Pronaći podstanarski stan za dugoročan najam u Puli koja se sve više okreće turizmu postaje gotovo nemoguća misija. Poželite li pritom normalan, uljuđen stan ili imate dijete, nedajbože psa, istog ste trena na crnoj listi. O cijenama ne trebamo puno ni razgovarati - dok je nekada 300 eura mjesečno za podstanarski stan bio plafon, danas je to cijena obične garsonijere. Za dvosoban stan od 60-ak kvadrata traži se više od 500 eura, a cijene idu do apsurda pa se tako stanovi oglašavaju i za više od 5.000 kuna mjesečne najamnine. I iznajme se!
Koliko su potrebe velike, svjedoči i grupa koja je na Facebooku nastala prije dvije godine, a koja pod nazivom "Najam stanova preko cijele godine" okuplja gotovo pet tisuća članova i njihov broj zadnjih mjeseci rapidno raste. Administratorica stranice omogućila je pristup ovoj zatvorenoj grupi, a o kolikim su problemima podstanari u Puli, govori i podatak da nam se u nekoliko sati javilo njih 30-ak koji su odlučili otvoriti dušu. Neki su već na rubu očaja jer najamnine za dugoročan najam prije turističke sezone lete u nebo, a plaće su uvijek iste, piše Glas Istre.
- Zbog prodaje, turista, ili će sin, kćerka, sestra ući u stan pa ja moram van. Ovdje gdje sam sada dobila sam otkaz prije mjesec i pol i otad sam u agoniji. Sama sam, plaća mi nije velika, a stanovi su većinom za više studenata ili radnika. O cijenama da i ne govorim. Više se ne izdaju stanovi, nego kreveti, dva kreveta u 30 kvadrata za 2.500, tri tisuće kuna. Pa 'ko ti je kriv što si sama, znaju mi reći, priča Suzana.
- U Umagu živim s roditeljima gdje sam donedavno radio u hitnoj medicinskoj službi kao prvostupnik sestrinstva. Zbog male sredine koja ne nudi mnogo sadržaja mladima i odakle su se odselili gotovo svi moji prijatelji, odlučio sam novi život potražiti u Puli gdje sam vrlo brzo dobio posao u Općoj bolnici. No, nakon dva mjeseca potrage, stan još nisam našao - priča 28-godišnji Dejan Marić.
Kontaktirao je sve poznanike i prijatelje u nadi da će mu proslijediti kakvu korisnu informaciju, no svi su ga upozorili da je izabrao najgori dio godine za najam stana jer, evo, ide ljeto s turistima. "Listao sam oglasnike i dobivao oglase s društvenih mreža. Stanovi za dugoročan najam uglavnom se izdaju već pola sata do sat vremena nakon objave pa ako ne možete nazvati odmah, stan gubite. U oglasnicima je najčešće dano malo informacija o stanovima pa je potrebno mnogo telefoniranja radi selekcije onih koje se isplati pogledati, pojašnjava Marić.
Prema njegovom iskustvu, stanovi koji se trenutno izdaju većinom su u sklopu tuđeg životnog prostora - veliki stanovi pregrađeni u manje, potkrovlja, obiteljske kuće, a u ponudi su često i sobe sa zajedničkim prostorijama poput toaleta ili kuhinje. U njima nerijetko nedostaju ključni elementi za život dostojan čovjeka poput tople vode, ispravnog sanitarnog čvora, grijanja. Puno je ponuda za najam velikog stana za više radnika, ali samo do početka ljeta kada stanodavac namjerava iznajmljivati turistima.
- Nekome tko se planira trajno nastaniti i raditi u Puli ovakva opcija nikako ne odgovara. Stanovi koje sam pogledao su, malo je reći, nalik scenografiji horor filmova. Doslovce. Zapanjujuća je hladnokrvnost stanodavaca koji za zastarjele, neuređene, derutne garsonijere ili pak minijaturne stanove do 35 kvadrata traže po 3.000 kuna mjesečno, u što režije nisu uključene. Bilo što malo očuvanije, humanije ili modernije uređeno nudi se za 4-6 tisuća kuna, što plaća medicinskog tehničara ne može podnijeti - kaže Dejan, dodajući da trenutno nema uvjete za bankovni kredit pa mu opcija kupnje stana ne dolazi u obzir.