno na nas i to je ljudima bio jedini način da iziđu iz kuće - tako što bi došli do nas, takav sam osjećaj imala! To im je bila 'terapija', veli Raguž.
Karmela Raguž i Ivana Marić
Kako su ispričale, njihova trgovina radi po sezonskom ritmu jer svako doba godine nosi svoj dio robe koji se prodaje. Sad se uglavnom radi na zaštiti biljaka i sustavu navodnjavanja, poslije toga slijedi proizvodnja vina i berba, pa berba maslina.
Stočna hrana je, recimo, tražena tijekom cijele godine. Posao se 'zakuha' krajem veljače a vrhunac je sve do srpnja kad dolazi do 'smirenja'. No nema mira ni zimi. Tada idu gnojiva, ali i zimska zaštita, prskanja, traže se i sjemena poput patata krajem prosinca. Također se obavljaju pripreme za hotele, traži se sjeme, zemlja, trava.
Što se kupaca tiče, u trgovinu najviše dolaze umirovljenici, a u zadnje vrijeme i mlađi, a posjećuju ih i ljudi iz Konavala, Pelješca te otočani. Kod predznanja, nema pravila.
- Sve ovisi od osobe do osobe, koliko se tko želi educirati i koliko tko hoće shvatiti: imate ljude kojima možete objašnjavati tri dana, a oni neće nego što su naumili, a imate ljude koji prihvaćaju i razumiju sve. S nekima možete cijeli dan pričati i savjetovati ih bez ikakvih problema, a može vas samo jedan kupac iscrpiti do sutra - uspoređuje Raguž.
- Ne prihvaćaju svi jednako savjete. Nekome posvetiš sat vremena, pa ne kaže ni "hvala", a neki za sitnicu donesu čokoladu, zahvale se stotinu puta! Nekome puno znači sitnica - nadovezala se Marić.
Znala je jedno vrijeme zapisivati smiješne situacije ili pitanja kupaca, iako to više ne čini - komičnih situacija ne fali.
- Bilo je ljudi koji bi nam od neke životinjice donijeli izmet na 'analizu', mi bismo po tome trebali znati koja je i tako odredili otrov protiv nje? - prisjeća se Raguž.
Neki su tražili i savjete za egzotične biljke.
- Tražili su sjeme za kikiriki i pistacije, ali i banane - prepričava Marić.
- Za banane im kažemo da ih ima i u Tommyju - ubacuje se Raguž.
Karmela Raguž, Mijo Kalinić, Ivana Marić
Inače, Raguž i Marić u trgovini rade s još dvojicom muških kolega, Mijom Kalinićem koji je najstariji u timu te s mladim kolegom Jerom Šutićem. Ženski dio tima radi oko blagajne, a muški daju ruke oko težih stvari, primjerice tijekom ukrcavanja robe.