Ideja je dugo bila tu. Čini se oduvijek, ali zapravo “tek” stotinjak godina otkako je ruski arhitekt Grigorij Pavlovič Kovaljevski 1923. u sklopu generalnog plana o uređenju i proširenju Beograda predvidio da se grad “spusti na rijeku”.
Beograd i njegovi gradski oci otad su mnogo puta razmatrali što napraviti sa Savskim amfiteatrom. Radilo se o močvarnom, uglavnom neiskorištenom dijelu koji se nije razvijao, nego se uvijek gurao u stranu, čekajući neka bolja vremena. Desetljeća urbanog razvoja Beograda praktički su zaobišla to zemljište koje se polako pretvorilo u prvoklasnu, golemu nekretninu u centru milijunskoga grada. A ona je vapila za rješenjem, za nekom intervencijom, za investicijom.
Bilo je tu raznih planova i prijedloga, na njima su radili i srpski i inozem...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....