Oduvijek sam htjela vlastiti automobil. Nakon godina “žicanja” tate da mi posudi svoj za pokoji izlasak i kavu, po završetku fakulteta svu sam ušteđevinu uložila u vlastitog limenog ljubimca. Ne novog jer nisam ni bila kreditno sposobna, ne premladog jer toliko novca nisam imala, ali uspjela sam kupiti solidan automobil koji ispunjava ključnu zadaću – prevozi me od točke A do točke B. Kupila sam ga u lipnju prošle godine, bio je registriran u travnju pa o tome nisam razmišljala sve dok nisam bila primorana.
Tjednima prije isteka registracije, svi su me uvjeravali kako ne mogu platiti više od 2000 kuna za sve, osiguranje i tehnički pregled, s obzirom da vozim auto od tek 51 kW. Nisam previše istraživala, nisam previše štedila jer sam računala da o tome sigurno puno više z...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....