U tjednu iza nas bilo je malo događanja na svjetskim tržištima pa je fokus investitora bio ponajviše na preliminarnom dogovoru između SAD-a i Meksika o budućnosti trgovinske politike. Naime, početkom tjedna čelnici dviju zemalja usuglasili su se oko ključnih točaka budućih trgovinskih odnosa pri čemu uključenje Kanade, trećeg partnera u NAFTA-i, ostaje i dalje neizvjesno.
Dogovor između Meksika i SAD-a doveo je do snažnog rasta američkih dioničkih indeksa koji su četiri uzastopna trgovinska dana zatvorili trgovanje na novim rekordnim razinama uslijed optimizma koje je preuzelo tržišta. Spomenuta izvedba nameće važno pitanje održivosti optimizma investitora ili je ovo tek epizoda prije nego što oblaci ponovno zasjene budućnost svjetske trgovine.
Američki predsjednik Trump izjavio je kako će ime NAFTA biti zamijenjeno uslijed negativnih konotacija koje nosi te će novi dogovor biti nazvan „US-Mexico trade agreement“ što implicira kako će NAFTA zapravo biti okončana u obliku u kojem je dosada znamo.
Inicijalne informacije su sugerirale kako će Kanada i SAD okončati pregovore jučer do kraja dana te će se pregovori nastaviti sljedeći tjedan pri čemu obje strane su naglasile kako postoji visoka vjerojatnost dogovora pri čemu Kanada i dalje ponavlja kako imaju namjeru potpisati samo onaj dogovor koji je u cijelosti dobar za Kanadu i njezinu srednju klasu.
U svom dogovoru sa Meksikom SAD su propustile obvezati se na ukidanje ranije navedenih carina na čelik i aluminij. Dok se Meksiko očito usuglasio sa navedenim, Kanada je već i ranije zauzela nešto oštriji stav i zauzvrat uvela carine na niz američkih dobara. Bitan kamen spoticanja sa Kanadom ostaje i pitanje mliječnih i drugih poljoprivrednih proizvoda.
U suštini, budući da je stari NAFTA sporazum praktički okončan, Kanada je suočena sa dva izbora od čega je prvi potpisivanje dogovora oko kojeg su se SAD i Meksiko već sporazumjeli ili pregovaranje zasebnog bilateralnog dogovora sa SAD-om. Vjerojatnost da SAD i Kanada ne postignu nikakav oblik dogovora ne čini se izglednom budući da je inicijalni trgovinski dogovor između dvije ekonomije u 1998. prethodio NAFTA-i. Isto tako, novi sporazum mora biti odobren od strane Kongresa te nije izgledno da će Kongres odobriti sporazum s Meksikom ukoliko Kanada nije uključena ili s njom barem nije postignut zaseban dogovor.
Ipak, dogovor s Kanadom nije jedina prepreka koji stoji na putu finalnog dogovora između tri zemlje. Prema zakonu, američki predsjednik mora čekati 90 dana sa potpisivanjem sporazuma nakon što Kongresu dostavi obavijest o istome. Trump je to učinio jučer uz naglašenu mogućnost da će se sporazumu kasnije priključiti Kanada. Potonje implicira da američki Kongres će o dogovoru moći glasati najranije krajem studenog ili čak sljedeće godine kada postoji velika vjerojatnost da će vlast držati Demokratska stranka koja nije tako sklona novim mjerama trgovinske politike.
Međunarodni trgovinski odnosi ostaju zaoštreni budući da su SAD na putu da uvedu daljnjih 200 milijardi dolara vrijednosti carina na kineski uvoz sljedeći tjedan nakon neuspješne posljednje runde pregovora između dvije zemlje.
Meksiko i SAD su se usuglasili oko strožih uvjeta izvoza meksičkih izvoznika automobila u SAD što uključuje da se 75% proizvodnje odvija u SAD-u dok će za ostatak proizvodnje radnici u Meksiku morati biti plaćeni barem 16 dolara po satu kako bi se obeshrabrilo seljenje proizvodnje iz SAD-a u Meksiko. Navedeno indirektno i onemogućava uvoz kineskih dijelova za proizvodnju na meksičko tržište pa potom kroz Meksiko u SAD što bi potencijalno moglo povećati pritisak na Kinu u daljnjim pregovorima sa SAD-om.
Sve u svemu, dogovor između SAD-a i Meksika pokazao je određenu razinu spremnosti SAD-a da ipak postigne nove trgovinske dogovore sa svojim tradicionalnim saveznicima. Potonje u kombinaciji sa dogovorom sa Europskom unijom oko promjena postojećih trgovinskih praksi sugerira kako je globalni trgovinski rat izvan slike. Čini se kako najgori mogući scenarij trenutno ostaje nastavak trgovinskih sukoba između SAD-a i Kine. Ipak, kako SAD pregovara nove uvjete sa drugim zemljama, pritisak na Kinu raste što bi potencijalno moglo dovesti do bržeg sporazuma.