Oduvijek sam htjela vlastiti automobil. Nakon godina “žicanja” tate da mi posudi svoj za pokoji izlasak i kavu, po završetku fakulteta svu sam ušteđevinu uložila u vlastitog limenog ljubimca. Ne novog jer nisam ni bila kreditno sposobna, ne premladog jer toliko novca nisam imala, ali uspjela sam kupiti solidan automobil koji ispunjava ključnu zadaću – prevozi me od točke A do točke B. Kupila sam ga u lipnju prošle godine, bio je registriran u travnju pa o tome nisam razmišljala sve dok nisam bila primorana.
Tjednima prije isteka registracije, svi su me uvjeravali kako ne mogu platiti više od 2000 kuna za sve, osiguranje i tehnički pregled, s obzirom da vozim auto od tek 51 kW. Nisam previše istraživala, nisam previše štedila jer sam računala da o tome sigurno puno više znaju oni koji su to već prošli. Iako već godinu dana imam prebivalište u Zagrebu, automobil sam registrirala u rodnoj Čazmi kako bi mogla prebaciti tatin popust od 50 posto za osiguranje, a i kako bi prvi put sa mnom išao netko iskusniji, u ovom slučaju tata.
Došli smo kod njegovog čovjeka za osiguranje, koji me prvo pitao koliko imam godina, Namrštio se kada sam odgovorila 24 i rekao kako će mi sigurno biti skuplje jer su mlađi od 25 najrizičnija skupina.
- Aha, znači nepoželjni smo na cesti jer smo mladi i imamo brze reflekse? – upitala sam blago naživcirana.
- Morate razumijeti da su mlađi od 25 najskuplji za osiguravateljske kuće jer rade najveću štetu i najveće probleme. A i živite u Zagrebu koji je najskuplja registracijska zona pa će vam i zato biti skuplje – govori mi, a ja počinjem kipiti. Ipak mi do 25 nedostaje samo pola godine.
Neugodno iznenađenje
No, strpljivo čekam da čujem završnu ponudu. Neugodno se iznenadim kada kaže 1800 kuna.
- Ja mislim da je to previše. Tata mi ima duplo jeftinije osiguranje za puno jači auto, a i dečko plaća jeftinije – govorim sad već stvarno bijesna dok mi tata šapće da se smirim jer je to njegov prijatelj koji je jedini pristao na prebacivanje bonusa.
Iako se kod nas nekako uvriježilo mišljenje da pravo na taj bonus imamo otprilike svi, kada je tata poželio svoj prebaciti na mene većina osiguravateljskih kuća mu je rekla da ne može jer ne živimo na istoj adresi. Koliko bi tek platila da nemam famoznog popusta od 50 posto?
Zastupnik osiguranja se itekako prepao mog agresivnog stava, ponudio da platim na rate, da slobodno prođem ostale kuće i vidim mogu li proći jeftinije. No, već sam dva dana vozila neregistriran automobil, samo za ovo sam jedva uzela slobodan dan i nisam imala ni minute vremena na trošenje. Počinila sam pogrešku broj jedan kod ugovaranja obveznog automobilskog osiguranja – nisam se cjenkala, nisam proučila druge ponude, jednostavno sam došla ne u zadnji čas, već iza njega i morala pristati na bilo kakvu ponudu.
Dakle, kao djevojka od 24 godine koja živi u Zagrebu, osuđena sam na duplo skuplje osiguranje od svog oca, 53-godišnjeg muškarca s prebivalištem na području Bjelovara. On za gotovo duplo jači Audi plaća osiguranje 890 kuna. Kako su toliko drastične razlike moguće i kako se računa da mlađi od 25 imaju više novca nego stariji vozači?
- Kada je tržište osiguravateljskih kuća liberalizirano, cijene se doslovno mogu mijenjati na dnevnoj bazi. No, u svakoj su mlađi od 25 i stariji od 65 godina najskuplja kategorija. Dogodine će vam biti jeftinije – uvjerava me ugovaratelj osiguranja u tvrtki za koju sam taj dan prvi put čula – Izvor osiguranje.
Gdje sam pogriješila
Nakon keširanja još tisuću kuna za tehnički pregled, znatno ispražnjenog novčanika vratila sam se kući i krenula istraživati pravilnike. Na stranici Kompare.hr izračunali su mi znatno jeftinije opcije, no da nisam pristala na tatino osiguranje vjerojatno ne bi mogla prebaciti bonus od 50 posto. No, i dalje me nije napuštao dojam da sam se mogla drugačije pogoditi i barem probati smanjiti cijenu. Poslala sam upit stranici Kompare.hr i ponudili su mi znatno niže cijene, a kada smo se čuli telefonski najniža ponuda je iznosila 1080 kuna, čak 700 kuna manje od cifre koju sam ja platila.
Ponude za osiguranje koje sam dobila na Kompare.hr
- Prema nama dostupnim podacima, najbolja osiguranja za mlade osobe su Triglav i Uniqa, a vama bi čak i Croatia osiguranje dalo bolju ponudu. Popust se s roditelja na dijete može prenijeti u svim osiguranjima, i to neovisno o tome živite li na istoj adresi s roditeljima, a cijena obveznog automobilskog osiguranja ovisi o tri faktora – bonusu na koji imate pravo, godinama i registracijskom području – pojašnjavaju iz tvrtke Kompare koja je specijalizirana za pronalaženje najjeftinijih ponuda raznih vrsta osiguranja.
Otkrivaju mi kako su na hrvatskim cestama najpoželjniji vozači od 40 do 50 godina, za koje se računa da imaju dovoljno iskustva, a bilo bi super da dolaze iz famoznog Daruvara, Krapine ili Delnica, mjesta gdje se događa najmanje prometnih nesreća i krađa, pa su najmanje rizična za osiguravajuće kuće. Da sam kojim slučajem 24-godišnjakinja sa daruvarskim tablicama, a ne onim najskupljim, zagrebačkim, odmah bi platila 600 kuna manje, kažu mi u Kompareu.
Prometni stručnjak Goran Husinec pojašnjava kako svaki osiguravatelj ima pravo sam procijeniti rizik te kako je to posljedica liberalizacije tržišta.
- Naravno, Hrvati su vrlo brzo skužili kako prevariti pa su se svi počeli prijavljivati u Daruvaru i posljedično plaćali manje. No, za teretna vozila su već ukinute dozvole prebacivanja u Daruvar, a uskoro će se isto dogoditi i za osobne automobile. Koliko god ljudima registracija bila velik trošak, premije osiguranja su daleko premale i nisu dovoljne za plaćanje troškova i dijelova novih automobila – smatra Husinec.
Kada su automobilska osiguranja u pitanju, osim raspitivanja, dobro se i cjenkati, ali krenite otprilike mjesec dana no što vam polica istekne. Iskustva su pokazala da nižu cijenu možete dobiti i kada agentu kažete da vam u drugoj kući nude nižu cijenu, a s obzirom da još morate platiti i tehnički pregled, svaka kuna više će vam dobro doći pa se ne dajte nasamariti poput mene.