Više od četvrtine učenika hrvatskih osnovnih škola barem jednom primilo je seksualne ili neprimjerene sadržaje od nepoznatih osoba putem interneta, a svako sedmo dijete barem jednom je dogovorilo sastanak uživo s osobom koju je upoznalo online, pokazali su rezultati istraživanja "Vršnjački odnosi i nasilje među djecom u Hrvatskoj", koji su predstavljeni danas na konferenciji CyberGuard 2025. koju su u Zagrebu organizirali A1 Hrvatska i Centar za sigurniji internet (CSI).
Ovo nacionalno reprezentativno istraživanje provedeno je u 21 hrvatskoj osnovnoj školi – po jedna iz svake županije – među 1700 učenika od 5. do 8. razreda. Radi se o vjerojatno prvom takvom istraživanju provedenom u osnovnoj, umjesto u srednjoj školi.
Rezultati su, malo je reći, zabrinjavajući. Djeca sve ranije dobivaju mobitele i otvaraju profile na društvenim mrežama te sve ranije postaju žrtve cyberbullyinga, ali je sve više i počinitelja.
Konkretno, djeca u prosjeku kreću s internetom sa 6 godina, dobivaju vlastiti mobitel s 8 godina, a prve profile na društvenim mrežama s 10 godina (premda ih ne bi smjeli imati prije trinaeste). Poražavajuće je i to da se iz godine u godinu taj prosjek sve više spušta.
Nadalje, 38 posto učenika provodi na internetu između tri i četiri sata dnevno, 25 posto između sat i dva, dok čak 18 posto na internet odvaja između 5 i 6 sati, a dodatnih 13,2 posto više od 7 sati dnevno.
Samo 0,5 posto ispitanih učenika ne koristi internet.
Kada je riječ o elektroničkom nasilju, u 5. i 6. razredu oko trećine učenika ga doživljava (između 32 i 33 posto), ali je zato počinitelja znatno manje, između 14 i 16 posto. Međutim, u 7. razredu dolazi do velikog skoka – udio počinitelja raste za gotovo dvostruko, na 29,8 posto, dok udio žrtava raste značajno sporije, na 36,8 posto.
U 8. se razredu ti udjeli praktički izjednačavaju – i žrtve i počinitelji su na razini od 34,9 posto (što će reći da je među ispitanim osmašima udio žrtava cyberbullyinga malo pao u odnosu na sedmi razred, dok je udio počinitelja nastavio rasti).
I dok je prosječno četvrtina učenika primila neprimjerene sadržaje putem interneta, udio naglo raste u višim razredima osnovne škole te doseže gotovo trećinu učenika sedmih i osmih razreda.
U osmom razredu čak 31,5 posto djece prima seksualizirane i neprimjerene sadržaje od nepoznatih osoba. Osmaši se najviše suočavaju i s primanjem neprimjerenih i seksualiziranih sadržaja od poznatih osoba – njih 25,3 posto.
U 5. razredu, usporedbe radi, 14,9 posto ispitanih učenika primilo je takve sadržaje od poznatih osoba, a 13,2 posto od nepoznatih.
Čak 50 posto učenika poslalo je svoju sliku poznatim osobama, a 7 posto osobama koje ne poznaju.
Naposljetku, možda je i najalarmantniji podatak o dogovaranju susreta uživo s osobama koje su djeca upoznala putem interneta. U prosjeku je 14,8 osnovnoškolaca barem jednom dogovorilo susret, a i ovdje je evidentan uzlazni trend u višim razredima.
Takve susrete dogovara 8,2 posto djece u petom razredu, a najveći se skok bilježi u sedmom razredu, kada susrete s nepoznatima dogovara 19,3 posto učenika.
Zabrinjava i podatak da 55 posto ispitane djece ne bi nikome reklo ako bi u budućnosti doživjelo vršnjačko nasilje putem interneta, dok bi 53,5 posto uzvratilo istom mjerom. Roditeljima bi se povjerilo tek 38,6 posto djece, braći ili sestrama 40,1 posto, prijateljima 45, a nastavnicima 32,9 posto.
Zaključak istraživanja jest da prevencija mora početi ranije, a da posebna pažnja mora biti usmjerena na ranjivu skupinu, jer oko petine djece pokazuje izrazitu ranjivost po gotovo svim elementima: imaju osjećaj neprihvaćenosti i nezadovoljstva školom, imaju manjak sigurnosti i nedostatak podrške vršnjaka ili nastavnika.
Nadalje, više od polovice djece nasilje ne bi nikome prijavilo, iako deklarativno navode povjerenje u odrasle, što pokazuje potrebu za osnaživanjem i ohrabrivanjem djece na prijavu nasilja.
Edukacije moraju biti ciljano razvijene, odnosno posebno prilagođene nižim i višim razredima, rodno specifične, sustavne i univerzalno dostupne.
Konačno, autori istraživanja zaključuju da je potrebno zajedničko djelovanje odraslih i vršnjaka: roditelji, nastavnici i stručne službe, zajedno s djecom i mladima, moraju graditi kulturu povjerenja i digitalne sigurnosti, a djeca trebaju dobiti jasnu poruku da će, ako prijave nasilje, dobiti podršku i zaštitu, a ne osudu.
Istraživanje su proveli stručnjaci iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, zatim Studijskog centra socijalnog rada na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-Dalmatinske županije, A1 Hrvatska te Centra za sigurniji internet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....